Mons. dr. Pavao Kero, vikar za kulturu Zadarske nadbiskupije i ravnatelj Stalne izložbe crkvene umjetnosti u Zadru proslavio je pedeset godina svoga svećeništva svečanim misnim slavljem koje je predvodio u nedjelju 10. srpnja u katedrali sv. Stošije u Zadru. Propovijedao je don Jerko Gregov, umirovljeni kanonik Stolnog kaptola sv. Stošije, dugogodišnji kolega zlatomisnika Kere koji je bio orguljaš Središnjeg gradskog crkvenog zbora kojim ravna mons. Kero.
„Zahvaljujemo s jubilarcem za pedeset godina njegove svećeničke službe, Presvetom Trojstvu za dar svećeničkog života kojeg snagom Božjeg duha godinama živi. Hvala na darovima koje je primio u vršenju svećeničke službe“ rekao je Gregov, istaknuvši da se dar svećeništva može razumjeti samo svjetlom vjere. To je dar Božje milosti. “Svećenika godinama gledamo, slušamo dok govori, propovijeda, susrećemo na ulici. Jesmo li se ikad ozbiljno zapitali tko je zapravo svećenik, kakvu službu ima u kršćanskoj zajednici i današenjm vremenu“ potaknuo je Gregov, dodavši kako se na to daju razni odgovori, osobito oni koji su daleko od Boga i Crkve i često puno toga ne razumiju.
„Mnogi nastoje umanjiti osobu i službu svećenika smatrajući ga pripadnikom staleža koji suvremenom čovjeku nema što reći. Poziv, poslanje i nasljedovanje tri su temeljne vrijednosti kojima su apostoli i svećenici odlazili u službu Isusova evanđelja. Svećenik se uzima iz zajednice vjernika i vraća se toj zajednici. Jedinstveno poslanje svećenika je navještati Božju riječ, dijeliti sakramente i voditi ljude Bogu“ rekao je Gregov, istaknuvši da zato zlatomisnički jubilej nije slavlje samo jubilarca, nego je to slavlje za narod Božji; slavlje svećenika slavlje je naroda.
„Svećenik ne postaje svećenik za sebe. Život svećenika je u službi za druge. Svećenik čini Krista prisutnim u živoj Crkvi, on ga predstavlja i posadašnjuje“ rekao je Gregov. Svećenik poput oca i domaćina obitelji okuplja oko stola Gospodnjeg, lomi kruh života koji dijeli. „Svećenik se ne može ničim nadomjestiti. U slavlju euharistijske žrtve svećenik je znak Krista, Božjeg patira koji mu je prvi i najveći uzor“ poručio je Gregov, dodavši da svećenik kao čovjek dijeli radosti, očekivanja i nade ljudi svoga vremena. „Kao čovjek prolazi s drugim ljudima tvrdi put života i povijesti. Tu se nalazi ljepota svećeništva. Svećeniku su obitelj svi ljudi, svjedok je i savjetnik u svim važnim trenucima čovjekovog žviota“ rekao je Gregov, navodeći krštenje, pričest, krizmu, vjenčanje, bolesničko pomazanje, molitvu za mrtve i onda kad ih se nitko ne sjeća. „Svećenički jubilej ima važnu poruku i za mlade koji osjećaju svećenički poziv i trebaju pozitivne uzore. Unatoč poteškoćama, da su radosni u zajedništvu s Kristom u ostvarenju svog životnog poziva“ rekao je Gregov, podsjetivši na misao sv. Ivana Pavla II. kako „svećeništvo nije napušteni model života, svećeničko zvanje je zvanje za budućnost“.
Nakon mise, mr. don Ante Sorić, ravnatelj Klasične gimnazije Ivan Pavao II., čestitao je mladomisniku zlatni jubilej svećeništva u ime svećenika Zadarske nadbiskupije poželjevši mu Božji blagoslov u radu. Sorić je predstavio životopis jubilarca. Mons. Pavao Kero rodio se 25. siječnja 1940. g. u Bibinjama od oca Dragutina i majke Jelisave rođ. Frleta. Godine 1951. završio je četverogodišnju osnovnu školu u rodnome mjestu i s 11 godina uputio se u zadarsko sjemenište.
„Na upis u Sjemenište vodio ga je njegov rođak, nedavno preminuli don Joso Kero i to na tovaru jer u to vrijeme nije bilo boljeg prijevoznog sredstva. Zbog državne reforme školskog sustava koja je u to vrijeme tražila osmogodišnje osnovno školovanje, morao je po završetku prve godine klasične gimnazije ponovno u osnovnu školu. Tako je u Osnovnoj školi Petar Preradović u Zadru pohađao 6. raz., a u Osnovnoj školi Arbanasi 7. i 8. razred. Potom nastavlja srednjoškolsko obrazovanje. Maturirao je 1959. g. i upisao Visoku teološku školu u Zadru kao bogoslov Zadarske nadbiskupije“ rekao je Sorić. Od 1961. do 1963. godine služio je vojni rok u mjestu Gnjilane na Kosovu.
Studirao je teologiju u Rimu za vrijeme Drugog vatikanskog sabora te je 20. rujna 1963. g. putovao u Rim sa zadarskim nadbiskupom Matom Garkovićem, pomoćnim biskupom Marijanom Oblakom i šibenskim biskupom Josipom Arnerićem koji su odlazili na zasjedanje Sabora. Po završetku studija teologije na Sveučilištu Gregoriana upisao je studij moralne teologije na Alfonsianumu, odjelu Lateranskog sveučilišta, gdje je 1970. g. doktorirao na temu: ‘Nerazrješivost braka prema prirodno – moralnom zakonu’. Uz studij teologije, izvanredno je pohađao Papinski glazbeni institut u Rimu. Za svećenika je zaređen u crkvi Dvanaest apostola u Rimu 10. srpnja 1966. g. Njegovo mladomisničko geslo je „On mora rasti, a ja se umanjivati“ (Iv,3.30). U Zadarskoj nadbiskupiji obavljao je sljedeće službe: bio je tajnik nadbiskupa Marijana Oblaka (1970.- 1971.), duhovnik u sjemeništu Zmajević (1971.–1972.), generalni vikar Zadarske nadbiskupije (1972.–1990.), od 1990. biskupski vikar za kulturu, predavač u Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji Sjemeništa Zmajević (1970.-2000.), voditelj Stalne izložbe crkvene umjetnosti od 1976. g. do danas, dirigent Središnjeg gradskog crkvenog zbora od 1970. do danas, predavač na Visokoj teološko-katehetskoj školi (1992.-2015.).
Bio je član administrativnog vijeća Zavoda sv. Jeronima u Rimu (1981) i član raznih nadbiskupijskih i drugih vijeća: Zbora savjetnika (1973.), Ekonomskog vijeća Nadbiskupije (1993.), branitelj ženidbenog veza u ženidbenim parnicama (1999.), Svećeničkog vijeća Zadarske nadbiskupije (2016.). Pastoralno je služio u župama Veli i Mali Iž, Polača, Radovin, Puntamika u Zadru, Silba, župe Bukovice, Briševo, Murvica i Kistanje te Dračevac Ninski, gdje je i sada u službi. Imenovan je kanonikom i prepozitom Stolnog kaptola Sv. Stošije, kapelanom (1983.) i prelatom pape in honoris (1990.). God. 2009. na XXXVIII. Plenarnom zasjedanju HBK u Zagrebu produžen mu je mandat članstva na narednih pet godina u Vijeću HBK za kulturu i crkvena kulturna dobra.
Dobitnik je raznih priznanja. Predsjednik RH dr. Franjo Tuđman odlikovao ga je Redom Danice Hrvatske s likom Marka Marulića, a Općina Poličnik i Grad Zadar nagradom za životno djelo. Mons. Kero je uvijek isticao važnost duhovne brige za katehizaciju djece i odraslih te važnost sakramenata.
Osobiti je i poznati ljubitelj glagoljice. Spasio je brojne stare glagoljske kodekse u Zadarskoj nadbiskupiji te su njegovom zaslugom objavljeni u dva izdanja posebne knjige. Pokrenuo je tiskanje edicije ‘Monumenta glagolitica Archidioecesis Iadertinae’ u nakladi Stalne izložbe crkvene umjetnosti i Sveučilišta u Zadru, dosad je tiskano 25 knjiga u 19 svezaka. U raznim publikacijama objavio je 72 knjižne jedinice. Mons. Kero je vrstan poznavatelj povijesti Zadarske nadbiskupije te je gotovo nemoguće pisati o toj povijesti, a da se njega ne zamoli za pomoć i stručnu suradnju.
Mr. Sorić je od osobina mons. Kere istaknuo i njegovu sklonost ironiji. „Ta ironija nema zle namjere nego je njegov osobni obračun s hipokrizijom, primitivizmom i suvremenim mentalitetom kaosa i relativizma. Njegova ironija plod je životnog iskustva, bogatog znanja i bibinjskog dišpeta, a glavni joj je cilj natjerati sugovornika da razmišlja o bitnome u životu koji je čovjek zakomplicirao u šumi nebitnoga“ rekao je Sorić. Istaknuo je kako je mons. Kero poznat i po rečenici koju često uputi ljudima u kontaktu, ‘Isto ćeš umriti’.
„Premda je ljudi često doživljavaju kao šalu, ona predstavlja ozbiljnu istinu koja se ne može pobiti nijednom ljudskom metodom. Ona ostaje kao najveća istina ljudskog života. Opominje čovjeka da nije stvoren za zemlju nego za vječni život s Bogom, korigira život čovjeka koji ponekad previše računa na zemaljsko“ rekao je Sorić, zaključivši da se mons. Kero preko Nadbiskupije posvetio cijeloj Crkvi „kao neumorni radnik, sakupljač izgubljenih vrijednosti, moralna vertikala, duhovni intelektualac, pastoralac bitnoga, doktor života i pravi pop staroga odgoja kojemu je slava Božja i spasenje duša na prvom mjestu“.
U misi su sudjelovali i brojni župljani iz Kerine rodne župe sv. Roka u Bibinjama. Pjevanje je predvodio Središnji gradski crkveni zbor pod ravnanjem prof. Tomislava Košte koji Kero vodi 46 godina od njegova osnutka. Među suslaviteljima su bili i svećenici rodom iz Bibinja: mons. Josip Lenkić, generalni vikar i kancelar Zadarske nadbiskupije, fra Grgo Sikirić, Ante Sorić, Tomislav Sikirić i Jerolim Lenkić. Božju riječ su navijestili Frane Šindija, bogoslov Zadarske nadbiskupije i dr. Ante Gverić, ravnatelj Hrvatskog državnog arhiva u Zadru, obojica rodom iz Bibinja, a Evanđelje don Josip Radojica Pinčić, prije sadašnje službe katedralnog župnika, župnik u Bibinjama. Solist popričesne pjesme ‘Kruh anđeoski’ bio je Bruno Kero, brat mons. Pavla Kere.
Zlatomisniku su dolaskom na misu čestitali i dr. Dijana Vican, rektorica Sveučilišta u Zadru i prorektor dr. Josip Faričić. Nakon mise na trgu ispred katedrale sv. Stošije mnogi vjernici i prijatelji su čestitali mons. Keri te se zadržali u druženju uz slasticu, piće i pjesmu u animaciji Središnjeg gradskog crkvenog zbora.
Ines Grbić
