„Zahvalimo Bogu što smo imali takvog oca, Svetog Oca koji se nije plašio sukobiti s idolima našeg vremena. Molimo ga neka nam pomogne, poput njega, voditi Gospodnje bitke. Otvorimo mu vrata svoje duše i učimo kako ljubiti Boga i čovjeka, kako moliti za potrebe svijeta, Crkve i domovine“ potaknuo je zadarski nadbiskup Želimir Puljić u nagovoru na blagdan sv. Ivana Pavla II. u katedrali sv. Stošije u Zadru u subotu 22. listopada kad je održan godišnji susret crkvenih zborova Zadarske nadbiskupije združenih pod nazivom ‘Središnji nadbiskupijski zbor sv. Ivana Pavla II.’. Susret je osmišljen kao meditativno-glazbena večer pred Presvetim. Klanjanje je predvodio katedralni župnik Josip Radojica Pinčić, tijekom kojeg su čitane misli sv. Ivana Pavla II. o euharistiji što je priredio Žan Morović, regens chori zadarske katedrale, dirigent koji ravna i zborom sv. Ivana Pavla II. čiji su se članovi za taj susret pripremali u svojim župama. Za orguljama je bio Dragan Pejić. U Godini milosrđa bilo je to i oprosničko hodočašće crkvenih zborova nadbsikupije koji se tradicionalno okupljaju na svom zajedničkom susretu uz blagdan sv. Ivana Pavla II., u sjećanju na svoje zajedničko pjevanje na susretu s Ivanom Pavlom II. u Zadru 9. lipnja 2003. g.
Misli sv. Ivana Pavla II. tematski su bile podijeljene u šest cjelina: Tajna vjere, Euharistija izgrađuje Crkvu, Apostolicitet euharistije i Crkve, Euharistija i crkveno zajedništvo, Doličnost euharistijskog slavlja i U školi Marije, euharistijske žene. „Sjedinjujući se s Kristom, narod novog Saveza, ne zatvarajući se u sama sebe, postaje ‘sakrament’ za čovječanstvo, znak i instrument spasenja po Kristu, svjetlo svijeta i sol zemlje za otkupljenje sviju. Poslanje je Crkve u kontinuitetu s Kristovim ‘Kao što je Otac poslao mene i ja šaljem vas’“ rekao je predvoditelj, u zahvalnosti Kristu na njegovoj zaručnici Crkvi preko koje ga upoznajemo i po kojoj naš život dobiva puninu zajedništva s Kristom. „Ako euharistija izgrađuje Crkvu, a Crkva čini euharistiju, slijedi da među njima postoji najuža povezanost i to tolika da na euharistijsko otajstvo možemo primijeniti ono što kažemo kad ispovijedamo jednu, svetu, katoličku i apostolsku Crkvu. Jedna i katolička je i euharistija. Zajednici koja se okuplja na slavljenje euharistije apsolutno je potreban zaređeni svećenik koji je predvodi“ misao je Ivana Pavla II.
Istaknut je i papin poticaj svećenicima: „Ako je euharistija središte i vrhunac života Crkve, jednako je tako vrhunac i svećeničke službe. Sa zahvalnošću prema Gospodinu, naglašavam da je euharistija glavni i vrhunski razlog sakramenta svećeništva jer je svećeništvo rođeno u času ustanovljenja euharistije, zajedno s njome. Na taj je način svećenik u stanju pobijediti sve napetosti u kojima se gubi, nalazeći u euharistijskoj žrtvi središte svoje službe, duhovnu snagu kako bi se suočio s brojnim pastoralnim zadaćama. Njegovi dani tako postaju uistinu euharistijski“. Istaknuta je i povezanost pokore i euharistije iz koje proizlazi trajan zahtjev za obraćenjem. „Prilagođujući se promjenjivim uvjetima vremena i prostora, euharistija nudi hranu pojedincima, ali i čitavim narodima te oblikuje kulture kršćanskog nadahnuća. Nažalost, potrebno je sa žalošću spomenuti da, osobito u godinama nakon koncilske liturgijske obnove, a zbog krivo shvaćene kreativnosti i prilagodbe, nije nedostajalo zloporaba koje su bile izvor trpljenja mnogima. Stoga osjećam dužnost uputiti topao poziv kako bi se u euharistijskim slavljima liturgijski propisi obdržavali s velikom vjernošću. Oni su konkretan izričaj autentične crkvenosti euharistije te je to njihov najdublji smisao. Liturgija nikada nije nečije privatno vlasništvo, ni slavitelja ni zajednice u kojoj se slave otajstva“ upozorio je svojevremeno Ivan Pavao II. moleći oprost za euharistijska slavlja koja slavimo samo zbog držanja crkvene zapovijedi a ne ulaze u naš život. „Oprosti nam što često puta u središte liturgije stavljamo sebe, a ne Tebe kojem jedinom dolikuje naša žrtva, hvala, molitva i pjesma“.
U nagovoru ‘Građanin svijeta koji je hrabro vodio Gospodnje bitke’ mons. Puljić je istaknuo da je Ivan Pavao II. dušom i tijelom bio zauzet za ostvarenje Božjih planova na zemlji. „Zbog toga se umješno i uspješno približio suvremenom čovjeku. Svojim brojnim pohodima, pojavom i čudesnom aktivnošću postao je osobitim građaninom svijeta“ rekao je nadbiskup, podsjetivši da je Wojtila kao dijete ostao bez majke, oca i brata izgubio je u ranoj mladosti. „Osjetio je što znači rasti bez roditeljske skrbi i ljubavi. Zato je postao dragi otac, Sveti Otac, brat, prijatelj, skrbnik i odvjetnik, osobito ugroženih i napuštenih. No, on nije samo skrbnik koji vodi brigu o svojoj djeci, voli ih i štiti, nego je i mudri otac koji savjetuje, opominje, ukorava i potiče. Ljutio se što je ‘grijeh stekao pravo građanstva’, a otpisivanje Boga ušlo u ‘program ljudskog umovanja’“ rekao je mons. Puljić istaknuvši da je papa zato bio „kritičan prema suvremenim filozofskim zastranjenjima, odvažan u susretima sa svjetskim moćnicima, apostolski zagrijan za navještaj istine, neustrašiv i nepopustljiv prema svim vrstama lažnih ideologija i zavođenja ljudi. Osobito prema dva sustava koja još vladaju svijetom: marksističkom ateizmu koji je Boga prekrižio i odbacio i kapitalitzmu koji gradi svijet bez Boga“.
„Kao neumorni apostol nije išao nikomu niz dlaku, nego je otvoreno i jasno tražio žrtvu i borbu s idolima vremena. Pozivao je sve neka se ne daju zavesti, neka vjeruju Isusu, pravom prijatelju, bratu i otkupitelju. Bio je pravi otac koji skrbi o svojoj djeci, miluje ih i kara, potiče i opominje, prijeti i upozorava, jer im želi dobro“ rekao je nadbiskup. Podsjetio je da je Ivan Pavao II. bio strastveni sportaš i planinar. „Svake godine odlazio je nekoliko dana u visoka brda kako bi na čistom zraku u planinskoj tišini osjetio Božju blizinu. Sport i planinarenje traže žrtvu, borbu i zalaganje. Zato ne treba čuditi što je osobito bio drag mladima koji su ga nazvali novim Mojsijem koji je došao otkriti obećanu zemlju. Njegov sportski mač bio je uperen protiv svijeta koji bježi od Boga. Osjećao je potrebu voditi Gospodnje bitke. Zato su mu misijska putovanja bila natrpana, a molitva i vapaji za spasenjem jaki i uočljivi. Djelovao je ponizno i skromno, ali i snažno i zauzeto. Bio je čovjek istinske osobne molitve i pobožnosti, tišine i samoće, ali i voditelj i organizator javnih nastupa i velikih masovnih okupljanja. U sportskom ringu ponašao se kao pravi otac s razvijenim sluhom i manirama svetog svećenika“ poručio je nadbiskup Puljić na blagdan sv. Ivana Pavla II., čestitavši pjevačima na dojmljivim izvedbama i trudu u promicanju crkvenog pjevanja.
Susret na kojem se molilo i za svećenike i nova zvanja počeo je izvođenjem pjesme ‘Otvorite vrata Kristu’ M. Frisine, u sjećanju na takav poticaj Ivana Pavla II. ljudima u njegovom nastupnom pontifikalnom govoru. Izvedene su pjesme Klanjam ti se smjerno, zaziv Misericordes sicut Pater (P. Ingwood), O, duša naših Hrano (J. B. Molitor), Ti, naša Hrano (G. Geraci), Dušo Kristova (M. Frisina), Veliča (M. Lešćan), Zdravo Tilo (Zadarski otoci) te zaključno svečani ‘Tebe Boga hvalimo’ i ‘Slavim te Gospode’ (J. S. Bach).
Ines Grbić
Foto: Marin Gospić, I.G.