Središnje večernje koncelebrirano slavlje na blagdan Presvetog Srca Isusova u istoimenoj župi na Voštarnici u Zadru u petak 3. lipnja predvodio je mons. Mile Bogović, gospićko-senjski biskup u miru. „Rane su trajna vrijednost i Kristove identifikacijske crte za svu vječnost. Ni uskrslo tijelo Isus nije htio osloboditi od rana. To nije znak gubitnika nego pobjednički trofej“ poručio je mons. Bogović, govoreći u propovijedi o Isusovim ranama, među kojima je i njegovo probodeno srce, kao znakovima pobjede koje je pokazao učenicima nakon uskrsnuća. „Isus je pokazao ruke i bok, svoje rane. Rane su svjedočanstvo koliko Isus voli čovjeka i to apostoli trebaju navijestiti. Nakon toga im je rekao neka idu u svijet. Rane podnesene i ponesene za drugoga najveća su vrijednost. Isus je najjasnije posvjedočio odnos Boga prema čovjeku ali i kako se čovjek treba odnositi prema drugom čovjeku. Čovjek je veći što više rana, truda i znoja uloži za to da bi drugome pomogao, da bi se drugome predao. Ta logika iz Presvetog Trojstva prenesena je u našu sredinu i pokazala se u Isusu Kristu“ rekao je biskup Bogović.
U propovijedi je ukazao na povezanost stvarnosti koje se slave u svetkovinama Presvetog Trojstva i Presvetog Srca Isusova. Crkvena godina koja započinje došašćem tijekom koje se spominjemo događaja iz Isusova života koje su apostoli zapisali završava sa svetkovinom Duhova. Nakon Duhova dva blagdana žele dati sažetak svega što je vjernik kroz crkvenu godinu slušao. To su Presveto Trojstvo i Presveto Srce Isusovo. „Presveto Trojstvo kazuje kakav je Bog u sebi, a Presveto Srce Isusovo govori kakav je Bog prema ljudima. Nije hladnokrvan, nego nas ljubi do kraja. Kako se jedna osoba do kraja predaje drugoj u Presvetom Trojstvu, tako je i druga božanska osoba, kad je postala čovjekom, cijeli svoj život do kraja, do zadnjeg otkucaja srca, dala za čovjeka. To slavimo u srcu Isusovom“ rekao je mons. Bogović.
Presveto Trojstvo izražava sažetak kršćanske vjere. Isus je rekao, Idite i krstite ljude U ime Oca, Sina i Duha Svetoga. „Bog nije samotnjak, pun samoće, nego je pun zajedništva između tri osobe koje ne stoje jedna do druge, nego se jedna drugoj savršeno i potpuno predaju. Nema ništa što osoba zadržava za sebe, nego sve predaje drugome. A kako se Bog postavio prema čovjeku vidi se po blagdanu Srca Isusova koje je sažetak Božjeg odnosa prema čovjeku jer ide do probodenog srca. Isus, utjelovljena riječ Božja, nije došao promatrati što se zbiva, pa o tome izvijestiti Presveto Trojstvo. Nego je samoga sebe do kraja predao za čovjeka. Time je posvjedočio odnos Boga prema čovjeku. Jer čovjek pada u napast misleći da se Bog sobom bavi, da mu nije stalo do čovjeka. U Isusu se vidi kako je on do kraja bio predan za čovjeka. To pokazuje probodeno srce. Ta rana na srcu nije zbog drugih razloga, nego zbog mene i tebe. Isus daje cijeli svoj život, dok srce ne prestane kucati“ rekao je mons. Bogović.
U tom svjetlu istaknuo je da je prva Crkva najviše slavila one koji su svoje rane ponijeli za druge ljude. Slavila je mučenike, ljude koji su trpjeli za druge. „Što je više to glavno u ljudima, to je društvo zdravije. Kad dođe do toga da nanosiš drugome rane, a ne da si spreman za drugoga ponijeti rane, društvo se kvari“ upozorio je mons. Bogović. Podsjetio je kako su se neki hvalili da imaju velike ljude u 2. st. poslije Krista. Na to je rimski svećenik Gaj rekao ‘Mi imamo najsvjetlije trofeje, na Ostinskoj cesti’. Tamo je sv. Pavao podnio mučeničku smrt. Dati svoj život za drugoga, time su se hvalili Rimljani i poslije cijela Crkva“ istaknuo je mons. Bogović. I Isus s ranama ulazi u nebesa. To je njegova slava u cijeloj vječnosti i trofeji s kojima odlazi u nebo.
Biskup Bogović je potaknuo da vjerujemo u snagu rana na sebi, to kršćanin treba učiti. „Kad se to izgubi, nastupa dekadencija osoba i društva. I kod nas su se počeli izrugivati s ranama ljudi koji su izložili svoje živote da spase druge. Kad se počnu častiti rane kako su to kršćani činili, Isus je rekao, ‘To naviještajte’, onda će društvo biti spašeno. Veliko je činiti nešto za drugoga, ponijeti rane, žuljeve, znojiti se. Zapitajmo se koliko je našeg rada na toj kršćanskoj liniji“ potaknuo je mons. Bogović. Naglasio je da je zadatak Crkve da se u našem narodu počnu cijeniti rane podnesene za drugoga. Zato je pokrenut projekt Crkve hrvatskih mučenika.
„Mislimo da Crkva time doprinosi liječenju našeg naroda. Neki misle da će sve biti dobro kad se srede financije, kad sklopimo dobar ugovor. Ne. Nego kada se ovako počne gledati na brata. Živjeti i trpjeti za njega, rane dobiti za njega. To je put koji je Isus jasno pokazao i koji treba slijediti. Zato smatramo da smo u Udbini napravili spomenik svim hrvatskim ranama. Ali, to nije samo mjesto, nego to treba proširiti u duše, u ljude i spašavati narod“ rekao je mons. Bogović. Među mnogima koji nude recepte, kršćani trebaju dati smjer da znamo što je najvrjednije. To je opraštanje.
„Kad se držimo logike svijeta, propada logika Presvetog Trojstva. Onda vjerujemo u ideale koje svijet postavlja. Kršćani trebaju vjerovati u snagu Kristovih rana. Vjeruj i da su tvoje rane koje podneseš za drugoga, spasonosne. To su najvrjednije diplome koje možeš dobiti na ovome svijetu“ poručio je mons. Bogović. Potaknuo je da radije podnesemo ranu nego da je nanosimo drugome. „Kršćanstvo unosi novu kvalitetu odnosa među ljudima. Božja ljubav nadilazi pravdu. Ona je milosrdna ljubav. To znači voljeti kao roditelj koji voli dijete i kad je loše“ rekao je biskup. Istaknuo je da se na misi spominjemo događaja Isusovog predanja za drugoga do prolijevanja krvi: ‘Ovo je tijelo moje koje se za vas predaje, krv moja koja se za vas prolijeva’.
„Jedan za drugoga biti. To je poruka kakav treba biti odnos prema Bogu i čovjeku. Nikad neće propasti kad si se žrtvovao za drugoga. To ima vječnu vrijednost. Ta se titula temelji na tome da smo djeca Božja. To je najvrijednija titula. Mi smo stvaralačko remek-djelo Božje moći, slika Božja. Ljude treba poštivati, zato je kršćanstvo aktualno u svako vrijeme“ poručio je mons. Bogović, naglasivši da križanjem ‘U ime Oca, Sina i Duha Svetoga’ ispovijedamo vjeru da je Presveto Trojstvo međusobno povezano ljubavlju da je Bog koji nije nezainteresiran za čovjeka, nego je spreman žrtvovati svoga Sina za nas. „Nisam nevrijedan i nemoćan kad računam s njime, onda sam na strani pobjednika“ zaključio je biskup Bogović.
Ines Grbić
