(Mudr 10,10-14; Ps. 34.; Tim 4,6-8.17-18; Mt 10,34-42)
Braćo i sestre!
1. Zadar danas slavi svoga zaštitnika sv. Krševana, vrloga muža i poznatog rimskog časnika. Bio je podanik je cara Dioklecijana, a učenik Isusa iz Nazareta i nije te dvije stvari smatrao nespojivim. Dapače, bio je kao kršćanin hrabar i angažiran jer vjeru nije držao privatnom stvari. Bogu se klanjao i molio, ljude volio, a vlast poštivao. I kao kršćanin nije se osjećao ugroženim. Takvim se osjećao njegov car koji mu je zanijekao pravo na njegovo životno uvjerenje. Car se smatrao gospodarom života i smrti svoga časnika kršćanina. Nisu nam nepoznati takvi stavovi iz nedavnih totalitarizama kad su „veliki vođe“ preuzimali vlast gospodariti nad životom i smrću svojih podanika.
I Krševanu je nuđen položaj samo neka počasti lažne bogove-kumire. Nuđeno mu je namjesništvo jedne rimske pokrajine, ali uz uvjet da se odrekne vjere u Isusa Krista. No, čvrsti karakteri ne prihvaćaju ucjene i obećanja koja štete slobodi i dostojanstvu savjesti. Božji vitez Krševan ne samo da nije prihvatio zavodljivu ponudu, već je svojim stavom i riječima hrabrio progonjene kršćane u Rimu neka se ne boje i neka ustraju. Među njima je bila i sv. Stošija Rimljanka koja je već bila zatočena zbog svoje vjere. Uslijedilo je progonstvo Krševana u Akvileju je mučenički umro odsijecanjem glave. Stradanje brojnih kršćana s molitvama na usnama i mirnim podnošenjem muka pokazuje kako se oni nisu bojali ni cara, ni mučeništva. Njihova je sigurnost i mir izvirala iz Kristovih obećanja: „Tko izgubi svoj život poradi mene, naći će ga“ (Mt 10, 38). A njegov primjer potpunoga predanja u ruke Očeve u najtežem trenutku života, bio je i kršćanima kroz povijest jedino mjerilo i pravi putokaz. Znali su, naime, i vjerovali njemu koji je govorio „Što koristi čovjeku da cijeli svijet dobije, a dušu svoju izgubi“ ( Mk 6, 46).
2. Već je davno pisac Diognet zabilježio u svojoj poslanici kako se „kršćani ne razlikuju od ostalih ljudi ni područjem gdje stanuju, ni jezikom, ni načinom života. Kao građani s ostalima imaju sve zajedničko, a sve trpe kao tuđinci. Žene se kao i ostali, rađaju djecu i provode život na zemlji, ali na nebu im je domovina. Pokoravaju se izglasanim zakonima, a načinom svoga života ih nadvisuju. Ljube sve, a svi ih progone, preziru i osuđuju. Ubijaju ih, a oni oživljavaju. Vrijeđaju ih, a oni blagoslivlju. Ponižavaju ih, a oni im iskazuju čast. Kad dobro čine, kažnjavaju ih kao zločince. Dok podnose kaznu, raduju se kao da oživljavaju. Jednostavno rečeno: što je duša u tijelu to su kršćani u svijetu“.
Zahvalni smo Bogu što je ovaj grad stoljećima imao kao svoga zaštitnika ovoga simpatičnoga sveca, „vrlog rimskog časnika“ i Božjega viteza sv. Krševana iz druge polovice III. stoljeća. On je stoljećima bio duša ovoga grada. Bio je vojnik i podanik cara Dioklecijana koji nije volio kršćane. Ali, Krševan je bio vrli učenik Isusa iz Nazareta. Kao angažirani kršćanin on je javno i bez straha i stida očitovao svoj životni stav i opredjeljenje. Bio je poznat po čvrstoj vjeri u Isusa Krista, jedinog Otkupitelja čovjeka, kao i po izrazito velikoj ljubavi prema svakom čovjeku. No, njegov stav se očitovao i u izrazima poštovanja i respekta prema onima koji su obnašali vlast u narodu.
3. Odani štovatelji u Zadru prepoznali su njegove viteške odlike „časti, vjernosti, čestitosti, odvažnosti i hrabrosti“ pa su ga zbog toga i uzeli za nebeskoga zaštitnika svoga grada. I kao njegovi odani štovatelji nastojali su prihvatiti njegove ideali i ostvarivati ih u životu, kulturi i u javnom i privatno radu. Vjerovali su, naime, kako nas lijepo poučava jedan drugi Kristov vitez, apostol naroda sveti Pavao, da „nismo bez nade jer smo sinovi Božji“ (Rim 8, 14) koji imaju stvarno dioništvo na božanskoj naravi. To sinovstvo primili smo na krštenju, pa zbog toga možemo klicati „Abba–Oče“. Zbog toga on svome dragom učeniku Timoteju u današnjem drugom čitanju ispovijeda kao vrli Kristov vitez da je „dobar boj bio, trku završio i vjeru sačuvao“ (2 Tim 4, 7). Pa i nejga, mladog biskupa Timoteja, moli ga i zaklinje „neka propovijeda Riječ, uvjerava, prijeti i zapovijeda sa svom strpljivošću i blagošću“ (2 Tim 4, 2).
A onda kao mahnit dovikuje svojim Rimljanima: „Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove“? I nabraja sedam gotovo beznadnih stanja koja nas ne mogu od njega rastaviti: nevolja, tjeskoba, progonstvo, glad, golotinja, pogibao, mač. A onda dodaje još deset viših tajanstvenih, nadljudskih sila koje su također nemoćne u tom vidu: smrt, život, anđeli, vlasti, sadašnjost, budućnost, sile, dubina i visina, niti ikoji drugi stvor. Ništa. Ama baš ništa nas ne može „rastaviti od ljubavi Božje u Kristu Isusu Gospodinu našemu“ (Rim 8, 18). Molit ćemo stoga na ovaj dan neka i nama Gospodin dadne onu snagu duha kojom je sveti mučenik Krševan njemu vjerno služio i u muci izvojevao pobjedu. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.
Mons. Želimir Puljić, nadbiskup
Katedrala, 24. studenoga 2016.