1. Prije 50 godina završio je radom Drugi Vatikanski Sabor koji je najavio i otvorio starac Ivan XXIII., samo tri mjeseca nakon izbora za Papu. Tri godine nakon najave (1962.) pratio je na trgu sv. Petra procesiju od 2.500 sudionika: kardinala, patrijarha i biskupa svih boja kože i naroda, s raznolikim mitrama i liturgijskim odijelima. To je ostavilo impresivan dojam o Katoličkoj Crkvi, sabranoj u Rimu iz svih dijelove svijeta, koja je tako očitovala da nadilazi nacionalne i europske okvire. Jer, ona je sveopća zajednica Božjeg naroda. Na Saboru je uz primat Božje Riječi naglašena važnost ekumenizma i misionarskog duha. Potaknut je dijalog s drugim religijama i kulturama svijeta.
Budući da je sve to prouzročilo velike promjene u samoj Crkvi, neki je sudionik Sabora usporedio te promjene s malim zemljotresom. Ali, ne s onim koji razara i uništava, nego s potresom uskrsne zore kad je ispod odvaljenog kamena Gospodin ustao. Između 16 koncilskih dokumenata najbitniji zaključci sadržani su u četiri konstitucije: o Crkvi (“Svjetlo naroda” LG), “O svetoj liturgiji” (SC) i “O objavi” (DV) koja je potakla svećenike, redovnike, đakone, katehiste i sve vjernike laike neka često čitaju stranice svetih knjiga, jer “nepoznavanje Svetog Pisma, nepoznavanje je samog Krista” (veli zaljubljenik svetih knjiga, sv. Jeronim).
2. Četvrta i najčitanija konstitucija jest ona pastoralna, “O Crkvi u suvremenom svijetu” (GS), kojom je Crkva zatvorila vrata “lomovima i sukobima” i progovorila o ljudskom dostojanstvu, grijehu, savjesti, slobodi, tajni smrti, te o ateizmu kao najtežoj mrlji našeg vremena. Obradila je i suvremene probleme o braku i obitelji, o kulturnom napretku, o naravi i svrsi političke zajednice, te o miru i izgradnji zajednice naroda. Crkva je, dakle, na Saboru rekla u što vjeruje i što misli o sebi. Ali je kazala i što misli o svijetu koji bježi od Boga i kojem treba navijestiti Kristovo evanđelje. O tomu je posebice progovorila u dekretu o misijskoj djelatnosti Crkve, ‘Ad Gentes’ (7. prosinca 1965.) koji je najveći između devet objavljenih dekreta.
U njemu su izložena doktrinarna načela i objašnjena suradnja i misijska djelatnost. Stvaranje dekreta trajalo dugo i imalo je sedam redakcija. Ali, glasovanje je bilo vrlo povoljno: 2.394 su glasovala «za», a samo 5 «protiv». Nijedan drugi saborski dokument nije imao takvu «jednoglasnost». Biskupi su u dekretu progovorili o misijama, o Očevoj zamisli spašavanja ljudi po Isusu, konačnom proroku i jedinom Otkupitelju čovjeka. A Crkva kao Kristovo produljeno utjelovljenje u vremenu ”po naravi je misionarska” (AG 2) i valja joj biti i ostati u takvom ”misionarskom stanju”.
3. Ove godine održat će se prvi put izvan Luxemburga, od 6. do 9. ožujka 2016., u Zadru četverodnevni susret ”Europskih misijskih animatora djece” (CEME). Na susretu će sudjelovati nacionalni animatori djela sv. Djetinjstva iz 20 europskih zemalja, kao i Generalna tajnica djela sv. Djetinjstva iz Vatikana, Baptistine Ralamboarison. Veseli nas što tih dana doći i apostolski nuncij u RH, nadbiskup Alessandro D’ Errico koji će prevoditi svetu Misu u utorak, 8. ožujka u 18 sati. Drago mi je ovdje spomenuti kako sam prije devet godina bio domaćin u Dubrovniku gdje je održana Četvrta Konferencija Papinskih djela svetog Djetinjstva zemalja Mediterana i istočne Europe od 10. do 15. studenog 2007. godine. Koristim prigodu od srca pozdraviti sudionike „Europskih misijskih animatora djece“ (CEME) i izraziti iskrenu dobrodošlicu u i Zadarsku nadbiskupiju. I poželjete blagoslovljen i plodan rad i zborovanje u gradu koga štite četvorica moćnih zagovornika, među kojima je posebice poznat starac sveti Šimun koji je na rukama držao dijete Isusa, a ovdje se čuva njegove sveto tijelo u crkvi svetog Šime.
Nazočnost ”Europskih misijskih animatora djece” pruža prigodu napomenuti kako za misijsku animaciju u svijetu Kongregacija za evangelizaciju naroda ima četiri Papinska misijska djela:
Djelo za širenje vjere (Lyon 1822.) kojemu je svrha poticati kršćane da molitvom, žrtvom i novčanim prilozima pomažu širenje vjere u misijama (Misijska nedjelja). Djelo Svetog djetinjstva (Francuska 1843.) s nakanom promicanja misijske svijesti djece (Bogojavljenje). Drago mi je ovdje spomenuti kako je to Djelo u u Hrvatskoj bilo nazočno već 1882. godine (u Dubrovniku). Djelo sv. Petra apostola (Francuska 1889.) a svrha mu je odgoj i školovanje svećenika u misijskim područjima. Misijska unija (Italija 1916.) s ciljem kako bi svećenici, redovnici i redovnice, kao i drugi članovi Božjega naroda bili misijski usmjereni. Kongregacija ima i sveučilište u Rimu ‘Urbaniana’ s različitim institutima i fakultetima, kao i brojnim afiliranim institutima diljem svijeta, te svoju novinsku agenciju Fides, s dnevnim biltenom vijesti na većim svjetskim jezicima.
4. Bogu hvala za Drugi Vatikanski sabor koji je izdao konkretne pastoralne smjernice, te posebice dekretom o misijama (‘Ad gentes’) otvorio nove horizonte. Posvijestio je još više odgovornost mjesnih biskupija, uveo mogućnost slanja svećenika, redovnika, laika i obitelji u misijske krajeve (fidei donum), potakao stvaranje misionarskih društava na nacionalnoj i međunarodnoj razini kao pomoć u evangelizaciji svijeta. I tako udario solidne temelje za misijsku aktivnost kao trajnu i aktualnu stvarnost Crkve. Osobito u mjestima nekada kršćanskih područja zapadnog svijeta gdje zbog vjerske ravnodušnosti izgleda kao da Bog iščezava, a živi se i radi kao da Boga i nema.
Razumljivo je, stoga, što je sluga Božji Ivan Pavao II., u prigodi 25. obljetnice tog koncilskog dekreta ”Ad Gentes” (7. prosinca 1990.), objavio encikliku ”Redemptoris Missio” – o trajnoj vrijednosti misijske naredbe, gdje je u uvodu napisao slijedeće: ‘Osjećam kako je nastupio čas da se upregnu sve crkvene snage u smjeru nove evangelizacije i misija ad gentes. Nitko od Kristovih vjernika, nijedna od crkvenih ustanova ne može izmaknuti toj najvišoj dužnosti: naviještati Krista svim narodima svijeta” (br. 3). Neka ovaj susret ”Europskih misijskih animatora djece” (CEME) koji se odvija kod nas u Zadru, probudi u svima nama svijest o tom misijskom poslanju Crkve. Zahvaljujem organizatorima što su odlučili prvi put održati svoj susret izvan Luxemburga, i to u Zadru, u Hrvatskoj. Zahvaljujem Misijskoj centrali iz Zagreba, s Ravnateljem don Antunom Štefanom i njegovim suradnicima don Mladenom Kačanom i o. Franjom Kowalom za pripremu i organizaciju susreta. Želim svima ugodan boravak i rad pod okriljem zadarskih zaštitnika, te uspješno i blagoslovljeno zborovanje .
Zadar, katedrala 7. ožujka 2016.
† Želimir Puljić, nadbiskup zadarski
Predsjednik Hrvatske biskupske konferencije