Molitveno bdjenje za duhovna zvanja pod geslom ‘Milosrdni Otac’, uoči 53. svjetskog dana molitve za duhovna zvanja održano je u četvrtak 14. travnja u Zadru. Prvi jednosatni dio bdjenja održan je u dvorani Nadbiskupskog sjemeništa ‘Zmajević’, a drugi dio, Službu riječi u katedrali sv. Stošije predvodio je zadarski nadbiskup Želimir Puljić. Susret za vrijeme kojeg su sudionici izmolili i krunicu Božanskog milosrđa organizirali su sjemenište ‘Zmajević’ i nadbiskupijsko Povjerenstvo za duhovna zvanja i ministrante s povjerenikom don Stanislavom Wielinskim. Povijest zadarskog sjemeništa čiji su počeci u 13. st. te život sjemeništaraca predstavio je sjemeništarac Mato Puljić.
Zadarski nadbiskup Vicko Zmajević (1713.-1746.) osnovao je u 18. st. u Zadru sjemenište za svećenike glagoljaše, da ga djeca pohađaju na narodnom, hrvatskom jeziku. Otvorio ga je njegov nasljednik Mate Karaman 1748. g. Poslije je tu djelovala bogoslovija a sjemenište je bilo preseljeno. Ponovno je otvoreno 1949. g., otkad djeluje neprekidno, osim što su za vrijeme Domovinskog rata sjemeništarci bili u Pazinu. Trenutno je u sjemeništu šesnaest sjemeništaraca: po šest iz Zadarske nadbiskupije i Mostarsko-duvanjske biskupije, tri iz Gospićko-senjske i jedan iz Trebinjsko-Mrkanjske biskupije.
Sjemeništarci pohađaju Klasičnu gimnaziju Ivan Pavao II. Zadar, Strukovnu školu Vice Vlatkovića i Poljoprivredno-prehrambenu školu Stanka Ožanića. Uz redovni molitveni život i pouku imaju i glazbene i sportske aktivnosti. U dvorani sjemeništa svjedočanstvo je rekao i Gabrijel Pavlović iz župe Rotimlja pokraj Mostara. Mislio je biti nogometaš, no poziv je osjetio u 3. r. osnovne škole. Sjemeništarci su izveli i prigodne pjesme te su prikazali ulomak iz svoje predstave o Milosrdnom Ocu, s mislima sv. Ivana Pavla II. iz njegove enciklike ‘Bogat milosrđem’ i bule pape Franje ‘Lice milosrđa’. Tu je istaknuta papina misao kako je sinovljevo dostojanstvo važnije od ponovnog stjecanja materijalnih dobara pri povratku ocu. U teškom materijalnom gubitku sazrio je njegov osjećaj za izgubljeno dostojanstvo, no temeljno dobro je spašeno, čovječnost sina.
U katedrali je istaknuta misao pape Franje da svako zvanje u Crkvi ima svoj izvor u Isusovu samilosnom pogledu. „To je osjetio i papa Franjo koji je za svoje biskupsko geslo odabrao ‘Smilova mi se i odabra me’. Osjetio je da ga je milost Božja obuhvatila. Zvanje je Božja milost i Božji dar“ rekao je mons. Puljić, dodavši da je bdjenje zahvala Bogu za dar zvanja i za sve koji su u duhovnom zvanju služili Bogu. „Susret je dar naše zahvalnosti za primljene milosti i za sve koji sudjeluju u našem životu s tom milošću, a to su već i roditelji“, rekao je mons. Puljić. Istaknuto je da je Crkva dom milosti, tlo gdje niču zvanja, s molitvom Bogu da podari gorljive zajednice u ponudi kateheze zvanja i puteva posebnog posvećenja.
U svom svjedočanstvu u katedrali mr. don Ante Sorić, ravnatelj Klasične gimnazije Ivan Pavao II. Zadar, rekao je da je poziv osjetio u 6./7. r. Potječe iz tradicionalne župe Bibinje, a ključan je bio trenutak iskustva osobne molitve u odnosu s Bogom, što mu je dalo elana i nosilo ga. Htio je što više živjeti od Božje riječi i biti s Isusom. Želio je biti misionar, nošen molitvenim duhom. Nadahnjivao se na knjizi ‘Put jednog misionara’ o. Ante Gabrića, duhu bl. Majke Terezije, sv. Franje Ksaverskog.
Nadbiskup Ivan Prenđa ga je pitao: „A što ćemo ovdje? I ovdje ima gladnih, žednih, potrebnih, ljudi koji odbacuju Boga. I ovdje se čovjek može dati Kristu’. I to je točno“ rekao je don Ante, istaknuvši da je lijepo i veliko biti svećenik „jer se svako jutro Bog utjelovljuje preko mojih ruku, jer svako jutro izgovaram riječi Posljednje večere, odrješujem čovjeka od grijeha i vraćam ga za život vječni, poput liječnika. Svećenik ponovno oživljava. Krštenjem stavljam djecu u zajednicu Crkve, bolesničkim pomazanjem ljudi ustaju iz bolesničke postelje. Slijedim Učitelja iz Galileje koji je umro da bi se čovjek spasio“.
U misli svećenik, redovnik, redovnica se ne rađa, nego postaje, u katedrali se prisutnima obratio i maturant sjemeništarac Matej Lučić. Govoreći u ime maturanata sjemeništa ‘Zmajević’, rekao je da ih je, iz raznih krajeva, povezala ista nakana da slijede Dobrog pastira Isusa Krista. Kad su imali teškoća i kušnje pomogao im je duhovnik Wielinski razgovorom, savjetom da odu u kapelu, pomole se i razgovaraju s Isusom, jer je za izliječiti dovoljna prisutnost Krista. Zahvalio je za rektore i prefekte kojima su sjemeništarci uvijek bili prioritet. Istaknuvši da su to bile četiri lijepe i teške godine, Matej je rekao da je sjemenišna zajednica bila Božja milost koja ih je držala na okupu.
Nadbiskupu Puljiću je priopćio odluku u ime četiri maturanta i tri propedeuta (pripravnika za bogosloviju, osobe koje su već završile srednju školu, a nakon godine dana boravka u sjemeništu odlaze na bogosloviju) za daljnji hod prema Kristu. Na putu prema svećeništvu izrazio je želju nadbiskupu za prijem među bogoslove Zadarske nadbiskupije, te se svatko osobno rukovao s mons. Puljićem.
Nadbiskup je rekao da svatko od njih ima svoj mentalitet, potječu iz različitih krajeva, ali su se našli na istom zadatku. Pohvalio je taj odnos kao plod njihovih međusobnih razgovora. Rekavši da će do svećeničkog ređenja biti još traženja molbi za prijem u službe, izrazio je radost zbog njihove zadnje molbe, za svećenika, istaknuvši da je već sad potpisuje i blagoslivlja.
Na susretu su bili i svećenici, među kojima i prefekt sjemeništa don Ante Dražina i generalni vikar nadbiskupije mons. Josip Lenkić, redovnici, vjernici laici te učenici Klasične gimnazije Ivan Pavao II. Zadar, Medicinske škole Ante Kuzmanića te Katoličkog školskog centra Žepče, škole prijatelja Klasične gimnazije čiji su učenici došli u pohod kod svojih zadarskih gimnazijskih kolega.
Ines Grbić
