Braćo i sestre u Kristu,
Uskrs je najstariji i najvažniji crkveni blagdan pa se nijedan drugi dan ne može s njime mjeriti. Na Uskrs spominjemo i slavimo najčudesniji događaj koji se zbio „u prvi dan tjedna, rano ujutro“. Zbog toga taj spomendan jednostavno nazivamo „danom Gospodnjim“. Tog jutra, naime, „u ranu zoru“ raspeti i pokopani Krist ustao je iz groba i javio se svojim uplašenim učenicima pozdravljajući ih utješnim pozdravom: Mir vama!
Otajstvo Kristovog uskrsnuća zbiljski je povijesni događaj o kojem je zabilježeno dosta pojedinosti u knjigama Novog Zavjeta. O tomu svjedoče prvi vjesnici i svjedoci Kristovog uskrsnuća. Učenik Ivan „koga je Isus posebice ljubio“ i tog jutra dotrčao do Kalvarije, piše u svom izvješću kako je ušavši u prazan grob „vidio i povjerovao“ (Iv 20, 8). Okupljeni Isusovi sljedbenici, nakon što su čuli izvješće ženâ koje su vidjele uskrsnulog Gospodina, i nakon što se još ukazao Petru, koji je pozvan „učvršćivati braću u vjeri“, kliču s oduševljenjem: „Doista, uskrsnu Gospodin i ukaza se Šimunu“ (Lk 24,34). Vjera prve zajednice, dakle, zasniva se na svjedočanstvu pobožnih ženâ, Petra i drugih apostolâ. Zato Crkva o Uskrsu s radošću propovijeda, te s vjerom pjeva i ispovijeda: „Znamo da si doistine, uskrsnuo Božji Sine!“.
U liturgiji Svetog Tjedna isprepliću se zapravo događaji naše svete vjere i u tren oka prelazi se iz jednog svijeta u drugi: Iz tame u svjetlost, iz smrti u život, od grijeha u milost. I dok nam još u ušima zvone riječi prijekora iz obreda Muke Gospodnje, “Puče moj, što učini tebi..”, u uskrsnom izvješću odjekuju riječi satnika „zaista ovaj čovjek bijaše Sin Božji!“ Stoga, svake nedjelje žurimo ususret uskrsnulom Kristu da se nahranimo tijelom njegovim. Jer, događaj Uskrsa kamen je temeljac građevine Crkve. Njime je najavljen i ostvaren Dan Milosti Boga našega. A Uskrsnuli Gospodin postao naš Spasitelj i Otkupitelj. On je, naime, došao na ovu zemlju polomiti lance grešnog ropstva i donijeti utjehu ranjenome svijetu. Otac ga je poslao „blagovjesnikom biti siromasima, proglasiti sužnjima oslobođenje, vratiti vid slijepima, na slobodu pustiti potlačene, izliječiti srca slomljena i proglasiti godinu milosti Gospodnje” kako je davno najavio prorok Izaija (Iz 61, 1-2).
I mi smo kao dionici tog velikog otajstva krštenjem urasli u mistično tijelo Kristovo i postali „rod izabrani, kraljevsko svećenstvo, sveti puk, narod stečen da naviješta silna djela Onoga koji nas je iz tame pozvao k divnome svjetlu svome“ (1 Pet 2, 9). Stoga i nas Isus poziva i šalje kako bismo u svijetu bili „pronositelji uskrsne istine“ i svjedoci njegove osobite naklonosti, ljubavi i milosrđa. U toj uskrsnoj vjeri želim blagoslovljene uskrsne blagdane uz obilje milosti i Božjeg blagoslova. Posebice onima koji su tijekom korizme aktivno i pobožno sudjelovali u svetim obredima. Sretan Uskrs svećenicima, redovnicama i redovnicima i svim vjernicima diljem naše Zadarske nadbiskupije. Svoju čestitku upućujem i vjernicima koji po julijanskom kalendaru slave Kristovo Uskrsnuće početkom svibnja! Sretan Uskrs predstavnicima građanske vlasti, kulturnim i javnim djelatnicima i svim ljudima dobre volje, posebice starima, nemoćnima i bolesnima.
Otajstvom Kristovog uskrsnuća započelo je doba novog stvaranja. A Uskrsnuli je postao naš Put i Istina, središte i smisao svega. I nema, uistinu, pod nebom drugog imena dana ljudima po kojem se možemo spasiti, osim imena Isusa Krista. U toj vjeri još jednom želim svima sretne i blagoslovljene uskrsne blagdane.
† Želimir Puljić, nadbiskup zadarski