Zadarski nadbiskup Želimir Puljić kao predsjednik HBK zamoljen je od redakcije RTL-a u petak 13. svibnja za komentar izjave pape Franje da će se razmotriti mogućnost ređenja žena za đakone. „Nije bilo govora o ređenju žena za svećenika, nego o mogućnosti trajnog đakonata, ne samo za muškarce, nego i za žene. To je bilo u kontekstu razgovora s vrhovnim poglavaricama redovničkih zajednica koje su se okupile u Rimu i imale su susret s papom. Papa je tom prigodom prihvatio voditi dijalog, ne održati nagovor. Papa puno koristi takav način razgovora, sa svećenicima, udrugama, pa je i s redovnicama prihvatio susret u obliku dijaloga. Jedno od nekoliko postavljenih pitanja bilo je kako postoji puno slučajeva gdje redovnice ili pobožne žene predvode određene funkcije, jer nema svećenika. Vode pobožnost liturgije riječi, klanjanja i neke druge funkcije koje nisu povezane s misom. Onda je jedna sestra rekla, ‘Zar u tim situacijama ne bi bilo praktičnije i korisnije ako bi se moglo razmišljati da se i žene pripusti trajnom đakonatu’, kao što postoji mogućnost za muškarce“ rekao je nadbiskup Puljić, dodavši da je trajni đakonat bio prisutan u počecima Crkve, zatim dugo nije bio prisutan. Drugi vatikanski koncil je ponovno oživio tu praksu te sada ima puno oženjenih i neoženjenih muškaraca koji vrše službu trajnog đakona.
„U tom je kontekstu sestra postavila pitanje, pogotovo u situacijama gdje nema svećenika, a funkcionira župa. Nema župnika, ali se nedjeljom okupljaju i slave liturgiju riječi, propovijeda se ili obavlja neka druga liturgijska pobožnost. Pa je sestra postavila pitanje bi li bilo uputno, da li Crkva razmišlja o tome da se i žene zaredi kao trajne đakone“ rekao je mons. Puljić. Parafrazirao je papine riječi koje je pročitao u službenom vatikanskom tekstu o tom susretu pape s poglavaricama. „Papa je rekao, da. ‘Nismo o tome dosad razmišljali, ali ne vidim u tome određenih poteškoća. U tom vidu ću zadužiti Kongregaciju za nauk vjere i druga tijela koja su kompetentna za to, da razmišljaju ili promišljaju na tu temu’. Onda je ispričao kako je on kao nadbiskup Buenos Airesa dolazio u Rim i sudjelovao na nekim konferencijama. Sjetio se jednog profesora koji se bavio tom temom i rekao kako postoje podaci da su u početku Crkve bile i đakonise. To je bilo povezano s pomoći kod krštenja, jer krštenje je bilo uranjanjem. Bilo je praktičnije da žena ženu uranja u zdenac. Bilo je takvih službi“ rekao je nadbiskup, dodavši kako će papa Franjo zadužiti nadležne, da se vidi ima li temelja i razloga za to.
„Papa Franjo ne misli na ređenje žena za svećenike, jer je to pitanje riješeno. Nego na mogućnost za trajni đakonat. Na tom je susretu govorio i o nečemu što je i sv. Ivan Pavao II. jako dobro formulirao u svojoj enciklici ‘Mulieris dignitatem’ koju je posvetio ženama, u kojoj spominje ženski genij. Naglasio je u toj enciklici i papa Franjo je sad ponovio, da se u Crkvi premalo koristi taj genij. Zato je potaknuo sestre, biskupe i javnost da se usvoji što je i na Drugom vatikanskom koncilu rečeno: da se osnivaju župna, biskupijska vijeća, da se žene i redovnice angažiraju u tim tijelima jer nam je potreban taj ženski genij“ rekao je nadbiskup, podsjetivši da je tijekom tog razgovora s poglavaricama papa Franjo istaknuo kako postoje i dva opasna ekstrema u tom kontekstu. Jedan je feminizam, a drugi klerikalizam.
„U tom kontekstu to je jasno razgraničio, što znači feminizam, a što znači klerikalizam. Činjenica je da je Isus među svojim apostolima, imao je 72 učenika i puno sljedbenika, ali zaredio je samo muškarce. Nije time omalovažena uloga žene. Govoreći o ženskom geniju i redovnicama, papa Franjo kaže: ‘Kao što bi Crkva bila osiromašena da nije Marija u njoj, ona je u središtu Crkve pokraj Isusa, Crkva bi bila siromašna da nema redovnica i Bogu posvećenih žena koje čine što mogu. Nema diskusije o tome da žena bude svećenik. To je riješeno teološko i povijesno pitanje. Iako su novinari vjerojatno pomislili, ‘papa Franjo je otvorio vrata…’ Ne, nije govorio o tome. Dapače, bio je vrlo jasan. Rekao je, ‘Kad se slavi euharistija, tu nema mjesta laicima da propovijedaju. Mogu samo svećenik i biskup, oni su zaređeni zato. Ali kad se slavi neka pobožnost, zašto ne. I to se događa. Održi se neko razmatranje, govor, rekli bismo, propovijed. Ali to nije u kontekstu mise koja samo priliči svećenicima i biskupima. Tu je papa Franjo vrlo jasan. Makar nekad novinari nešto prenaglase, krivo shvate, kao da su to otvorena vrata za ređenje žena za svećenika“ rekao je mons. Puljić. Upitan slaže li se on s time što je papa rekao, predsjednik HBK je rekao: „Slažem se s načinom kako je to rekao. Rekao je, ‘Ja mislim da nema razloga ne otvoriti diskusiju i ne provjeriti, ne dokumentirati to povijesnim i drugim razlozima’. To je papa Franjo razborito rekao, u svom stilu. On je otvoren. Ponekad svojom otvorenošću stvori nerazumijevanje. Osobito što je naglasio, time se ponovno vrednuje što je sv. Ivan Pavao II. istaknuo u enciklici, da se vrednuje ženski genij, ne samo u svijetu nego i u Crkvi“.
„Istina, papa Franjo je ovom temom mogućeg „trajnog đakonata“ i za žene dao povoda novinarima da pišu kako bi Katolička Crkva mogla uskoro rediti i žene za svećenike. Već su neki i crkveni predstavnici, nažalost, počeli izjavljivati kako crkvena odluka da se žene ne mogu pripuštati u svećeništvo ima „puki povijesni i disciplinarni značaj“. Zaboravljaju, međutim, kako shodno praksi i teološkim razmišljanjima „Crkva nema nikakve ovlasti podijeljivati svećenički red ženama“, napisao je u svom Apostolskom pismu sveti Ivan Pavao II. 1994. godine. To je odluka koja obvezuje sve vjernike u Katoličkoj Crkvi“ ističe nadbiskup Puljić.
Ines Grbić