Kulturna baština je bitan čimbenik imena i prezimena jednog naroda a religija kao ‘domovina duše’ umjetnicima je nadahnuće njihovih dostignuća, rekao je zadarski nadbiskup Želimir Puljić govoreći o odnosu vjere i kulture na okruglom stolu takvog naziva u četvrtak 17. lipnja u crkvi sv. Dimitrija u Zadru. Kršćanin je odgovoran oblikovati materijalnu i duhovnu kulturu; Evanđelje nije suparnik kulturi nego je utjelovljujući se u kulturi pročišćava, istaknuto je na događaju na kojem su izlagali i gospićko-senjski biskup Mile Bogović i akademik Ivan Aralica, u organizaciji Družbe ‘Braća Hrvatskog zmaja’. Predstavljajući knjigu “Vjera i kultura – Antologija tekstova Papinskog učiteljstva od Lava XIII. do Ivana Pavla II.” u izdanju Kršćanske sadašnjosti, mons. Puljić je izrazio nadu da će ti tekstovi rimskih prvosvećenika umjetnicima biti poticaj da otvore srca Kristu, Ljepoti svih ljepota i pomoć svakom čovjeku da se ne podjarmi tehnikom, nego osluškuje nadahnuća božanskog daha Duha Stvoritelja koji se susreće s ljudskim genijem i u njemu potiče kreativne sposobnosti. “Naslijeđena kulturna dobra pokazuju umjetničko i religiozno stvaralaštvo zajednice, ali i umreženost vjere i znanosti, religije, kulture i nacije koja se stoljećima utjelovljuje u stvarnosti ‘Lijepe Naše'” rekao je mons. Puljić dodavši da je Crkva surađivala s umjetnicima u raznim područjima stvaralaštva; poticala ih je i honorirala da uljepšavaju sjaj Božje prirode. Osjećala je živu potrebu komunicirati i surađivati s njima svjesna da ti graditelji ljepote mogu naslutiti nešto od pathosa Boga u stvaranju. “Kultura je trajna ljudska djelatnost kojom se čovjek očituje i čuva svoj ljudski, religiozni i nacionalni identitet, prenosi poklad duhovnog i kulturnog blaga. To mu daje motivaciju da svoj kraj voli i čuva, oplemenjuje, izgrađuje i stvori spomenike koje prepoznajemo kao kulturno blago po kojem nas i drugi prepoznaju” rekao je mons. Puljić istaknuvši – govoriti o vjeri i kulturi znači govoriti o čovjeku. On je biće koje vjeruje i stvara kulturu, od nje živi i njome pokazuje da je osobit u svemiru. “Čovjek je subjekt kulture, ali ne samo kao potrošač ili proizvođač. Kultura zadire u njegovu narav. Ona nosi čovjekova osobna obilježja koja ostaju i nakon njegove smrti. Međutim, različite ideologije u Europi negativno su govorile i pisale o vjeri i religiji. One su predstavljane kao nezrela stanja duha, predznanstveni mentalitet, opijum naroda ili opsesivna neuroza. Te su ideologije nastojale religioznu stvarnost potisnuti iz javnosti. No uklanjanje religioznih sastavnica iz života i kulture stvara model čovjeka koji se lako prilagođava, nema stvaralačkog duha i ideala” upozorio je nadbiskup. “Spomenici i predmeti svih vrsta i stilova koji prate liturgijsko, vjerničko i crkveno zbivanje trajan su govor koji izaziva zahvalnost i strahopoštovanje. Njihovi stvaratelji umjetnici i danas su među nama jer komuniciraju po djelima svojih ruku i uma” rekao je nadbiskup Puljić.
Mons. Bogović je istaknuo: kultura je pristupačna svakom čovjeku, za nju ne treba biti osobito učen. “Veliki umjetnici mogu biti nekulturni kad ih se ne tiče kako će se njihovo djelo odraziti na drugog čovjeka, hoće li ga uništiti i degradirati. Kažu ‘Ja to trebam raditi’ i nije ih briga kako će biti primljeno. Kulturan čovjek neće pomagati loše u čovjeku. Nije kulturan tko ima više znanja nego onaj tko poštuje svijet, čovjeka i prema njima se stvaralački odnosi” rekao je mons. Bogović dodvši da Bog postupa kulturno – ne čini nasilje nad čovjekom, otkriva vrline i pomaže da se razvija, uklanja ono što ometa bolji rast. Kultura treba djelovati u duhu jačanja osobe a ne destrukcije, upozorio je mons. Bogović. Smatra nekulturnim djelovanje koje ne poštuje bit materije; treba ući u vrednote i bit strukture, osluškivati ambijent koji se obrađuje, njegovati suradništvo s prirodom i čovjekom i poštivati ga jer Božju sliku u ljudima treba cijeniti. Mons. Bogović je upozorio na mentalitet najamništva u kojem se ljude želi iskoristiti a ne njima koristiti. Upozorio je da diktatura želi prilagoditi društvo da donese rezultate poželjne sebi. Nepriznavanje istine o stvarima i ljudima može se i demokratski provesti. Ako npr. biće naroda ne podržava ulazak u EU, narod treba ‘obraditi, preraditi’ da se postigne taj cilj. “Kad bi se kulturno vladalo brzo bi se otkrile vjerničke vrednote. Ne poštuje se biće. Kad bi EU išla kulturnim tračnicama brzo bi došla do Boga” rekao je mons. Bogović. Akademik Aralica, ‘stigmatiziran’ kao kršćanski književnik, rekao je da je 1970. g. kao ravnatelj gimnazije i prof. Hrvatskog jezika predložio da se u školski program uvede predmet religiozna kultura, što je tada smatrano naprednim, a danas nazadnim. “U demokratskom društvu termin ‘underground’ književnosti promijenio je karakter. Prije je to bila neslužbena struja koja se borila za službenu liniju. Sad je to rezervat u koji se smještaju književnici koji imaju kršćansko nadahnuće, a ‘in’ su svi koji ga odbacuju. Kažu ‘učinio se underground jer se priklonio kršćanstvu'” rekao je Aralica upozorivši na teškoće s kojima se suočava književnik kad ga označe kršćanskim. Zato smatra da dijalog između književnika ‘desnice i ljevice’ treba biti snažno argumentiran, pa i s ‘povišenim tonom’ koji odgovara primljenim udarcima, što je on u nekim svojim djelima i učinio, ne poništavajući se u svom kršćanskom izovrištu.
Ines Grbić