Kad su okupljeni kardinali 16. listopada 1978. izabrali za Papu krakovskog nadbiskupa Karola Wojtylu, on je uzeo ime Ivan Pavao II. Na prvoj pontifikalnoj misi, 22. listopada 1978., pozvao je sve neka širom otvore vrata Kristu, kako granice država, tako i gospodarski i politički sustavi, široka područja kulture, uljudbe i razvitka. I dok je potakao sve neka se „ne boje Krista, jer on jedini zna što je u srcu čovjeka“, upravio je žarku i odanu molitvu da mu Isus pomogne „biti vjerni sluga njegove moći koja ne poznaje zalaza“.
Od toga svečanog trenutka odvažno je krenuo putovima svijeta, pa su ga nazvali „novim Mojsijem“ koji je došao pokazati „obećanu zemlju“. Bio je vrlo odvažan u susretima sa svjetskim moćnicima, apostolski zagrijan u naviještanju istine, neustrašiv i nepopustljiv prema svim vrstama zavođenja ljudi. Nije se, naime, mogao pomiriti s činjenicom da se Boga otpisalo i skinulo s njegova prijestolja, pa je „zapuhnuo ledeni vjetar“. Stoga je neumorno govorio o Bogu koji ne prolazi, dok obličje ovog svijeta prolazi i nestaje.
Osobitu pozornost posvetio je mladima koji su bili njegova osobita ljubav i podrška u izvršavanju svoga poslanja. Ali, i sastavni dio njegove pastoralne strategije i povjerenja: „Vjerujem u vas, mladi, svim srcem i snagom svoga uvjerenja. Dok vas gledam okupljene, vidim budućnost Crkve s kojom Bog ima svoje planove. Kad se vratite kući, pričajte roditeljima i svakome tko to želi čuti, kako Papa ima povjerenja u vas, i da računa s vama. Recite im da su mladi Papina snaga“ (Galway, 1979). Zbog toga je rado pozivao mlade na godišnje susrete, okupljao ih i obraćao im se, pisao pisma i govorio im tijekom svojih apostolskih putovanja. Nije im tepao, niti povlađivao. Naprotiv, tražio je žrtvu, napor i zalaganje. Mladi su ga slijedili, rado slušali i od milja nazivali različitim naslovima: „Šampion svijeta“ (Caracas), „Božji atleta“ (Pariz), „crkveni golgeter“ i „svjetski putnik mira“ (Južna Amerika), te „superstar“ i „superman“ (SAD).
Ponosni smo što naša gimnazija nosi njegovo ime, kao mali znak zahvalnosti za očitovanu ljubav i povjerenje prema mladima. Kad je, naime, sagrađena nova zgrada, koju je 18. svibnja 2005. blagoslovio tadašnji nadbiskup mons. Ivan Prenđa, škola je dobila ime „Klasična gimnazija Ivan Pavao II.“ U njezine temelje ugrađen je i kamen temeljac koji je u prigodi svoga pastirskog pohoda u Zadru blagoslovio sveti Ivan Pavao II. uz molitvu Trećeg časa s vjernicima na Forumu, u Zadru 2003. godine. Tada je uputio i nezaboravne riječi: „Hvala tebi ljubljeni puče hrvatski, koji si me dočekivao raširenih ruku i srca otvorena po ulicama Dalmacije, Slavonije i Kvarnera. Sjećam se tvojih patnji uzrokovanih ratom i poznata mi je tvoja snaga, hrabrost i tvoje ufanje. Hvala i tebi hrvatska mladeži koju neka Bog blagoslovi. Zemljo hrvatska, Bog te blagoslovio!“ (Forum, 9. lipnja 2003.).
Dan prvoga službenoga nastupa pape Ivana Pavla II., 22. listopada 1978., bio je toliko znakovit da je Kongregacija za proglašenjem svetih odlučila neka taj datum bude godišnji liturgijski spomendan, a ne 2. travnja kada je preminuo, kako se obično čini kad se proglašava nove svetce i blaženike. U duhu ove odredbe Kongregacije odlučio sam neka se odsada Dan škole u Klasičnoj gimnaziji Ivana Pavla II. u Zadru obilježava 22. listopada, kada se slavi njegov liturgijski spomendan. Bilo sve na veću slavu Božju!
† Želimir Puljić, nadbiskup zadarski
Zadar, 16. listopada 2016.