Bdjenjem slavimo Isusovu pobjedu nad smrću i grijehom
1. S ovom svetom noći, u kojoj obavljamo liturgijsko bdijenje, ne može se mjeriti nijedna druga noć. Ni ona božićna ponoćka koja nam je tako bliska, jer nas podsjeća na Isusov dolazak na ovu zemlju. U ovom večerašnjem bdijenju slavimo najsvečaniji i najčudesniji događaj Isusove pobjede nad smrću, tamom i grijehom. Ovo je, naime, noć u kojoj je Krist raskinuo okove smrti i kao pobjednik od mrtvih ustao. A u svečanom hvalospjevu uskrsnoj svijeći čuli smo maloprije kako Crkva pjeva: “Nek usklikne sada nebesko mnoštvo anđela, nek uskliknu službenici Božji.. Jer, ovo je noć koja vraća milost i otima nas od tmina grijeha i opačina svijeta”. U liturgiji ove svete noći isprepliću se toliki događaji naše svete vjere da ih je jedva moguće i nabrojiti. U tren oka prelazi se iz jednog svijeta u drugi: iz tame u svjetlost, iz smrti u život, od grijeha u milost i svetost.
A orkestralnu svečanost ove časne i otajstvene svete noći tvore četiri bitna dijela: -Liturgijom svjetla intuitivno smo osjetili umreženost naravi i nad naravi. – Liturgija riječi provela nas je kroz povijest spasenja, od stvaranja i edenskog vrta do Getsemanskog vrta i križa na Kalvariji po kojem smo spašeni i otkupljeni. -Liturgija vode i krštenja posvijestit će nam važnost toga čina kada smo postali djeca Božja pa ćemo ove svete noći obnoviti svoja krsna obećanja. I završit ćemo ovo bdijenje četvrtim dijelom, euharistijskim spomen-činom ljubavi koji nam je Gospodin ostavio u četvrtak navečer, za vrijeme pashalne večere koju je slavio sa svojim učenicima.
2. Ova večer vrhunac je svetog Trodnevlja i neposredno se nadovezuje na ono što smo slušali i pratili jučer u liturgiji muke Gospodina našega Isusa Krista gdje je Mesija prikazan i oslikan kao Janje Božje, koji sluša što Jahve određuje, nosi križ na Golgotu i na njemu umire za spasenje svijeta. U drami muke Gospodnje otkrili smo misterij velikoga boja između ljubavi koja se predaje i tajne zla koja se očitovala u neshvatljivoj mržnji i neprijateljstvu koju su na latinskom opisali kao ”mysterium iniquitatis” (tajna zla). Nikakvo čudo što pred tom neshvatljivom stvarnošću pjesnička duša poziva ”ljude, žene i dicu” neka plaču ”jerbo sad vene Isukrsta Tilo sveto”. I potiče dok ”krv obliva blido lice: priđi, puče, padni nice, Spasitelju svome”. I dok nam još u ušima zvone prijekori: “Puče moj, što učini Tebi.., u večerašnjim obredima odjekuju riječi satnika: “Zaista, ovaj čovjek bijaše Sin Božji!”.
Liturgiju bdijenja započeli smo pod vedrim nebom, ispred katedrale. Kao da se time želi reći: Ovo je nebeski, svemirski događaj, nadpovijesna milosna stvarnost koja nam po križu i muci, smrti i uskrsnuću objavljuje Krista u “liku sluge koji ponizi sebe do na križu. Zato ga Bog preuzvisi i darova mu ime nad svakim imenom”. Sin Božji, dakle, silazi iz krila Oca Životvorca u zagrljaj smrti, kako bi nas “izveo iz tame u svjetlost”, “iz smrti u život”, “iz grijeha u milost i svetost”. Zato i jest raspjevana liturgija ovog vazmenoga bdijenja: Od svjetla i riječi do vode i euharistije. To je liturgija koja nebesko sa zemaljskim spaja, a božansko s ljudskim umrežuje i povezuje.
3. Zbog toga se vazmeni hvalospjev obraća i moli Oca Nebeskoga neka ”primi našu večernju žrtvu hvale”. Vrhunac liturgije vazmenog bdijenja jest euharistijska gozba kojom se završava slavlje. A euharistijom se obnavlja i postvaruje -na nekrvan način- žrtva novoga saveza. Tu je sadržan cijeli život Crkve pa su apostoli “svaki dan postojano hrlili u Hram, te u radosti srca zajednički uzimali hranu hvaleći Boga i uživajući naklonost svega naroda” (Dj 2, 46-47). Pod nadahnućem ovog izvješća prvih kršćana Kongregacija za božanski kult izdala je smjernice u pogledu slavlja Svetog trodnevlja u kojem određuje neka se ”kleričke i nekleričke zajednice priključe na slavlje u glavnim crkvama” (župnim ili katedralnim), a tamo gdje su male župne zajednice neka se ”udruže i okupe u većoj crkvi te zajedno slave bdijenje” (Notitiae, 259, vol 24, nr. 2). Vazmeno euharistijsko bdijenje i slavlje, naime, znak je zajedništva, pa nije prikladno, a ni dopušteno održavati ga po filijalama, malim samostanskim i drugim zajednicama, osim kod klauzurnih redovnica.
U liturgiji bdijenja čuli smo kako se nebesko sa zemaljskim spaja. Zato nam ova sveta noć govori o nečemu jedinstvenom u povijesti ljudskog roda: Raspeti i pokopani Krist je uskrsnuo. O tom događaju svjedoče prvi vjesnici i svjedoci njegovog uskrsnuća. Kristovo uskrsnuće kamen je temeljac naše svete vjere. A Uskrsnuli je nepomućeno svjetlo u povijesti ljudskog mraka i tame. On je njezino središte i njezino raskrižje. On je njezin smisao i njezino otkupljenje. S pravom je sveti Pavao ponesen tom istinom vjere napisao svojim dragim Korinćanima: ”Da Krist nije uskrsnuo, uzaludno bi bilo naše propovijedanje” (1 Kor 15, 14). Svima vama koji ste u ovo korizmeno vrijeme osjetili blagodati molitve i sakramentalnog života, i koji ste aktivno i pobožno sudjelovali u obredima svetog Trodnevlja, želim blagoslovljene uskrsne blagdane s anđeoskim pozdravom: Uskrsnu Gospodin doista, Aleluja!
† Želimir Puljić, nadbiskup
Zadar, 26. ožujka 2016.