Povjesničar iz Perugie, prof. Impagliazzo stavio je izazovan naslov svojoj knjizi o Ivanu Pavlu II: „Wojtylin šok“. Kad nas nešto strašno iznenadi, velimo kako smo ‘šokirani’ onim što smo vidjeli. Ako dođe do teškog poremećaja cirkulacije ili pak do kritičnog smanjenja krvi u mozgu, srcu, bubrezima ili jetri, ili pak kad u ćelijama nema dovoljno kisika, organizam može doživjeti šok. Šok je, dakle, u medicini određeno neugodno stanje koje čovjeka iznenadi i stvara zdravstvene probleme. Je li onda opravdan naslov spomenute knjige ‘o šoku’?! Čime i kako je kard. Karlo Wojtyla šokirao svijet?! Prof. Impagliazzo navodi nekoliko razloga ovom naslovu:
Prvi šok i iznenađenje bio taj što je novoizabrani papa stigao iz istočnog, komunističkog dijela Europe. Ljudi su se spontano pitali što će učiniti Papa koji, istina, dolazi iz katoličke zemlje, ali u kojoj je Crkva vodila pravu borbu s opakom ideologijom komunizma?
Iznenađenje se zbilo i kod prvog pojavljivanja u javnosti, 16. listopada 1978., kada je ‘prekršio’ uhodani protokol, pa se neposredno obratio okupljenoj masi: ‘Želim vas pozdraviti na vašem, dapače, našem lijepom talijanskom jeziku. Ako pogriješim, vi ćete me ispraviti’.
Osobito pak iznenađenje dogodilo se za vrijeme njegove prve pontifikalne mise, 22. listopada 1978. kada je povišenim tonom uzviknuo: ‘Ne bojte se Krista!’ I zamolio žarko ‘neka se Kristu otvore širom vrata…’ Ovaj Papin vapaj, u vremenu ateizacije kad su se ljudi počeli udaljavati od vjere, došao je kao melem na ranu. Bio je to znak velikoga ohrabrenja, poticaja i nade, kako za one koji su se bili pomirili s okružjem bezboštva, tako i za one koji su dvoumili, sumnjali i tražili. Njegove riječi nisu mogle ostaviti nikoga ravnodušnim.
A onda najveća novost i šok, posebice za one koji su se trudili stjerati Crkvu u sakristiju, kad je već ne mogu zbrisati s lica zemlje, bila su njegova misionarska, pastoralna putovanja diljem svijeta. Tamo je svojim govorima, porukama, pismima i propovijedima u središte pozornosti vratio čovjeka, vrijednost života i dostojanstvo ljudske osobe, obitelji i naroda.
Nitko se nije tako umješno i uspješno približio suvremenom čovjeku kao Papa Ivan Pavao II. Od djece i mladih, do starih i bolesnih. Bio je blizu kako sportašima i umjetnicima, tako i političarima i znanstvenicima; kako biskupima, svećenicima i Bogu posvećenim osobama, tako i radnicima, obrtnicima i težacima.
Bio je blizu kako onima koji ne drže do vjere, tako i onima koji vjeruju na različite načine i ispovijedaju različite vjerozakone. Svojim brojnim pohodima zemljama i narodima na svim kontinentima Ivan Pavao II. je urastao u njihovu povijest. I moglo bi se stoga s pravom tvrditi kako je svojom pojavom i čudesnom aktivnošću postao osobitim „građaninom svijeta“.