Završno slavlje jubilarne Godine milosrđa u Zadarskoj nadbiskupiji na svetkovinu Krista Kralja u nedjelju 20. studenog u katedrali sv. Stošije u Zadru predvodio je zadarski nadbiskup Želimir Puljić, sa svečanim obredom zatvaranja vrata prvostolnice na kraju mise, koja su bila otvorena na početku Godine milosrđa na treću nedjelju došašća, 13. prosinca 2015. g. Doživjeli smo izvanredno vrijeme milosti i milosrđa, rekao je nadbiskup, istaknuvši da je ta misa hvalospjev za sve darove koje je Bog udijelio.
Za dobivanje potpunog oprosta naših vremenitih kazni koje smo grijesima zaslužili koje je bilo moguće dobiti cijelu godinu u zadarskoj katedrali, nadbiskup je potaknuo da pridošli vjernici budu kao obitelj sa zajedničkom nakanom, uz onu koju je svatko osobno namijenio. „Neka oprost bude namijenjen našim roditeljima. Našoj majci koja nas je s čežnjom čekala i blagoslivljala Boga za dar života, prva znamenovala svojom rukom naše čelo, ispraćala svaku večer na počinak s molitvom i blagoslovom. I našem ocu koji je u tome bio velika potpora. Neka naša zajednička nakana bude zahvala našim roditeljima“ rekao je mons. Puljić, zahvalivši Božjoj Providnosti što smo „mogli biti dionici velikih duhovnih milosti, darova i oprosta koje smo u Godini milosrđa mogli iskoristiti. Osobito što smo mogli spoznati i vjerom prihvatiti kako naš Otac nebeski svoju svemoć očituje najviše praštanjem i milosrđem, pa je i nas potaknuo biti milosrdnima poput Oca koji je na nebesima“ rekao je mons. Puljić.
Istaknuo je poticaj pape Franje da uz izvanjsko hodočašće do Svetih vrata učinimo i unutarnje, oprosničko hodočašće koje započinje u odluci ne suditi i ne osuđivati. Završni hodočasnički korak, darovati i moliti oproštenje vrhunac je unutarnjeg hodočašća u Godini milosrđa. rvata“H3.“Ono je u prvom redu dar neba koji nam je Otac udijelio po Isusu koji je svojom smrću i slavnim uskrsnućem otkupio svijet, a čovjeku povjerio neka u njegovo ime upravlja ovom zemljom. Zato, uz svetkovinu Krista Kralja neba i zemlje, kojom završava sveta jubilarna godina, upravljamo zahvalu Kristu što je došao, utjelovio se i postao čovjekom, kako bismo i mi mogli postati djecom Božjom“ rekao je mons. Puljić. Zahvalio je Bogu što nas čini dionicima svoje božanske naravi preko sakramenata koje nam je ostavio kao hranu.
Nadbiskup je podsjetio da je izvanredni jubilej milosrđa papa Franjo otvorio na svetkovinu Bezgrešnog Začeća BDM 2015. g., zbog velikog značenja toga dana za noviju povijest Crkve. „Toga je dana prije pedeset godina završio s radom Drugi vatikanski sabor na kojem je Crkva osjetila ‘potrebu govoriti o Bogu razumljivijim jezikom i biti živim znakom Očeve ljubavi’. Na otvorenju Koncila 1962. g. sv. Ivan XXIII. je najavio da će u radu Sabora ‘koristiti više lijek milosrđa, nego oružje strogoće’ kako bi se Crkva očitovala kao ‘ljubazna majka koju pokreće dobrota, strpljivost i milosrđe’.
U prigodi zatvaranja Sabora 1966. g. Pavao VI. je objasnio da je ‘pripovijest o milosrdnom Samarijancu bila paradigma duhovnosti sabora. Zato su umjesto tjeskobnih dijagnoza ponuđeni ohrabrujući lijekovi, a umjesto kobnih slutnji odaslane poruke povjerenja’“ rekao je mons. Puljić. Poput te dvojice svojih predšasnika koji su otvorili i zatvorili Vatikanski Sabor, papa Franjo je „s osjećajima zahvalnosti i odgovornosti otvorio jubilarnu Godinu milosrđa, s vjerom i punim pouzdanjem da nas uskrsnuli Gospodin prati svojom moćnom rukom“.
Nadbiskup Puljić je podsjetio da je u Godini milosrđa u Hrvatskoj spomen 40. obljetnice početka devetogodišnjeg hoda naše zahvalnosti za trinaest stoljeća kršćanstva koji je počeo okupljanjima u Solinu 1976. g., Biskupiji kod Knina 1978. g. i u Ninu 1979. g., gdje se spominjala veza hrvatskih vladara sa Svetom Stolicom. Hodočašće je završilo nacionalnim euharistijskim kongresom u Mariji Bistrici 1984. g. „S vjernom odvjetnicom Marijom u znaku krunice i s krunicom naši su ljudi prepoznali pravu snagu i osvojili slobodu koju smo ovih dana spominjali i na njoj zahvaljivali. Odluka tadašnjih hrvatskih biskupa da se kroz devet godina zahvaljuje Bogu za dar krštenja, vjere i pripadnosti Katoličkoj Crkvi bila je providencijalna.
Nakon višegodišnjeg zatiranja katoličkog i hrvatskog imena u vrijeme komunizma, trebalo je učiniti sve da ljudi otkriju i prepoznaju korijene svoje kršćanske baštine i narodnog stabla“ rekao je nadbiskup, dodavši da je tim devetogodišnjim hodom od Solina do Marije Bistrice umrežena hrvatska bližnja i daljnja hrvatska povijest, protkana vjernošću Bogu, Crkvi, papi i narodnim korijenima.
„Obilježila je i naš stoljetni vrijednosni sustav, identitet, jezik, kulturu i našu posebnost u zajedničkoj europskoj kršćanskoj uljudbenoj baštini. Kad danas s određene povijesne distance razmišljamo o planu i programu te devetnice, osjećamo da je to bio hrabar čin tadašnjih pastira Crkve čije plodove još uvijek žanjemo. Započeo je prije četrdeset godina kod Gospe od Otoka u Solinu te se postupno i dosljedno hodočasnički ostvarivao po našim svetištima u vrlo složenim okolnostima komunističke vladavine. Stoga, kao duhovni slijednici vjerničke, narodne i kulturne baštine, u duhu se priključujemo tisućama Marijinih štovatelja koji su srcem i vjerom klicali, molili i pjevali ‘Do nebesa nek se ori’ i zahvalno ponavljali Gospin hvalospjev ‘Velika nam djela učini Gospodin’“ istaknuo je mons. Puljić, zaključivši predanjem Kristu Kralju naše prošlosti, sadašnjosti i budućnosti.
U Godini milosrđa u Zadarskoj nadbiskupiji od 9. listopada do 13. studenog održano je sedam oprosničkih hodočašća u katedralu sv. Stošije, po društvenim skupinama. Hodočastili su branitelji, vojska i policija, obitelji, crkveni zborovi, prosvjetni djelatnici, katehete, profesori i odgojitelji, župna vijeća i pastoralni suradnici, katoličke udruge i duhovni pokreti, studenti i mladi te završno nadbiskupijsko hodočašće uz svečev blagdan sv. Nikolu Tavelića u Šibenik.
Svečano pjevanje misnog slavlja u katedrali predvodio je Katedralni zbor sv. Stošije s dirigentom i voditeljem Žanom Morovićem.
Ines Grbić
