Na svečanoj proslavi blagdana Rođenja Ivana Krstitelja u četvrtak 24. lipnja u župi sv. Ivana Krstitelja na Relji u Zadru misno slavlje u župnoj crkvi predvodio je zadarski nadbiskup Želimir Puljić. Ujedno je krstio Miju Stošiju, peto dijete u obitelji Zrinke i Vedrana Frakina. “Sv. Ivan nije bio trstika koju vjetar okreće kako hoće. On je ostao hrast kojem ni najjača oluja nije mogla nauditi, vjeran Božjim načelima do kraja. Nije popustio ni pred Herodom i njegovom priležnicom. Granit značaj i karakter. Zato je Isusu bio drag, pa ga je obasuo pohvalama. Isus je pohvalio i Natanaela zbog iskrenosti, grešnicu zbog iskazane pažnje, Kananku i stotnika zbog ustrajne molitve, Petra zbog ispovijedanja vjere. Ali, Ivana je posebice pohvalio i rekao kako se takav od žene rodio nije. Ivan je to zaslužio propovijedanjem, pokorom i dosljednošću” istaknuo je mons. Puljić. Za sv. Ivana pišu da je bio navjestitelj Božje srdžbe i njegove pravde. Govorio je raznim staležima i za svakog imao posebnu poruku. “Ni pred kim nije imao straha. Koljena mu nisu klecala niti glas podrhtavao. Nije štedio na izrazima. Asketskog izgleda bio je vrlo zahtjevan u nastupima. Najčešće riječi u njegovim propovijedima su: sjekira, oganj, vatra, sječa, pravda, srdžba, čišćenje, krštenje, kajanje, ispovijedanje grijeha” rekao je nadbiskup istaknuvši da ga je kao uvjerljivog propovijednika volio slušati i Herod koji ga je dao pogubiti. “Ivan je bio sin pustinje, čovjek čista zraka i širokih pogleda. Sebe je disciplinirao. Pokušao je disciplinirati farizeje i saduceje kojima je govorio ‘leglo gujinje’. Vojnike je pozivao da ne čine nasilje a carinicima dovikivao da ne utjeruju više nego je određeno” rekao je nadbiskup naglasivši da ga je u zatvor dovela hrabrost. Zbog svoje sudbine bio je drag i blizak i našem čovjeku. “Koliki su ‘naši’ Ivani stradali širom Lijepe naše samo zato jer nisu htjeli pogaziti vjeru, zanijekati korijene i odreći se kršćanskih načela. Ivan im je u tome bio nadahnuće i zaštitnik. Nije bilo lako odhrvati se silnim zavođenjima i zastrašivanjima do naših dana. Bilo je, nažalost, i onih koji su nasjeli zavodljivim udicama njihovih obećanja. Bogu hvala što je bilo puno onih koji su ostali uzgor, nepokolebivi i neustrašivi kad se radilo o vjernosti i idealima života. Zahvaljujući upravo takvima vjera i danas živi” poručio je mons. 
Puljić upitavši gdje bismo bili da nije bilo hrabrih i svjesnih ljudi u našoj prošlosti. Kod nas je Crkva stoljećima bila na teškim ispitima. “Morala je voditi bitku za goli život i opstanak s moćnicima ovog svijeta koji su je htjeli učiniti svojom sluškinjom, od rimskih careva do boljševičkih komesara. Udaralo se po njenoj strukturi, osobito hijerarhiji i po svemu što predstavlja red, dogmu i pravilo” rekao je nadbiskup.
Mons. Puljić je naglasio da je slavlje sv. Ivana i znak naše ljubavi prema Jaganjcu Kristu kojem je on pripravljao put, znak naše zahvalnosti na daru Crkve i našeg poštovanja prema sakramentima. Crkva je produljeno Isusovo utjelovljenje. “Zato je ljubimo i u nju vjerujemo! I ponosimo se njome. Ta će nam vjera i danas pomoći kako se ne bismo izgubili u sumaglici zavodljivih ideja” upozorio je nadbiskup rekavši da čašćenjem svetaca ispovijedamo vjeru u slavnu, trpeću i putujuću Crkvu, vjeru u svijet objave, otkupljenja i nebeske slave. “Štujući svece ispovjedamo da je Evanđelje jedina prava mudrost života. Narod koji štuje svece kršćanski je narod. On se time ponosi i to želi i ostati. 
On se ne boji smrti ni nasilja i vjeruje u višu Božju pravdu. Štovanjem svetaca takav se narod pribraja velikoj pobjedničkoj zajednici općinstva svetih i mnoštva otkupljenih” rekao je nadbiskup zaključivši da je kult svetaca tihi radikalni otklon od modernih zavođenja i zastranjenja: “On je impresivna aklamacija nadnaravnom, milosnom, evanđeoskom i crkvenom kršćanstvu koje su prakticirali naši očevi kroz stoljeća, sigurni da su sveci Božji miljenici, moćni zagovornici i dragi zaštitnici”.
Ines Grbić