1. Upitamo li ljude čiji blagdan danas slavimo i tko je subjekt ovoga dana i blagdana, čut ćemo svakakvih odgovora. Jedva onaj pravi. A ovaj je blagdan zapravo zora Novoga zavjeta, koja je davno nagoviještena i danas ispričana na stranicama Knjige Postanka, u pojavi žene koja satire glavu zmiji. Tu je ženu slikovito opisao Ivan u Otkrivenju kao veliko znamenje na nebu, ”zaodjenutu suncem, mjesec joj pod nogama, a na glavi vijenac od 12 zvijezda”. S njome zapravo započinje novi, ”bolji svijet”, kako stoji u Gospinom svetištu na Trškom vrhu, upravo u vrijeme kad je hrvatsko kraljevstvo bilo svedeno na ”reliquiae reliquiarum”. U tom je trenutku hrvatska hodočasnička duša zapisala kako je ”Marija početak boljeg svijeta”. Čar i ljepotu ovoga blagdana izriču i divni tekstovi čitanja koja smo upravo slušali.
Tu obećanu zoru spasenja proroci su navješćivali kao djevičansku majku i kći sionsku, punu milosti i blagoslovljenu među ženama. Ona je ‘najveća novost pod suncem’ i ‘čudo nad čudesima’ kako je pisao Ivan Damašćanski. U brevijaru danas čitamo kako biskup sveti Anzelmo piše: ‘Nebo, zvijezde, zemlja, rijeka, dani i noći, sve se, Gospođo, raduje jer je po tebi obnovljeno i obdareno neizrecivom milinom.. Ženo, puna i prepuna milosti, tvojim blagoslovom blagoslovljena je sva priroda..’ To je molitva onoj koja je sveta i puna milosti. To je vapaj nas prognanih ‘sinova Evinih’. ‘Sva si lijepa, o Marijo. I ljage istočne nema na Tebi. Ti si slava Jeruzalema, ti si radost Izraela’. Ovom himničkom pjesmom radosti i zanosa narod je Božji klicao svojoj nebeskoj Majci Mariji, jer ona je jedina bila izuzeta od ljage istočnog grijeha i nju je anđeo Gabrijel pozdravio riječima “milosti puna”. Zato je sveti pisci prikazuju kao ‘tajanstveni kovčeg’ koji se u sveopćem potopu svijeta jedini sačuvao od propasti.
2. Današnja svetkovina Bezgrješnog začeća BDM donosi nam Dvije povijesne biblijske slike o kojima smo čuli u tekstovima liturgijskih čitanja, kao i dva povijesna događaja. O njima bih htio reći kratko dvije riječi. Gledom na povijesne biblijske slike vidjeli smo kako prva opisuje Adama i Eve pred izgon iz raja. Otuđeni nakon grijeha i izgubljeni optužuju, prigovaraju, zavode i predbacuju: žena na račun zmije, čovjek na račun žene. Svatko svakomu kriv. I nitko nikoga ne pravda. I ne ispričava, nego sudi i osuđuje. Pravi početak paklenih muka koji prati izgon iz Zemaljskog raja. Druga slika jest evanđeoski opis susreta Marije i arkanđela Gabrijela koji dolazi u ozračju radosti i pohvale prenijeti poruku neba. Prekrasna slika molitvenog stava i zanosa. Slikovito bismo mogli reći početak raja u ovoj dolini suza.
Uz ove dvije biblijske slike spomenuo bih i pozadinu povijesnoga događaja, vezanoga uz današnji blagdan Bezgrešnog Začeća BDM. A on se zbio prije 2050 godina, circa. Kartaga je bila već razorena, a Aleksandar Veliki proširio kraljevstvo do onda poznatih krajeva, do Indokine. U Ateni je cvjetala umjetnost sklada i ljepote. Razvijala se filozofija logike, fizika i metafizika. A u tadašnjem rimskom carstvu vladao svjetski mir, poznat kao “Pax Romana”. I, eto u to doba, u jednom nepoznatom mjestu, Biblija ne navodi u kojem, u obitelji poodmakle dobi i nepoznatog roda Joakima i Ane, rodila se kći kojoj sretni roditelji dadoše ime Mirjam, Marija = od Boga blagoslovljena. Devet mjeseci prije toga dogodilo se čudo nad čudesima. I to je ono što danas slavimo: Za razliku od sve ostale djece, koja već od začeća baštine iskonski Adamov grijeh, Marija je bila od njega očuvana. I već u tom trenutku sva u sjaju milosti i svetosti. Jedinstveno čudo i neponovljiv Božji dar. Bog ju je očuvao od istočnog grijeha koji se nama oprašta na krštenju. Zato je Elizabeta pozdravlja kao “blagoslovljenu među ženama”, a anđeo Gabrijel je oslovljava kao onu koja je “milosti puna”. Marija bez grijeha začeta, oslobođena ljage istočnog grijeha još prije rođenja.
3. Završit ću ovo razmišljanje s pripjevnim psalmom i Pavlovom himnom Bogu Stvoritelju. Dok psalmist zahvaljuje što “svi krajevi svijeta vidješe spasenje Boga našega”, Pavao u zanosu pjeva Bogu Ocu koji “nas je zamilovao u Ljubljenome”, jer nas je “izabrao od postanka svijeta da budemo sveti i neporočni pred njim” (Ef 1, 6). Ne treba se onda čuditi što sv. Ivan Damašćanski u zanosnom govoru o Mariji veli kako je “ona najveća novost pod suncem”, “čudo nad čudesima i zauvijek proslavljena”. Kao sjajna zvijezda mora ona rasvjetljuje brodolomcima put u luku spasenja, a kao mirisavi balzam liječi i ublažuje naše rane. Zbog toga je ona uz Isusa u središtu Crkve. Nju se štuje i doživljava kao mati, koja nas njeguje, pazi, štiti. Otuda i oni brojni naslovi u litanijama: Majko dobrog savjeta, Djevice vjerna i milostivna, vrata nebeska, pomoćnica kršćana, zdravlje bolesnih, utočište grešnika.
Sveti Franjo Asiški naziva je ”vrhovnom glavaricom”, a sv. Ivan Marija Vianey je znao isticati kako ga u njegovom radu krijepi njegova ”Velika Gospođa” (kako ju je od dragosti nazivao). I mi smo kao narod osobito odani njezini štovatelji. Njoj se utječemo i iz srca pjevajmo: ”Sva si lijepa o Marijo. I ljage istočne nema na Tebi. Ti si slava Jeruzalema. Ti si radost Izraela”. Mariju valja ne samo štovati, diviti se njezinom odabranju i njezinoj suradnji u djelu spasenja. Mariju treba i nasljedovati u njezinoj vjeri, molitvi, poniznosti i poslušnosti. Ovo je uistinu poseban dan. On je povelja o ljudskoj časti i dostojanstvu. Stoga, neka je blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista, koji nam je dao ovaj blagdan i na današnji dan stvorio i od grijeha očuvao BD Mariju. Neka je blagoslovljena i Marija koja je spremno surađivala u djelu spasenja, pa i nama omogućila zaslugom njezinog Sina postati djecom Božjom. Kličimo i zahvaljujmo i mi sa psalmistom jer ”svi krajevi svijeta vidješe spasenje Boga našega”.
† Želimir, nadbiskup
Zadar, 8. prosinca 2015.