Blagdan sv. Luke, zaštitnika liječnika, u utorak 18. listopada proslavljen je misnim slavljem u kapeli Opće bolnice u Zadru koje je predvodio zadarski nadbiskup Želimir Puljić u suslavlju s don Nedom Nedićem, bolničkim kapelanom. U misi su sudjelovali dr. Željko Čulina, v.d. ravnatelja Opće bolnice, liječnici, medicinsko osoblje i pacijenti. Nadbiskup je zahvalio liječnicima na požrtvonom i odgovornom radu u svemu što čine za zdravlje čovjeka rekavši da je liječnik časno zvanje. I liječnike je potaknuo da zahvale za to da mogu služiti dobru čovjeka u plemenitosti, svojim znanjem, stručnošću i blizinom biti dar ljudima, olakšavati im boli i patnje. Poželio im je blagoslov sv. Luke rekavši da je i Luka bio dobar prijatelj i vjeran suputnik. Nije se odvajao od Pavla, velikog misionara i putnika, ni u njegovim najtežim trenucima, kao što i liječnici hrabro prate čovjeka u bolesti i najtežim trenucima.
„Zbog toga Pavao osobito hvali Timoteja i naziva ga ‘jedinim, bratom, suradnikom, ljubljenim evanđelistom’. Luka je i zauzeti povjesničar koji nastoji svim događajima dati povijesno značenje. Nitko nije tako razgovijetno snimio i opisao riječi Isusova i Marijina srca kao što je to Luka učinio. On je ljubazan čovjek, pošten liječnik koji je liječio ne samo ljudska tijela, nego je pisanim djelima obogatio ljudske duše do Sudnjeg dana“ rekao je mons. Puljić, istaknuvši da Luka prikazuje Krista učitelja kao sveopćeg Spasitelja, prijatelja siromaha i otpisanih. „Isus je za njega, kao teologa univerzalnog spasenja, svjetlo na prosvjetljenje naroda (Lk 2, 32), Sin Čovječji koji je došao spasiti izgubljeno (19, 10). Kao Spasitelj ljudi on suosjeća s njima, razumije ih, oprašta grijehe i objavljuje milosrdno lice Očevo. Paradigma takvog opisa je u izgubljenoj i nađenoj ovci, izgubljenoj i nađenoj drahmi te izgubljenom i nađenom sinu. Isus je za Luku prijatelj i dobrotvor siromaha koji će ostati istinskim miljenicima Božjim“ rekao je mons. Puljić, čestitavši liječnicima što i oni u svome poslanju oživotvoruju vrijednosti suosjećanja s ljudima i razumijevanja.
Tragom navještaja iz Pavlove poslanice Timoteju, nadbiskup je govorio i o apostolu Pavlu kao zaljubljeniku Isusa koji je, gdje god je dolazio, palio ljudska srca. Gdje nije osobno stigao, trudio se uputiti pisanu riječ. Mladi efeški biskup Timotej obavljao je pastirsku dužnost u složenim vremenima, a Pavao mu daje upute i preporuke. S puno nježnosti i osobnog osjećanja ga potiče da raspiruje milosni dar koji je u njemu polaganjem Pavlovih ruku. Da se ne stidi svjedočanstva za Gospodina ni Pavla, njegovog sužnja te da čuva dragocjeno povjereno blago“ rekao je nadbiskup, podsjetivši na Pavlovo upozorenje da će „nastati teška vremena jer će ljudi biti lakomi, umišljeni, oholi, psovači, nepokorni roditeljima, nezahvalni, bezvjernici, bez ljubavi, nepomirljivi, klevetnici, razuzdani, neotesani, neprijatelji dobra, izdajnici, naprasiti, bahati, ljubitelji požude umjesto ljubitelji Boga“. To je trajno stanje ranjene ljudske naravi potrebno zacjeljenja, rekao je mons. Puljić.
„Pisci kažu da je to Pavlova duhovna oporuka, jer na kraju poslanice zaklinje Timoteja da bude trijezan i vjeran do kraja, neka „propovijeda, kori, prijeti i opominje, bilo to zgodno ili nezgodno, sa svom strpljivošću i blagošću. Dolaze dani kada ljudi neće podnositi zdrave nauke, nego će odvraćati uši od istine, a okretat će se bajkama“. „Blago onome tko razumije i živi po Pavlovim savjetima i prenosi ih na djecu. Hranimo se Božjom Riječju i euharistijom. Družimo se s Isusom kako bismo od njega naučili objavljivati ljudima milosrdno lice Očevo koje je u svom evanđelju lijepo i dirljivo opisao sv. Luka. Budimo poput Pavla neustrašivi svjedoci za Krista, jedinog otkupitelja čovjeka“ potaknuo je zaključno mons. Puljić.
Ines Grbić
