Na Svjetski dan beskućnika u ponedjeljak 10. listopada, koji se u svijetu obilježava zadnje četiri godine, caritas Zadarske nadbiskupije potaknuo je na senzibiliziranje javnosti za te ljude na poljoprivrednom dobru Novi Bokanjac u Zadru. Prigodne riječi su uputili Mirjana Tadić, zamjenica ravnatelja zadarskog caritasa, Stipe Zrilić, župan Zadarske županije i beskućnici, korisnici caritasovog prenoćišta ‘Sv. Vinko Paulski’ u Zadru kao uspješan primjer integracije beskućnika. U sklopu projekta ‘Nove vještine za nove mogućnosti’ beskućnici su učinili plodnom i obradili 4000 četvornih metara nekad zapuštene zemlje koju im je dodijelila Zadarska nadbiskupija, odnosno župa sv. Šimuna i Jude Tadeja na Bokanjcu čiji je župnik don Srećko Petrov također nazočio tom obilježavanju. Godinu dana taj je projekt sa 140 000 kn financiralo Ministarstvo socijalne skrbi i mladih, a sada ga zadarski caritas nastavlja sam održavati. Nakon pet tona izvađenog krumpira ovog ljeta, beskućnici su zasadili sjeme za više stotina kilograma drugih kultura kojima se opskrbljuju Pučke kuhinje u Zadru i Benkovcu koje dnevno dijele 500 obroka; dvije tisuće struka zelja, kaul, blitvu, špinat, peršin. Postali su tako glavni distributeri povrća za pučke kuhinje u Zadru i Benkovcu.
„Trudimo se potaknuti javnost i skrenuti pozornost da su ti ljudi vrijedni pažnje i truda i trebamo im biti podrška. Živimo u lokalnoj zajednici koja ima osjetljivost prema potrebnima. Zadarska nadbiskupija nam je dodijelila zemlju, a mi smo je dali beskućnicima koji su sa svojim rukama napravili veliku stvar. Beskućnici sa svojim radom mogu učiniti puno vrijednoga. Trebamo im pomoći svi zajedno i doprinijeti da što prije izađu iz prenoćišta. Oni su vrijedni sugrađani i na tržištu rada trebaju naći svoje mjesto“ rekla je Tadić. Istaknula je da broj beskućnika raste, ljudi su opterećeni kreditima, napušteni od obitelji, siromaštvo vuče za sobom i druge stvari. „Ljudi se još uvijek negdje skrivaju i ne žele priznati svoj problem. Pozivamo sve da se jave jer pružamo smještaj u prenoćištu i tri obroka u pučkoj kuhinji. Nitko ne bi trebao biti gladan jer hrane ima“ poručila je Tadić.
Uz potporu Zadarske županije i Grada Zadra koji ih redovito mjesečno novčano podupiru, u zadarskom prenoćištu kapaciteta dvanaest korisnika trenutno je devet beskućnika. U devet godina njegova djelovanja kroz prenoćište je prošlo tristo korisnika. To nije prihvatilište, nego prenoćište, pa ljudi iz njega izlaze ujutro u 8 sati, a ulaze u 20,00 sati. Za vrijeme dana većina ih skuplja boce i sklanja se po trgovačkim centrima. Zrinko Mirčić je rekao da je sve manje novca od boca jer je velika konkurencija. Negdje na jedan kontejner dolaze tri čovjeka pa nekad bude i sukoba. Neki i pomognu pa drugome daju svoju bocu. Bude i hrane i odjeće po kontejnerima, a nekad ljudi ostave pune velike najlone boca i ostalog sa strane. Puno kontejnera treba obići za npr. dvanaest boca, što je šest kuna. Vikendom bude događanja pa nađu više boca, samo treba uraniti. Zimi je teže kad se ne vidi, ispričao je svoje iskustvo Zrinko koji je u prenoćištu dvije godine. Istaknuo je da je poseban gušt kad na tanjuru u Pučkoj kuhinji vide povrće koje su uzgojili. Mnogi su pohvalili njihovu rajčicu.
„Imamo svašta u planu. Idemo naprijed. Nema predaje. Moja kćer je pustila suzu kad sam joj dao krumpir u obliku srca koji sam našao, baš u brazdi gdje sam sadio. Obećao sam joj odnijeti vrećicu krumpira, ali nije bilo potrebe, nego samo taj jedan u obliku srca“ rekao je Zrinko. Vili Vukić po cijele dane boravi na toj zemlji gdje spava u kamp-kućici, jer taj posao zahtjeva obilazak tijekom dana. „To nam predstavlja lipo zadovoljstvo. Mi smo dobili pomoć kad je trebalo, red je da i mi vratimo pomoć na ovaj način. Važno je da se pomaže. Manje smo nervozni. Lipše je kad se radi, prođe dan“ rekao je Vili. Rudolf Trstenjak iz Murskog Središća u prenoćištu je dvije godine te je izjavio: „Lijepo je vidjeti što smo učinili. Kad čovjek to vidi, srce je puno. Želim da to uspijeva. U gradu bude puna glava, dođeš ovdje, mir, lijepa priroda, radi koliko tko može“. Zvonko Martinović iz Orašja osam godina je u prenoćištu: „Ustajali smo i u četiri ujutro, kad su bile vrućine, pa u pet sati na autobus za Bokanjac. Po vrućini se ne može raditi. To mi je užitak, drago mi je što mogu pomoći. Osjećam se kao dobar građanin, bolji“.
Beskućnici su zahvalili i mještanima Bokanjca jer su ih prihvatili te su uručili zahvalnicu onima koji su ih podržali. „Dogodilo se nešto jako lijepo. Društvo Bokanjac napravilo je dječje igralište pokraj našeg zemljišta. Tu sad svaki dan vrtićka djeca i obitelji dolaze, što nam je vrlo važno u povezanosti i prihvaćenosti beskućnika. Zahvaljujemo što su nas prepoznali“ rekla je Tadić. Na obilježavanju Dana beskućnika bili su i Ivica Mrkić, predsjednik Društva Bokanjac i Ivica Bevanda, koji je donacijama građevinara izgradio taj parkić gdje je i zdenac s pitkom vodom, pomogavši tako cijelom naselju da se tu okuplja. Dolaskom beskućnike je podržala i udruga Nada za suzbijanje zlouporabe droga i pomoć obiteljima ovisnika.
Župan Stipe Zrilić pohvalio je da je to dobar projekt i primjer kako treba rješavati problem kad ljudi postanu beskućnici.
„Razne životne okolnosti dovode čovjeka u teško stanje, često i bez krivnje tih ljudi. Treba osmisliti sustav kako te probleme rješavati. Aktivni caritas to zadovoljavajuće rješava, a Županija kao javni sektor daje organizacijsku i financijsku potporu caritasu. To je prilika da i šira javnost vidi da se te situacije mogu rješavati. Imamo kapaciteta rješavati ih, a treba organizirati ukupno gospodarsko i socijalno stanje da bude što manje beskućnika“ rekao je župan Zrilić.
U Hrvatskoj djeluje trinaest prihvatilišta odnosno prenoćišta, s kapacitetom 450 korisnika. Još tisuću korisnika traži smještaj. Neki žive u brodovima, autima, kamp-kućicama, podrumima gdje nema struje ni vode. Zahvaljujući borbi predstavnika caritasa i drugih koji se bave beskućnicima, na nacionalnoj razini, da i beskućnici uđu u zakon o socijalnoj skrbi, prije tri godine Zakon o socijalnoj skrbi odredio je da sve županije u Hrvatskoj moraju imati prihvatilište ili prenoćište. Nažalost, u još nekim županijama ga nema. Nakon desetogodišnjeg zalaganja ljudi koji s njima rade, napredak je i da su beskućnici dobili osobnu iskaznicu i većina zdravstvenu zaštitu, jer prijašnjih godina nisu mogli imati niti osobne dokumente.
Ines Grbić
