Europski susret misijskih animatora djece počeo je sa svojim petodnevnim održavanjem u nedjelju 6. ožujka misnim slavljem sudionika iz dvadeset europskih zemalja u kapeli samostana Školskih sestara franjevki u Arbanasima u Zadru. U suslavlju svećenika sudionika tog susreta, misu je predvodio vlč. Antun Štefan, nacionalni ravnatelj Papinskih misijskih djela u Hrvatskoj. Na susretu pod geslom “…I uzme noću dijete i majku njegovu te krene” (Mt 2,14) sudjeluju nacionalni animatori Papinskog misijskog Djela svetog Djetinjstva, među kojima je i Baptistine Ralamboarison, generalna tajnica Papinskog misijskog djela svetog Djetinjstva iz Vatikana. To su misionari isključivo u radu s djecom. Ti animatori ne žive u misijskim zemljama, nego u svojim europskim zemljama gdje žive, rade misijsku animaciju djece. Oni su priznati dio mjesnih Crkvi koje su im povjerile dužnost da u zemljama otkud dolaze animiraju baš taj, misijski pastoral za djecu. Ta djeca postaju mali misionari, djeca za djecu, kako se kaže u Djelu svetog djetinjstva. „Našoj djeci pomažemo da shvate da postoje njihovi vršnjaci u dalekim misijskim zemljama koji nemaju iste duhovne ni materijalne uvjete kao oni. Našu djecu u Europi potičemo, odgajamo da imaju veliko srce za svoje vršnjake diljem svijeta, da imaju osjećaja za misije, i to najmlađe“ rekao je vlč. Štefan.
Prije mise, svatko se osobno predstavio i ispred oltara položio dar koji je donio sa sobom iz svoje zemlje, a povezan je za misijski pastoral kojim se sudionici bave i njima osobno znači u životu. Tako je predstavnik Njemačke donio fotografiju križa koji je napravljen od dijelova brodova izbjeglica koji su se bili naplavili u Lampedusi. Neki su donijeli krunicu, ruksak, kip majke i djeteta, (u Engleskoj i Irskoj je 6. ožujka Dan majki), komad misijske odjeće i drugu posebnost koja povezuje animatore u njihovom djelovanju za djecu u misijama.
Tema odabrana za susret u Hrvatskoj su djeca izbjeglice. „Među ljudima koji zadnjih mjeseci prolaze kroz Europu puno je djece. Raspravljat ćemo što se događa u dušama te male djece koja su s roditeljima ostavila domove. Kad vidiš suze te djece i različite žice, gdje djeca gledaju kroz te rupe na žicama, kad vidiš to siromaštvo djece koja su morala ostaviti ognjišta, roditelje… Mnogi od njih i nemaju roditelje i došli su k nama. Kako se odnositi prema toj djeci? U tim dalekim zemljama ima jako puno migracija. Puno djece stalno mora nekuda ići. Što se događa u tim dušama? Moramo imati dužnost brinuti za tu djecu koja su došla preko ljudi s Bliskog Istoka i iz Afrike. Moramo se pobrinuti za tu djecu. To je jedan od misijskih poticaja koji želimo dati susretom u Hrvatskoj“ rekao je vlč. Štefan.
Svaka zemlja ima svoje iskustvo u tome. Puno odraslih brine se za odgoj djece u svakom pogledu, pa i u kršćanskom. U puno župa diljem Hrvatske i u BiH mnogi vjeroučitelji, redovništvo i svećenici puno ulažu u misijsku svijest hrvatske djece, rekao je vlč. Štefan, da se ne brinu samo za svoje vršnjake u njihovim mjestima, nego da se brinu za te daleke ljude. Sve je počelo krajem 19. st., kad je jedan francuski biskup organizirao tamošnju djecu u svojoj dijecezi da pomognu njihove vršnjake u Kini. „U Hrvatskoj se taj pastoral, djeca za djecu, Djelo svetog djetinjstva, najviše odvija za vrijeme došašća, a glavni događaj za to misijsko djelo je blagdan Sveta tri kralja. To smo pokušali animirati i iz godine u godinu sve više župa i škola, djece, sudjeluje u različitim animacijama koje predlažemo, da bismo ih odgojili da budu misionari drugih vršnjaka. Moramo pohvaliti vjeroučitelje, svećenike i redovnice, redovnike a i roditelje koji puštaju djecu za takav kršćanski odgoj, odgoj s mišlju na vršnjake koji žive u misijama“ rekao je vlč. Štefan, dodavši kako su i mediji na toj strani, jer kad je dijete u pitanju, nitko ne može ostati ravnodušan. Taj se pastoral i rad poboljšava u svim zemljama. Na susretu u Zadru će se razmijeniti iskustva u tom radu. „Nadahnjujemo se uspjesima drugih, ali imamo i mi nešto reći. Moramo djecu odgajati da imaju srca za druge. Samo će tako moći nastaviti, kad odrastu, nastaviti živjeti za druge. Sve počinje od kolijevke, od djece. Mi u Hrvatskoj još imamo sreću da imamo djecu, koliko god govore da nestajemo, da nema djece, slažem se. To je tužno. Opet, imamo dojam da imamo djecu i da nije baš sve tako crno. Drugdje ih nema toliko. To je poticaj za nas, ne možemo se baviti time da samo njima bude dobro. Moramo ih odgajati da postoje i drugi ljudi, njihovi vršnjaci, kojima nije tako lako kao što je njima. Unatoč siromaha kod nas, ipak imamo djece“ rekao je vlč. Štefan.
Tragom evanđeoskog navještaja prispodobe o ocu i dva sina na misi, vlč. Štefan je rekao kako je Isus to ispričao kako bi svojim slušateljima u ono vrijeme rekao da treba uvijek praštati i imati razumijevanja za druge. To je problematika koja nastaje između oca, roditelja i djece. „To je, dakle, već postojalo u Isusovo vrijeme, inače Isus to ne bi ispričao. Već je i u ono vrijeme bilo kompleksno, nisu bili jednostavni odnosi u obiteljima, uvijek je postojalo pitanje kako s djecom, što s djecom. Kakvi moraju biti roditelji, a djeca reagiraju svatko na svoj način“ rekao je vlč. Štefan, istaknuvši prikladnost te prispodobe za temu susreta, a to je obitelj. „Isus objašnjava i ulogu roditelja, je li otac svoju ljubav i oprost dao prebrzo i previše. Isus kaže, nije. Nikad nije previše ljubavi i previše darivanja. Iako to možda ne znamo koristiti, naš Otac nam želi pomoći. Svi smo misionari, očevi, majke, djeca. Biti misionar može biti svatko tko ima vjeru, treba biti vjeran do kraja, kako potvrđuju toliki misionari, do mučeništva do sadašnjih dana, diljem svijeta“ rekao je vlč. Štefan.
Ovo je prvi put da se taj susret, koji se inače održava svake dvije godine, organizira izvan Luxemburga. „Doživljavam to kao posebnu milost. Mogla se predložiti bilo koja zemlja za održavanje susreta misijskih animatora djece iz Europe. Mislio sam da je dobro da ja predložim Hrvatsku. Kad smo prošle godine u Rimu imali generalnu skupštinu ravnatelja za misije iz cijelog svijeta, tada su rekli da sljedeći susret više neće biti u Luksemburgu. Pitali su tko bi to preuzeo. Ja sam odmah rekao, Croatia“ rekao je vlč. Štefan. Organizacija takvog događaja traži i puno žrtve, angažmana, duhovnih i materijalnih doprinosa. „Ne gleda se uvijek dobrohotno, može se reći, što sad toliki posao. No dobro koje ćemo postići tim susretom na planu Hrvatske, Europe i svijeta, o čemu će se govoriti u domovinskoj Crkvi u Hrvatskoj, daleko je veće od svake žrtve u organizaciji“ rekao je vlč. Štefan.
Ti susreti pastoralnim djelatnicima donesu novi polet u misijskoj animaciji djece, a 1973. g. započeli su ih Njemačka, Belgija, Francuska, Luksemburg, Nizozemska i Švicarska, kako bi surađivale u misijskoj animaciji djece. Nacionalna uprava Papinskih misijskih djela je ustanova Katoličke Crkve koja pomaže djelovanje misionara u misijskim zemljama Afrike, Azije, Južne Amerike i Oceanije. Ima četiri ogranka: Djelo za širenje vjere, Djelo svetog Petra apostola, Djelo svetog Djetinjstva i Misijska zajednica, čime djeca svojim djelovanjem i kreativnim akcijama pomažu vršnjacima u misijskim krajevima.
Ines Grbić