„Milosrđe je važno za ovaj svijet jer živimo u svijetu interesa, u mentalitetu gdje se sve naplaćuje, a čovjek uglavnom zadobiva pažnju, uvažavanje i prihvaćanje ako drugi ima nekog interesa od njega. U takav svijet treba unositi milosrđe koje čovjeku ne pristupa po načelu reciprociteta i naplate po zasluzi. Bolje je pogriješiti širkogrudnošću nego uskogrudnošću“ istaknuo je prof. dr. fra Božo Lujić na 40. katehetskom danu Zadarske nadbiskupije u svom izlaganju o temi ‘Božje milosrđe: Izvorište i princip Božjeg i ljudskog djelovanja“, poručivši da će nositelji napretka biti oni koji neće sve naplaćivati svima. Susret je održan u subotu 3. rujna u župi sv. Anselma u Ninu a okupio je zajedništvo više od stotinu svećenika, redovništvo, vjeroučitelje, katehete u školi i župi djelatne u Zadarskoj nadbiskupiji.
Milosrđe je antropološki, obiteljski, društveni i politički pojam, rekao je dr. Lujić, pročelnik Katedre Svetoga pisma SZ na KBF-u Zagrebu. O slici o Bogu ovisi i slika o čovjeku, što ima učinke i na život pojedinca i zajednice. Zato je potrebno uvijek pročišćavati sliku o Bogu, da se u njenom ispravnom svjetlu pročisti i slika o čovjeku. Na tom tragu se može razumjeti i odluka pape Franje da proglasi Godinu milosrđa, rekao je predavač.
„I prije se znalo da je Bog milosrdan i da ljudi trebaju jedni prema drugima iskazivati milosrđe. Trebalo je proglasiti nešto je davno obznanila Biblija i Isus životom, jer puno toga što je u biblijskim spisima i Isusovim govorima, tijekom stoljeća je prekriveno zaboravom. Papa Franjo nije izmislio temu milosrđa prisutnu i u Evanđelju. On je skinuo prašinu s te teme. Kad se izvuče neka tema pred nas, ona otkriva aspekte koji mogu biti korisni za čovjeka i njegovo djelovanje“ istaknuo je dr. Lujić. Predstavio je biblijske pojmove za stvarnost milosrđa, istaknuvši da u Starom i Novom zavjetu gotovo podjednako postoji govor o Božejm milosrđu. U biblijskim jezicima Starog i Novog zavjeta, hebrejskom i grčkom, različitim pojmovima se označava Božje milosrđe.
U hebrejskom jeziku nekoliko riječi ima značenje milosrđe. Hebrejski glagol hānan znači smilovati se, biti milostiv, pokazati milosrđe. Spominje se 78 puta u Svetom pismu, osobito u Psalmima, 30 puta: „Zar Bog je zaboravio da se smiluje, ili je gnjevan zatvorio smilovanje svoje?“ (Ps 77,10). Psalmi pokazuju kako ljudi traže Božje milosrđe, da čovjek može opstati samo po iskazanom milosrđu. Izvedenica hēn, milost, u Bibliji se spominje 69 puta. Česta je u sintagmi tražiti i naći milost ili naklonost u nečijim očima. Znači da se milost odnosi na nekoga tko je na višem položaju prema onome tko je niže; naći milost u očima kralja, svećenika.
„Biti milosrdan ne znači biti slab. Mislimo da je oprostiti znak slabosti. To je znak jakosti. Slabić ne može oprostiti, nego traži reciprocitet“ rekao je dr. Lujić. Pridjev hannûn znači milostiv. U Izl 22,26 stoji: ‘Ako k meni zavapi, uslišat ću ga jer sam ja milostiv!’. „Tim se atributom želi izraziti kako Bog ima otvoreno uho i srce za onoga koji moli“ istaknuo je predavač. I glagol rāham znači smilovati se, s porukom da Božja ljubav nadmašuje sve što se doživljava na prirodnoj razini. Četiri petine uporabe tog glagola u biblijskim tekstovima ima za subjekt Boga. Iz tog glagola izvedena je imenica rehem koja znači utrobu, majčinsko krilo, nutrinu. Ukazuje na povezanost milosrđa s nečim što je jako osjetljivo, maternica donosi život.
„Milosrđe je povezano sa životom i osjećajima. Povezivanje glagola smilovati se s pojmom nutrina, utroba žene, dolazi jer se željelo istaknuti da život nastaje u majčinoj utrobi te da je Bog gospodar života. Majčina utroba i čovjekova nutrina su meka i osjetljiva mjesta, pa i u tom smislu sugeriraju značenje tog pojma kao smilovanje ili milosrđe, kao osjetljivost ili nježnost“ rekao je dr. Lujić.
Istaknuo je da je hebrejski jezik glagolski jezik, 70 % riječi su glagoli: vjerovati, ljubiti, biti milosrdan, a ne imenice vjera, ljubav, milosrđe. „U hebrejskom jeziku rabe se glagoli. Glagoli izražavaju djelovanje, radnju. Time se pokazuje da je milosrđe stvarnost koja nastaje djelovanjem koje proizlazi iz subjekta koji djeluje, Boga ili čovjeka“ rekao je dr. Lujić. Imenica rahamîm označava osjećaj smilovanja, a pojam hesed znači milosrđe, vjernost, ljubav, dobrota (Izl 15,13: ‘Milošću svojom vodio si ovaj narod, tobom otkupljen…’). Značajka te riječi je važna za milosrđe, a to je da se može dogoditi samo u zajednici, da smo vjerni ili da iziskujemo ljubav i milosrđe.
U Novom zavjetu niz pojmova označava zbilju Božjeg i ljudskog milosrđa, a povezani su s glagolom elēin, biti milosrdan, smilovati se. Iz tog je glagola izvedena imenica eleos, milosrđe i eleēmosynē, milostinja te pridjevi eleēmōn, milosrdan i oiktirmōn (Lk 6,36: ‘Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan’). „U Novom zavjetu pojam milosrđe rabi se 27 puta, za Boga se upotrebljava 14 puta, a za ljude 13 puta. To i leksički pokazuje da je milosrđe gotovo jednako razdijeljeno na Boga i na ljude“ rekao je dr. Lujić.
Govoreći o licu Boga milosrđa u Starom zavjetu, predavač je istaknuo klasičnu definiciju Boga u Izl 34,6-7: ‘Jahve! Bog milosrdan i milostiv, spor na srdžbu, bogat ljubavlju i vjernošću, iskazuje milost tisućama, podnosi opačinu, grijeh i prijestup.’ Ta rečenica opisuje biblijskog Boga koji je Bog pravde i prava, ali ih i nadilazi i djeluje konkretno iz svog milosrđa. Ne jer je slab, nego jer je jaki Bog. Božje milosrđe nadilazi, ne dokida pravo i pravdu, nego ih integrira u novi svijet koji se u Starom zavjetu najavljuje za buduće vrijeme“ rekao je dr. Lujić. Milosrđe uključuje i strpljivost koju Bog pokazuje prema grešnim ljudima. Na tom tragu iskustva Boga je Knjiga Hošee.
Hošea vidi kako se u srcu Boga bore srdžba i ljubav a na kraju pobjeđuje ljubav. Narod od Nemila postaje Mila i to otvara put novom savezu. I u Knjizi Izlaska (Izl 3,7-8) govori se o odnosu Boga prema ljudima, da je vidio jade svog naroda u Egiptu. „Bog vidi, čuje i zna čovjekovu nevolju i potrebu za milosrđem, spasenjem. Samo onaj tko je bliz može čuti i vidjeti. Bog ne stoji daleko od čovjeka koji je u potrebi. Načelno, Bog je pokazao milosrđe već time što je Isus ušao u ovaj svijet. Bog govori čovjeku iz čovjekove situacije i našim jezikom. Bog u Isusu djeluje na konkretan način da ga možemo vidjeti i čuti“ rekao je dr. Lujić, istaknuvši da Isus nikad nije nekog odbacio ili izgrdio, tko je došao tražiti pomoć i milosrđe: Zakeja, Mariju Magdalenu, javnu grešnicu.
Tumačeći Lice Božjeg milosrđa u Novom zavjetu, dr. Lujić je rekao: „Isus navješćuje novo lice Boga koji ima srce i dušu za svako svoje stvorenje. Osobito Lukino evanđelje pruža obilje građe za prikaz Boga milosrđa. Milosrđe je određujući čimbenik u ljudskom ponašanju pa je neminovno da ljudski odnosi budu prožeti milosrđem i da to bude prisutno u pastoralnom djelovanju. To je odgovorna zadaća osobito onih koji nastupaju u ime Krista“ potaknuo je dr. Lujić, istaknuvši misao pape Franje kako je milosrđe temelj na kojem počiva život Crkve. Predavač je istaknuo da je viša pravednost povezana s dobrotom, ljubavlju. „Trebali bismo nadilaziti zakon, ići prema maksimumu, idealu milosrđa, gdje možemo biti širokogrudni prema drugima“ rekao je dr. Lujić, zaključivši da je Isus govorio o Božjoj vladavini i kraljevstvu u kojem su povezani pravda, milosrđe i praštanje. Potaknuo je prisutne da se pokušaju uživjeti u situaciju drugoga, jer će zadnji kriterij našeg suda biti odnos prema čovjeku, i to u potrebi, da razvijamo nutarnju antenu da doživimo potrebu drugoga.
Nakon izlaganja dr. Lujića održane su radionice gdje je razmatrano kako motivirati i poučiti učenike o milosrđu. Teme radionica su bile: ‘Gospodin i Jona, problem milosrđa’, obrada Jonine knjige, (voditelji don Dario Tičić i Marina Fabijanić Šimićev), ‘Blago milosrdnima, oni će zadobiti milosrđe’, obrada blaženstva (don Krešo Čirak i Ružica Anušić), ‘Papa Franjo: Crkva milosrđa’, temeljena na knjizi govora pape Franje, Kršćanska sadašnjost 2014., (don Filip Kucelin i Martina Maričić) i ‘Papa Franjo: Lice milosrđa’, Bula pape Franje, (don Jerko Vuleta i Marijana Dellavia).
Prigodnu riječ uputili su i predstojnik nadbiskupijskog Katehetskog ureda mr. don Gašpar Dodić i zadarski nadbiskup Želimir Puljić.
U nagovoru ‘Svrha družbe je svojevoljno sudjelovati u patnjama ljudi i služiti najjadnijima, sa sviješću kako Bog preko nas ljubi siromahe’, kao živo evanđelje milosrđa mons. Puljić je opisao veliki lik sv. Majke Terezije, istaknuvši da mu je u Vatikanu Terezijina sestra nasljednica kao svjedokinja rekla da je prije smrti Majka Terezija molila posvetu Srcu Isusovom na hrvatskom jeziku. Podsjetio je na riječi sv. Terezije da nisu socijalne radnice nego redovnice koje se klanjaju Isusu u svetohraništu, a nalaze ga u svakoj izgubljenoj osobi u svijetu i siromahu. Nadbiskup je potaknuo prisutne da poput majke Terezije umreže molitvu i djela, akciju i kontemplaciju.
U svom je govoru mr. Dodić ispričao da je u božićnom igrokazu jednom učeniku petog razreda, koji je htio imati neku ulogu, a učiteljica ga je smatrala neprikladnim, dala neznatnu ulogu – kao čuvar gostinjca trebao je Josipu reći da nema mjesta. „Kad su Josip i Marija ušli, on im reče: ‘Učiteljica me ovlastila reći vam da ovdje mjesta nema!’ Kad je vidio kako su oboje otišli žalosni, potrča za njima i reče: ‘Ali u mojoj kući ima mjesta. Izvolite sa mnom’. U publici nastade veliki smijeh, a učiteljica je bila posramljena. Dok je dječak ozbiljno igrao svoju ulogu, mogao se držati i ponašati nemilosrdno. Ali kad je istupio iz te uloge i bio ono što on uistinu jest, u njemu se probudilo milosrđe“ rekao je don Gašpar istaknuvši da svi igramo neku ulogu i dopuštamo da ona određuje naše ponašanje.
„Ako odložimo maske, osjetit ćemo kakav oslobađajući izvor milosrđa leži duboko u nama. Božja ljubav struji kroz naše srce, iako je mi često potiskujemo i previdimo. Traži se hrabrost, biti iskren i dopustiti da se naš život hrani milosrđem. U Isusu prepoznajemo Božje lice koje je naklonjeno svijetu“ rekao je don Gašpar, dodavši da je Godina milosrđa prilika i poziv kako povrh ‘prisiljene uloge’ gledati vani i u ovaj rastrgani svijet razvijati kulturu milosrđa.
Podsjetio je na poticaj pape Franje da ne upadnemo u ponižavajuću ravnodušnost ili monotonu rutinu koja nam sprječava otkrivanje novosti te da odbijemo destruktivni cinizam. „Otvorimo svoje oči i uočimo jad svijeta, rane braće i sestara kojima je osporavano dostojanstvo i prepoznajmo da smo primorani obratiti pažnju na njihov poziv u pomoć. Neka njihov krik postane naš i neka zajedno slomimo granice ravnodušnosti koje često nadmoćno vladaju i maskiraju naše licemjerstvo i egoizam“ riječi su pape Franje iz bule Lice milosrđa.
„Mi smo rođeni kao milosrdni ljudi, ali naš odgoj, društvo i gospodarski sustav nameću nam ulogu. Tako se mi otuđujemo od svoga pravog bića. Opterećenost uspjehom, pohlepa za vlašću i nadmetanje mišljenja često određuju naše ponašanje. Jedini je put prema ljudskoj budućnosti protu-kultura koja se temelji na milosrđu. Pritom trebamo snagu Isusove poruke i iskrenost gdje će se probuditi milosrđe za djelovanje prema toj poruci“ rekao je don Gašpar, istkanuvši da u svijetu opterećenom strahotama i izrabljivanjem svaki kršćanin kao Isusov učenik može doprinijeti novoj kulturi milosrđa.
Don Gašpar je zahvalio ninskom župniku, domaćinu don Boži Barišiću za gostoprimstvo i ravnatelju Caritasa don Ivici Jurišiću i njegovom timu za domjenak kojeg su za sudionike susreta u Ninu pripremili u Caritasu. Na Katehetskom danu nekolicini vjeroučitelja mr. Dodić je uručio trajne mandate.
Don Igor Ikić, vikar za pastoral Zadarske nadbiskupije, naveo je datume održavanja nekih događaja na nadbiskupijskoj razini u nadolazećoj pastoralnoj godini. Predavanje dr. Lujića održano je u dvorani Doma kulture u Ninu, a radionice u dvoranama župne kuće u Ninu. Susret je završen molitvom Srednjeg časa u župnoj crkvi sv. Anselma u Ninu.
Ines Grbić
