Grupa mladih karitativnuh djelatnika iz biskupije Carpi pokraj Bologne na sjeveru Italije boravila je sredinom srpnja u zadarskoj nadbiskupiji i ostvarila niz susreta u pratnji domaćina, djelatnika caritasa zadarske nadbiskupije. Biskupija Carpi sprijateljila se sa zadarskom 1990. g., osobito mjestom Pristeg kojeg su posjetili. Suradnja nije prestajala sve ove godine u pomaganju četiri obitelji Pristega. Podržavaju ih obitelji Carpija shvativši što rat može učiniti u životu ljudi. U program usvajanja obitelji na daljinu sad su uključili još dvije obitelji iz Pridrage: samohranog oca s troje djece, osobu psihičkih teškoća i samohranu majku. Razlog njihovog pohoda je upoznati aktivnosti zadarskog Caritasa, što mogu učiniti u nastavku suradnje između dva caritasa. “Svim tim mladima caritas Carpija omogućuje lijepo iskustvo godine dana rada na terenu s ljudima u potrebi, siromašnima, obiteljskim, psihološkim i socijalnim problemima. Za nas je to važno, jer su mladi budućnost društva i Crkve. To je za nas godina izgradnje, formacije u ljubavi prema osobama u potrebi” kaže Benedetta Rovatti dodavši da su neki od njih već bili u Hrvatskoj. Za boravka u Zadru spavali su u Studentskom domu, jeli u Pučkoj kuhinji, posjetili službe Caritasa, obiteljsko savjetovalište, Prenoćište, osobe psihičkih oboljenja, pučku kuhinju u Benkovcu, Škabrnju želeći upoznati stradanja te su se i pomolili na masovnoj grobnici. Primili su ih zadarski nadbiskup Želimir Puljić i predstavnici Grada Zadra saznavši tako o suradnji Crkve i javnih vlasti. “Prije svega, Caritas sluša probleme osoba i ima edukativnu ulogu u psihološkoj podršci. Poslije nastaju akcije pomoći, no najprije treba saslušati. To je dobra metoda. Lijepo je vidjeti kako različita područja žive istu ideju blizine ljudima u potrebi, biti Crkva među ljudima. Siromaštvo u Hrvatskoj nije samo posljedica rata, ima ga i u Italiji i u cijelom svijetu” rekla je Benedetta dodavši: “Ne znam i ne mogu zamisliti drugi način biti kršćaninom nego biti pomoć među ljudima. Vjerujem da sam kršćanka i da je moja služba potvrđena time što volim bližnje, pružam ljubav”. Blerta Pelai je rekla: “Ne može se reći da se voli Boga ako se ne voli čovjeka kojeg se vidi. Stvara se radost primanja i davanja, pomažeš i primaš”. Massimo Melegari smatra da je pravac kojim idu ispavan jer je približavanje siromasima siguran put do susreta s Gospodinom. Iznenađen je vitalnošču caritasa i brojnih projekata. To će bogatstvo ponijeti u Italiju gdje je, kažu, manja suradnja caritasa i lokalnih vlasti, a potrebna je da se ne rasprše energije i izvori. U Italiji su starije generacije volontera, između 60 i 70 godina te i oni imaju problem uključivanja mladih. “Ovi mladi su odabrali caritas, ali moramo tražiti i druge da se pridruže. Volontorijat znači i aktivnost uključivanja drugih i popularizaciju te aktivnosti među mladima” kaže Benedetta. Caritas Carpi sudjeluje i u razmjeni mladih Italije s Albanijom i Kosovom.
Ines Grbić