Na šestu godišnjicu smrti nadbiskupa Ivana Prenđe, misu za 68. zadarskog nadbiskupa (1996.-2010.) i 112. pastira u povijesti mjesne Crkve, u ponedjeljak 25. siječnja u katedrali sv. Stošije u Zadru predvodio je mons. Josip Lenkić, generalni vikar zadarske nadbiskupije.
U propovijedi je istaknuo kako je mons. Prenđa bio na povijesnom i tragu Crkve kao navjestitelj kojeg je prožimao Duh Gospodnji te je postojano svjedočio blizinu i prisutnost Božjeg Kraljevstva.
Na Isusu Kristu i njegovom milosrđu nadbiskup Ivan se nadahnjivao, njegovim putem je hodio i povjerenu zadarsku Crkvu smjelo predvodio, rekao je mons. Lenkić, zahvalivši Bogu za nadbiskupa Prenđu, za sve što je ostvario u svom svećeničkom i biskupskom poslanju, za život posvećen Evanđelju i ljudima našeg vremena. „Potrebni su poslanici, navjestitelji koji će ići kamo Gospodin želi doći i susresti čovjeka u svakom narodu i kulturi, u svakoj situaciji i potrebi. Biti blagovjesnikom njegove Riječi života znači i suočavanje s teškoćama, nerazumijevanjem i odbijanjem od strane ljudi.
Navještati Božje Kraljevstvo bitni je zadatak Isusovih učenika, svećenika posebno. Bio je aktualan i žuran u Isusovo vrijeme. Zato Isus šalje apostole i učenike da u njegovo ime i njegovom snagom čine njegova djela“ rekao je mons. Lenkić, istaknuvši da je Isusovom učeniku, nadbiskupu Prenđi, propovijedanje Evanđelja bila prvotna odrednica i preokupacija radi koje je sve poduzimao.
„Propovijedao je Evanđelje posvuda i u svim prilikama: s oltara, u katehezi, u raznim nagovorima, u osobnom razgovoru i tješenju bolesnika i očajnika, putnicima i hodočasnicima, ljudima na bolničkim hodnicima, staračima domovima, osobama na mjestima znanosti i kulture, mladima i djeci. Njegova očinska i bratska ljubav prema svećenicima i redovništvu bila je očita. Svom mladomisničkom geslu ‘Dođi Kraljevstvo tvoje’ i biskupskom geslu ‘Ljubiti Crkvu’ trudio se biti vjeran.
Božjem Kraljevstvu, ne samo u svjedočenju riječima, nego stilom svoga života, svoga pristupa ljudima i svim stvarima, davao je prvo mjesto. Dajući prvenstvo Kraljevstvu Božjem, zapravo je svjedočio prvenstvo Krista u svom životu“ istaknuo je mons. Lenkić, dodavši da se nadbiskupa Ivana sjećamo sa zahvalnošću i poštovanjem njegovog života i smrti, njegovog ljudskog i biskupskog služenja te djela među nama, s nama i za nas.
Prema odredbi biskupskog ceremonijala, svake godine se slavi godišnjica posljednjeg pokojnog biskupa, a vjernike treba poticati vjernike da se spominju svojih predstojnika koji su im Božju Riječ naviještali i slavili euharistiju.
„Postoje zadanosti koje pripadaju samom identitetu, biti poslanja kršćanina, Isusovog učenika. Bez njih ga se ne može shvatiti, jer one su od Boga povjerene. Temeljna zadaća svih na Isusovom putu sadržana je u ‘Pođite po svem svijetu, propovijedajte Evanđelje’“ rekao je predvoditelj mise, govoreći i o obraćenju sv. Pavla kojeg slavi liturgija tog dana.
„Blagdan preko kojeg nam Crkva posebno želi pred oči staviti životni put apostola pogana, koji je od progonitelja Crkve postao njen najsnažniji branitelj i pronositelj Radosne vijesti. Promjena načina razmišljanja koju je doživio u svom obraćenju neprestano ga je vodila da čini sve što je moguće da Crkva bude što svetija. U tome je uzor svakom čovjeku koji shvati vrijednost Radosne vijesti koja nas treba tjerati na propovijedanje u zgodno i nezgodno vrijeme.
Događaj pred Damaskom provlači se kroz cijelu povijest, jer svaki čovjek proživljava svoj Damask, obraćenje i put do Boga. Obratiti se znači promijeniti svoj način razmišljanja i ponašanja, svoj pogled na svijet i čovjeka i uskladiti ga Božjem pogledu na svijet i čovjeka koji je objavljen u evanđelju Isusa Krista. Dozvoliti Kristu da sve što je govorio i činio, obraćenjem postane dio naše osobnosti, vodilja našeg života i ponašanja“ rekao je mons. Lenkić.
Nakon mise, predvoditelj i suslavitelji su u pokrajnoj lađi katedrale izmolili odrješenje za pokojne, a potom je i puk došao pomoliti se nad grobnicom zadarskih nadbiskupa gdje je pokopan i nadbiskup Prenđa. Mons. Prenđa je iznenada preminuo 25. siječnja 2010. g. u Nadbiskupskom domu u Zagrebu u 71. godini života, 46. godini svećeništva i 20. godini biskupstva.
Među brojnim njegovim duhovnim, pastoralnim, evangelizacijskim, znanstvenim, kulturnim i medijskim ostvarenjima i doprinosima, odgojnom radu i uspostavi više ureda Nadbiskupskog ordinarijata u skladu s poslanjem Crkve u novim društvenim okolnostima, mons. Prenđa je materijalni obnovitelj crkvenih zdanja u Zadarskoj nadbiskupiji čije je zaleđe opustošeno u agresiji na Hrvatsku.
Nakon Domovinskog rata, i velikim osobnim zauzimanjem diljem svijeta u molbi za donacijom sredstava, predvodio je obnovu srušenih trideset i četiri župne crkve i dvadeset i četiri župne kuće u nadbiskupiji. U prosjeku je posvećivao ili blagoslivljao tri crkvena objekta godišnje, u svezi čega je jednom rekao: „Gospodin nam je dao moći vidjeti u radosti da je ono što je mržnja porušila, ljubav gradila kroz sve ove godine, na veliku radost i korist vjernika. Materijalna obnova našh crkava bila je neophodna. U tome nismo smjeli zaostati radi svojih stavova u vjeri, odnosa prema Bogu i svom narodu”.
U svijesti odgovornosti za dobro svog naroda i potrebe povezanosti s njim, na što je često ukazivao, javno se izložio 2007. g., u vremenu kad to nije bilo popularno i sve je još bilo neizvjesno, hrabro posvjedočivši i osobnim moralnim jamstvom svog biskupskog autoriteta u obrani generala Ante Gotovine u Haagu.
Istaknuo je da ga je general Gotovina uoči akcije ‘Maslenica’ pozvao u vojarnu održati izlaganje vojnicima o etici u vojnom postupanju. „Istinski sud koji traži argumente naći će da je obrana domovine i da su operacije za njeno ujedinjenje etički opravdani potezi i djelovanja; da je taj čin bio zakonit i izveden na vojnički način, sukladan međunarodnim propisima o ratovanju“ rekao je mons. Prenđa glede suđenja hrvatskim generalima u Haagu, javno tumačeći svoje postupanje u prilog obrane generala Gotovine kojeg je mons. Prenđa dva mjeseca prije svoje smrti posjetio u Haagu.
Ines Grbić
