Svečanu Večernju uoči blagdana sv. Krševana, zaštitnika Grada Zadra, u srijedu 23. studenog u katedrali sv. Stošije u Zadru predvodio je zadarski nadbiskup Želimir Puljić. U homiliji je protumačio navještaj iz poslanice apostola Pavla Rimljanima koja je imala veliki utjecaj u povijesti Crkve. Naziva se katedrom vjere i sažetkom teološkog nauka, prvim teološkim sustavom u kojoj Pavao razmišlja o mnogim temema koje se tiču kršćanstva a zanimaju vjernike.
„Pavao je razmišljao o vjeri i slobodi, Božjoj pravednosti i spasenju, ali i o svojoj intimnoj drami koju je proživljavao cijelog vijeka: kako to da moj Izabrani narod ne prihvaća Krista uskrsloga? Nevjera njegovog Izraela je Pavlova drama s kojom se i preselio s ovoga svijeta“ rekao je nadbiskup. Navještene Pavlove riječi ‘Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove?’ primjenjive su upravo i na život i vjernost ranokršćanskog mučenika Krševana iz 4. st., koji nije prihvatio viši rimski vojni položaj u zamjenu za nijekanje vjere u Isusa.
„Mislimo na tisuće i tisuće Isusovih sljedbenika koji su i život dali, samo da se ne rastanu od njega. A trebalo je samo malo. Krševane, ma što će ti ta vjera? Ja ti obećajem da budeš moj namjesnik, dat ću ti veliko područje da upravljaš, samo baci malo tamjana pred to božanstvo. Ne da se Krševan. Ni tisuće i tisuće drugih mučenika. Marko, baci malo tamjana pred pogansko božanstvo i slobodan si… Svi su bili nadahnuti tom Pavlovom, tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove“ istaknuo je mons. Puljić.
Pavao nabraja sedam beznadnih stanja koja nas ne mogu rastaviti od Krista: nevolja, tjeskoba, progonstvo, glad, golotinja, pogibao, mač. Dodaje i deset viših tajanstvenih, nadljudskih sila koje su također nemoćne u tom vidu: ‘Ni smrt, život, anđeli, vlasti, sadašnjost, budućnost, sile, dubina i visina, niti ikoji drugi stvor. Ništa’“ rekao je nadbiskup Puljić.
Podsjetio je kako je sv. Ignacije bio krenuo na put radostan što će u areni moći dati svoj život za Krista, svjedočiti. Vjernicima je pisao da se ne zauzimaju za njega. „’Želim biti pšenica koju će lavovi samljeti, kako bih postao tijelo Kristovo’. To oduševljenje i radost da može za Krista nešto pretrpjeti. I onda, tko će nas rastaviti. Ama baš ništa nas ne može rastaviti od ljubavi Božje u Kristu Isusu Gospodinu našemu“ rekao je mons.Puljić.
Pavao ta pismo piše Rimljanima između 57. i 58. g. iz Korinta, prije nego će poći u Španjolsku. „Njegovo srce i duh nisu mogli mirovati. Išao je gdje je stigao i pisao kad je stigao. Rim je u to vrijeme mjesto koje, po njegovoj želji i onome što on vidi u Božjim planovima, ima postati novim Jeruzalemom, središtem novog Božjeg naroda, koji ucijepljen u maslinu židovstva, postaje novo bujno i snažno stablo. Pavao je ponosni Židov, ali Isus je donio nešto novo. Ne niječe maslinu, ali donosi novo“ rekao je mons. Puljić.
Rim već tada okuplja povijesno, političko, ekonomsko i kulturno blago mnogih naroda, pa je Pavao uvjeren da Rim pomalo ima sve prerogative koje će ga učiniti središtem Crkve. Zato mu upućuje tu svoju poslanicu, razmatranje i svoj teološki sustav. Pavao povijest čovječanstva dijeli u dva velika razdoblja: vrijeme prije Krista, vrijeme strpljivosti i iščekivanja i vrijeme poslije Krista, po kome imamo pomirenje s Bogom.
„Bog koji je Izabrani narod odvojio i izveo iz ropstva, sada okuplja i spašava sve, Židove i pogane po vjeri u Isusa Krista. Bog spašava sve koji vjeruju u Isusa Krista“ rekao je mons. Puljić, istaknuvši da je Isus temelj vjere i našeg spasenja, pobijedio je smrtni grijeh i uskrsnuo.
„Isus je razlog naše vjere i sigurnosti. Pavao uglavljuje povijest čovječanstva u dva lika, u Adamu koji je pogriješio i Kristu, novom Adamu po kojem smo postali djecom Božjom i imamo stvarno dioništvo na božanskoj naravi. To dioništvo i spasenje smo primili po krštenju, kad smo postali subaštinici Kristovi i zajedničari dobara Oca nebeskog“ rekao je mons. Puljić. U ulaznoj procesiji na početku Večernje nadbiskup je donio relikvijar sv. Krševana i postavio ga u prezbiterij.
Ines Grbić
