Na Pepelnicu u srijedu 10. veljače, misno slavlje i obred pepeljanja u katedrali sv. Stošije u Zadru predvodio je zadarski nadbiskup Želimir Puljić. Vid korizme je vojevanje protiv zlih nagnuća, rekao je nadbiskup u propovijedi, istaknuvši da se uzdržljivošću treba naoružati za borbu protiv duha zloće.
„U borbi se treba oboružati postom i molitvom. Zbog toga je korizma osobito vrijeme kušnje i borbe, poput Kristove u pustinji, gdje ga je zloduh kušao četrdeset dana. Ili teške borbe u Getsemanskom vrtu, kad je Krist radikalno otklonio napast Zloga i prihvatio volju Očevu. Prije toga, ljudskim riječima je rekao, ‘Oče, ako možeš, otkloni ovaj kalež’. A kad je vidio da je to volja Očeva, potpuno se predao. Zato je radikalnim opredjeljenjem prihvatio križ i ispunio volju Očevu“ istaknuo je nadbiskup Puljić.
Tragove duhovnog boja protiv grijeha i Zloga osjećamo u svijetu u različitim izdanjima, upozorio je mons. Puljić. Ta borba traži budnost, a korizma podsjeća da se u njoj vjernici služe oružjem molitve, posta i pokore. „Na tom putu, ujedinjeni s Kristom, i mi smo kadri dobrotom oduprijeti se Zlu, istinom pobjeđivati laži te ljubavlju nadvladati zlo i mržnju koja se sve više širi.
Ljubav o kojoj govori Krist mora se pretvoriti u konkretne geste naše naklonosti prema potrebnima i siromašnima. Svake godine na početku korizme stiže nam takav poticaj i poziv. No, nije smisao da se u korizmenom vremenu odjedanput pretvorimo u socijalno društvo koje pruža pomoć i usluge. To je bit našeg poslanja koje traje cijelu godinu, a u korizmi je samo intenzivnije.
Jer, bio sam gladan, i nahranili ste me. Bio sam žedan i napojili ste me, utamničen i pohodili ste me. To će biti prepoznatljivi znak onoga dana, kada licem u lice susretnemo Gospodina, a on nas upita – jeste li me prepoznali dok sam hodao zemljom“ rekao je nadbiskup. Poželio je da nas biblijski tekstovi korizme rasvijetle i pouče kakvo neizmjerno blago Božje riječi treba pohraniti u našim srcima, da urodi plodom, te s tim blagom krenemo na korizmeni put molitve, pokore i dobrih djela u korist braće u potrebi. Uvijek je aktualan Isusov poziv, ‘Ako me tko želi slijediti, neka se odrekne samog sebe, uzme svoj križ i ide za mnom’, rekao je mons. Puljić.
Uz taj poziv radikalnog nasljedovanja, liturgija nudi i obred posipanja pepelom. „Pun je dubokog značenja i pomaže shvatiti opomenu proroka Joela, kako izvanjskim činima i obredima mora odgovarati iskrenost duše i usklađenost naših čina. Čemu koristi čin pranja haljina, ako srce ostaje daleko od Gospodina. Zbog toga je neophodno vratiti se Gospodinu, raskajana i ponizna srca, kako bi se steklo njegovo milosrđe. Svjestan svoje grešnosti, vjernik čitavim bićem moli Božje oproštenje i želi povratak radosti i nade“ istaknuo je nadbiskup, podsjetivši da pripjevni psalam na pepelnicu izražava želju čovjeka da nam se Gospodin smiluje.
„Što ima ljepše i bolje, nego da to Gospodin učini. On to čini, jer je njegovo srce veliko. Milosrdno srce koje prašta i zaboravlja, ali od nas traži gestu, gestu skromnosti, poniznosti, vapaja i molitve. Nije to veliki napor, ali nekad je jako veliki i težak. Treba malo odvažnosti, skromnosti i molitve, ‘Smiluj nam se, Gospodine’. I Bog će pokazati svoje veliko srce koje je uistinu milosrdno, prašta i zaboravlja“ rekao je nadbiskup, tragom navještaja istaknuvši da i Pavao zna kako nije jednostavno da čovjek klekne, zamoli oproštenje, krene drugim putem i izmiri se s Bogom. Zato kaže Korinćanima, ‘Zaklinjem vas, izmirite se s Bogom. Jer, ovo je vrijeme spasenja, ovo je vrijeme milosti’.
„Neka nam ta rečenica bude moto svetog korizmenog vremena. Ovo je milosno i vrijeme spasenja. Darovano nam je sada, u našim je rukama naše spasenje i naše otkupljenje“ potaknuo je propovjednik.
Podsjetio je kako su se prema starom rimskom običaju, na pepelnicu vjernici kao hodočasnici zaustavljali na postaji gdje je pokopan mučenik koji je ugrađen u temelje rimske Crkve. Pred njegovim svetim ostacima slavila se misa i pjevale litanije Svih svetih.
„Na taj način htjelo se pokazati da nismo sami. Povezani smo s onima koji su prije nas hodali zemljom, sada su spašeni, otkupljeni i zato im se molimo. I pape su se uključivali u tu procesiju. Obično bi otvarali razdoblje korizme procesijom pokajanja na brežuljku Aventinu, nakon čega bi slijedila misa u crkvi sv. Sabine u Rimu.
Prisjećanje na svjedočanstvo svetih mučenika poticaj je kršćanima da obnove svoje opredjeljenje za Krista. Oni su mogli, mogu i ja. Oni su svjedočili, mogu i ja. Zato su mučenici štovani u Crkvi i osobiti su zagovornici nama koji smo na putu“ poručio je nadbiskup Puljić.
Ines Grbić
