(2 Tim 4, 9-17; Ps 145 10-13; 17-18; Lk 10, 1-9)
1. Liturgija čitanja danas nam nudi za razmišljanje dva divna lika: apostola Pavla, pisca brojnih poslanica i Luku koji je napisao evanđelje i Djela Apostolska. I jedan i drugi su oduševljeni Isusovi navjestitelji. Luka prikazuje svoga učitelja kao sveopćeg Spasitelja i prijatelja siromaha i otpisanih. Isusa je za njega, kao teologa univerzalnog spasenja, «svjetlo na prosvjetljenje naroda» (Lk 2, 32), Sin Čovječji koji je došao «spasiti izgubljeno» (19, 10). Kao Spasitelj ljudi on suosjeća s njima, razumije ih, oprašta grijehe i objavljuje milosrdno lice Očevo. Paradigmu takvog opisa nalazimo u „izgubljenoj i nađenoj ovci, izgubljenoj i nađenoj drahmi, te izgubljenom i nađenom sinu (Lk 15, 1-31). Isus je za Luku prijatelj i dobrotvor siromaha koji će za sva vremena postati i ostati istinskim miljenicima Božjim.
Za samoga Luku moglo bi se reći da je dobar prijatelj i vjeran suputnik koji se ne odvaja od Pavla, velikoga misionara i putnika. Čak ni u njegovim najtežim trenutcima. Zbog toga ga Pavao posebice hvali i naziva ‘jedinim, bratom, suradnikom, ljubljenim evanđelistom’. Luka je i zauzeti povjesničar koji nastoji svim događajima dati pravo povijesno značenje. Stoga u predgovoru svoga Evanđelja piše svom vrlom učeniku Teofilu: „Pošto sam sve od očetka pomno ispitao, naumih i ja tebi, vrli Teofile, sve po redu napisati“ (Lk 1,1-4).
2. Nitko nije tako razgovijetno „snimio i opisao“ govore i riječi Isusova i Marijina srca kao što je to Luka učinio. On je ljubazan čovjek, pošten liječnik, koji je liječio ne samo ljudska tijela, nego je pisanim djelima obogatio ljudske duše sve do Sudnjega dana. – Čuli smo i odlomak Pavlove poslanice njegovom dragom Timoteju. Pavao je veliki propovjednik i pisac. Kao zaljubljenik Isusa Krista gdje god je dolazio palio je ljudska srca. A gdje nije osobno stigao, trudio se uputiti pisanu riječ. Timotej je bio njegov privrženi učenik i vrijedan suradnik. Vršio je odgovorne dužnosti i na koncu je postao efeškim biskupom. Budući je mladi efeški biskup Timotej obavljao pastirsku dužnost u vrlo složenim i ozbiljnim vremenima, on mu daje upute i preporuke. S puno nježnosti i osobnog osjećanja: „Raspiruj milosni dar koji je u tebi polaganjem mojih ruku. Ne stidi se svjedočanstva za našega Gospodina, ni mene sužnja njegova… Čuvaj dragocjeno povjereno blago“.
Apostol upozorava svog ljubljenog učenika kako će «nastati teška vremena jer će ljudi biti lakomi, umišljeni, oholi, psovači, nepokorni roditeljima, nezahvalni, bezvjernici, bez ljubavi, nepomirljivi, klevetnici, razuzdani, neotesani, neprijatelji dobra, izdajnici, naprasiti, bahati, ljubitelji požude mjesto ljubitelji Boga. Njih izbjegavaj! I ostani u onome što si naučio i čvrstom vjerom prihvatio!» Pisci vele kako je to Pavlova duhovna oporuka, jer na kraju poslanice on zaklinje svog učenika Timoteja neka bude trijezan i vjeran do kraja, neka „propovijeda, kori, prijeti i opominje, bilo to zgodno ili nezgodno sa svom strpljivošću i blagošću“. Dolaze, naime, dani kada „ljudi neće podnositi zdrave nauke, nego će odvraćati uši od istine, a okretat će se bajkama“. A onda ove prekrasne riječi rastanka i oproštaja: „Prispjelo je vrijeme moga odlaska. Dobar sam boj bio, trku završio, vjeru sačuvao..“
3. Blago onom ocu koji razumije i živi po Pavlovim savjetima. Blago onoj majci koja upija Pavlove preporuke i prenosi ih na svoju djecu. Blago djeci koja imaju prigodu osjetiti u obiteljskom ognjištu tu duhovnu dimenziju u duši svojih roditelja koji se trude čuvati milosni dar koji su primili na krštenju i na vjenčanju.
Poželio bih da današnji očevi i majke ponavljaju svaki dan Isusu da je on njihov «put, istina i život», kako bi jedanput kad budu postali djedovi i bake mogli s ponosom i radošću izgovoriti Pavlove riječi: „Dobar sam boj bio, vjeru sačuvao!“ Preporučit ću sve zagovoru svetog Luke da nas čuva i nadahnjuje, brani i pomaže da budemo postojani u molitvi i u lomljenju kruha kako bismo ostali vjerni kršćanskim načelima do kraja života. Hranimo se stoga Božjom Riječju i euharistijom. Družimo se s Isusom kako bismo od njega naučili objavljivati ljudima ono milosrdno lice Očevo koje je u svom evanđelju onako lijepo i dirljivo opisao sveti Luka. Budimo poput svetog Pavla neustrašivi svjedoci za Krista jedinog otkupitelja čovjeka. Nema, naime, pod nebom drugog imena dana ljudima po kojem se možemo spasiti, osim imena Isusa Krista (Dj 4,12). Njemu slava u vijeke vjekova. Amen. Sveti Luka, moli za nas!
† Želimir Puljić, nadbiskup zadarski
Zadar – Opća bolnica, 18. 10. 2016.