Blagdan Rođenja sv. Ivana Krstitelja svečano je proslavljen u petak 24. lipnja u istoimenoj župi franjevaca glagoljaša na Relji u Zadru večernjim koncelebriranim slavljem koje je predvodio zadarski nadbiskup Želimir Puljić. Istaknuvši da je sv. Ivan Krstitelj granitni značaj i karakter koji i danas privlači, nadbiskup je rekao kako je Ivan bio i ostao hrast kojemu ni najjače oluje nisu mogle nauditi. On ostaje vjeran Božjim načelima do kraja. Nije popustio ni pred Herodom i njegovom priležnicom Herodijadom. „Tako je uvjerljivo propovijedao da ga je i Herod volio slušati, iako ga je upravo Herod dao uhititi zbog Herodijade kojom se bio oženio, jer mu je Ivan rekao da ne smije imati žene brata svoga. Tako je Ivana hrabrost dovela u zatvor. Isusu je bio drag i obasuo ga je pohvalama. Isus je pohvalio još neke, Natanaela zbog iskrenosti, ženu grešnicu zbog iskazane pažnje, Kananku i stotnika zbog njihove ustrajne molitve, Petra zbog ispovijedanja vjere. Ali, Ivana je osobito pohvalio i rekao kako se takav od žene nije rodio. Ivan je to zaslužio pokorom, propovijedanjem i dosljednošću života“ rekao je mons. Puljić. Kao Isusov preteča i Božji čovjek, pomagao je ljudima u pitanjima, problemima i pokazivao put spasenja. „Evanđelisti bilježe da je bio ‘navjestitelj Božje srdžbe i pravde njegove’. Svoju riječ upućivao je raznim staležima, ni pred kim nije imao straha. Najčešće riječi koje su se čule od njega bile su sjekira, oganj, vatra, sječa, pravda, srdžba, čišćenje, krštenje, kajanje, ispovijedanje grijeha“ rekao je nadbiskup, dodavši da je „Ivan bio sin pustinje, čovjek čista zraka i širokih pogleda. Nakon što je sebe disciplinirao, pokušao je to učiniti i s farizejima i saducejima kojima je govorio: ‘Leglo gujinje. Svako stablo koje ne donosi dobrog roda siječe se i u oganj baca’ (Mt 3, 7-10). Vojnike je pozivao neka ne čine nasilja, carinicima je dovikivao da ne utjeruju više nego je određeno“. „Zbog takve načelnosti i hrabrosti, Ivan je kroz stoljeća bio drag i blizak našem čovjeku vjerniku. Koliki su naši Ivani stradali jer nisu htjeli pogaziti svoju vjeru, zanijekati korijene i odreći se kršćanskih načela. Ivan im je u tome bio nadahnuće i zaštitnik. A nije bilo lako odhrvati se silnim zavođenjima i zastrašivanjima, pa je nažalost bilo onih koji su nasjeli zavodljivim udicama njihovih obećanja. Bogu hvala što je bilo puno onih koji su ostali nepokolebljivi i neustrašivi kad se radilo o vjernosti i idealima života. Zahvaljujući upravo takvima vjera i danas živi“ poručio je mons. Puljić, podsjetivši da je stoljećima Katolička Crkva bila na ispitu pred moćnicima ovoga svijeta koji su je htjeli učiniti svojom sluškinjom: od rimskih kraljeva i cezara do boljševičkih komesara. „Sjetimo se kad je naš veliki kardinal Stepinac poput stotine drugih svećenika bio zatvaran, suđen i mučen jer se nije htio odreći vjere, službe i istine. Bilo nam je drago i lijepo slušati sv. Ivana Pavla II. u Solinu 5. listopada 1998. g., kako okupljenim mladima i vjeroučiteljima govori o tom našem heroju kojeg je dan prije proglasio blaženim u Mariji Bistrici: ‘Blaženi Alojzije Stepinac je službu naviještanja Evanđelja ispunio svojom patnjom za Crkvu, a poruku vjere zapečatio svojom smrću. Draža mu je bila tamnica nego sloboda, i to samo zato kako bi obranio slobodu Crkve i njeno jedinstvo. Nije se strašio okova kako ne bi bile okovane riječi Evanđelja’. Kakva divna pohvala na račun bl. Alojzija Stepinca. Poput one koju je Isus uputio na račun Ivana Krstitelja: ‘Što ste izišli gledati? Trstiku koju vjetar ljulja? Ili proroka? Da, i više nego proroka. Zaista kažem vam, između rođenih od žene ne usta veći od Ivana Krstitelja (Mt 11, 7-11)” rekao je mons. Puljić.
Nadbiskup je podsjetio da se u liturgiji obično slavi dan smrti sveca, a ne njihov rođendan. Iznimke su rođendan Isusa Krista, Božić, rođendan Majke Božje (Mala Gospa) i rođendan Ivana Krstitelja, zadnjeg proroka Starog zavjeta. „Slavlje sv. Ivana Krstitelja znak je naše ljubavi prema Božjem Jaganjcu Isusu kojem je on pripravljao put, naše zahvalnosti na daru Crkve koja je njegovo produljeno utjelovljenje i izraz našeg poštovanja prema sakramentima, osobito prema euharistiji koja je naš stup i tvrđava istine. Ona je naša hrana koja nam pomaže da se ne izgubimo u sumaglici zavodljivih ideja i pred brojnim kušnjama sekularizma koji kuca i na naša vrata. Okupljeni oko sv. Ivana ispovijedamo da nam je zakon Evanđelja prava i cjelovita mudrost života. Tu su vjeru prakticirali naši očevi kroz stoljeća i bili sigurni da su sveci Božji miljenici, moćni zagovornici i dragi zaštitnici“ poručio je nadbiskup Puljić.
Proslavi župne svetkovine prethodila je trodnevna duhovna obnova koju je predvodio fra Niko Barun, provincijal Provincije franjevaca trećoredaca glagoljaša koji je govorio o djelima milosrđa u životu bl. Alojzija Stepinca te sv. Ivanu i djelima milosrđa. Drugog dana trodnevnice, u srijedu 22. lipnja, blagoslovljen je relikvijar bl. Alojzija Stepinca, srebrni s elementima pozlate, teži više od četiri kilograma. Djelo je akademskog kipara Petra Dolića iz Zagreba. Relikvija je Stepinčeva krv na staklenoj pločici koju su mu liječnici vadili 1957. g. radi liječničke kontrole. Odljev relikvijara izrađen je u Ljevaonici umjetnina ALU d.o.o. u Zagrebu. Relikvijar je izveden s klasičnim elementima pokaznice s detaljima koji imaju simboličko značenje. Središnji dio relikvijara je pozlaćeno srce u koje je postavljena staklena pločica s krvlju Stepinca. Srce je probodeno s tri čavla koji ocrtavaju križ, a kao aureolom obavijeno je maslinovom granom s lišćem. Sve je stavljeno na stopicu koja daje dojam stabla koje raste iz moćnog korijena, čime se dobilo čvrsto postolje relikvijara čiji je središnji i dominantni element srce. „S jedne strane, srce se veže uz krv čiji ostatak imamo od blaženika, a s druge strane vezan je uz povijesnu činjenicu uništavanja blaženikova srca. Srce blaženika za vrijeme obdukcije izvađeno je iz njegova tijela i uništeno. Uništavanje srca trebao je biti zadnji udarac komunizma u zatiranju i uklanjanju svetog pastira Crkve u Hrvata s kojim motivima je i proveden sudski proces protiv blaženika. Stvarno i puno oživljavanje i životvornost srca blaženika će biti po milostima koje će iskazivati svojim štovateljima“ rekao je župnik Relje fra Ivan Paponja, istaknuvši da se relikvijar može gledati kao Stepinčevo stablo koje je urodilo plodom, jer je njegov korijen Kristovo evanđelje, a voda tekućica Kristova milost. „Čašćenjem relikvije i štovanjem blaženika, u živote pojedinaca, obitelji i svijet ulaze blagoslov i milosti mnogih duhovnih i tjelesnih uslišanja koji su se po zagovoru blaženika mnogima dogodila. Pristupajmo vrelu milosti blaženikovih relikvija da uslišani po njegovu zagovoru radosnije i blagoslovljenije živimo svoj kršćanski poziv“ poručili su franjevci iz zadarske župe sv. Ivana Krstitelja uz blagoslov Stepinčeva relikvijara.
Ines Grbić