„Naša budućnost je čvršća ako se oslonimo na one koji su znali živjeti za druge, na naše mučenike“ poručio je gospićko-senjski biskup Mile Bogović u propovijedi misnog slavlja koje je predvodio u srijedu 18. studenog u župnoj crkvi Uznesenja BDM u Škabrnji, na 24. obljetnicu stradanja tog mjesta u zadarskom zaleđu u Domovinskom ratu. Suslavili su brojni svećenici iz cijele Hrvatske i okupilo se deset tisuća ljudi iz cijele domovine. U Škabrnji treba postaviti pitanje kako je moguće da čovjek tako okrutno postupa prema drugom čovjeku, rekao je mons. Bogović, istaknuvši da je pokraj žrtvenika Isusa Krista najlakše shvatiti i osmisliti svaku žrtvu, pa i škabrnjsku. „Na oltaru se slavi pobjeda nad neprijateljem, smrću, ali i spremnost da se živi za drugoga i da se život položi za drugoga. U tom svjetlu škabrnjska žrtva postaje osmišljenija i vrjednija“ rekao je mons. Bogović. Tragom evanđelja o slijepcu iz Jerihona, biskup je potaknuo kako „bi bilo dobro da svi molimo Gospodina, ‘Daj da progledam!’.
Koliko puta smo osjetili sljepoću našeg naroda, gluhoću za istinu? Kao da nešto smeta našim ušima da čuju punu istinu, našim očima da vide što se događa. Slijepac iz evanđelja je i pored tjelesne sljepoće prepoznao glavno u svojoj sredini, svoga spasitelja, Sina Davidova“ istaknuo je mons. Bogović. Oko Isusa je bilo puno ljudi koji ga i pored zdravih očiju nisu uočili.
„Gledali su tren u Isusa, tren u nešto drugo, sve im je bilo jednako. Često smo slijepi za očite stvari. Koja gluhoća i sljepoća o žrtvama Drugog svjetskog rata i poraća, koja gluhoća i sljepoća za žrtve Vukovara, Škabrnje i ostalih žrtava. Ima ih koji to osjećaju, ali koliko je još sljepoće u tom našem narodu“ upozorio je mons. Bogović. U vremenima velikih stradanja u cijeloj Hrvatskoj osjećali smo da se sve trese, nismo na čvrstom tlu, da su sile ovog svijeta podivljale i sve uništavale, no „vjerujemo da zadnju riječ o životima stradalih nisu rekli njihovi mučitelji, nego njihov spasitelj, Isus Krist“ istaknuo je biskup.
Slijepac je želio vidjeti, tražio je onoga koji bi mu u tome pomogao, zato je i našao. Misli drugih su lutale i promaklo im je uočiti i upoznati glavnoga u svojoj sredini, Isusa Krista. „Mnogi lutaju, zadržavaju se na nevažnome, a ne prepoznaju u ovom svijetu nazočnost Gospodara vremena i vječnosti. Postoji razrađena tehnika kako čovjeka uvjeriti i nagnati da prihvati laž. Sv. Pavao je pisao da su se neki okrenuli od istine i okrenuli se lažima; laž podmeću i prodaju kao istinu i to čine vješto. To je moguće kad se makne Boga, kad čovjek uzme sebi pravo igrati se Božjom ulogom“ upozorio je biskup.
Spomenuo je molitvu u crkvi Notre Dame u Parizu nakon tamošnjeg masakra. Upravo u ovom mjesecu, 10. studenog 1793. g., za vrijeme Francuske revolucije revolucionari su došli u tu crkvu i unijeli u nju na nosilima obnaženu glumicu. Nazvali su je božica Razuma i odali joj božansko poštovanje. „Time su htjeli reći, čovjek je sve, Bog i Majka Božja su priče za vjerski zaslijepljene. Nema Boga, samo čovjeku pripada čast i slava, govorili su i klanjali se stvorenjima. Nisu bili svjesni posljedica tog čina“ rekao je mons. Bogović, dodavši da je nakon nekoliko dana taj s čela povorke koja je unosila božicu razuma u crkvu, završio na giljotini od onih koji su ga veličali.
„I škabrnjskom kipu Majke Božje i Isusu u naručju odsječena je glava. U kipu je sad i sjekira kojom je to učinjeno. To je grozota o kojoj piše Makabejska knjiga; kad su htjeli uništiti sve sveto u Izraelu, stvorili su grozotu kojoj su se klanjali i častili. Čemu se klanja taj koji odrubljuje glave? Ostanemo bez riječi“ rekao je mons. Bogović. „Nakon micanja Boga i nošenja idola, rađali su se Staljin, Hitler, Tito… Oni su o čovjeku koji je Božja slika govorili da je gnjida, štakor, uš. Takvoga se onda može potamaniti, kao što su potamanjeni u Škabrnji i drugdje. Kad se zaniječe Božja slika u čovjeku, onda se zaniječe i svako njegovo dostojanstvo. Takvi su došli i do Vukovara i pjevali ljudožderske pjesme, a tako su se i ponašali. Pojavili su se i u Škabrnji i masakrirali nedužne ljude. Takvi su ušli u Slunj i došli pred Gospić. Takvi su spremni milijune pobiti. Oni umjesto Boga sebe stavljaju kao vrhovnu normu i rade što žele“ upozorio je biskup.
„Naš i odgovor Crkve nije u osveti i mržnji, nego da u Boga stavljamo povjerenje, tražimo ga da ispravno vidimo i sudimo, ali konačni sud prepustimo Bogu. Vjernici ne misle da su nasilnici rekli zadnju riječ o stradalima. Vjerujemo da su stradali došli pred lice milosrdnog suca, ali i da oni koji su nemilosrdno postupali prema njima, neće izbjeći sud Boga pravednoga“ rekao je mons. Bogović.
Biskup je aktualizirao i navještaj prvog čitanja, o kralju Antiohu koji je htio uspostaviti kraljevstvo u kojem se svi trebaju odreći svojih običaja, vjere, prihvatiti jedinstveni kult i nametnutu kulturu, kao da nije bilo ništa što su prije imali i što ih je držalo, kao da je sve to štetno i beskorisno. „Valja izbrisati svu povijest i početi sve iznova, gledati samo u budućnost. Zar ne prepoznajete Antiohe i danas u našim sredinama? Zar ne slušamo te riječi, zašto gledati u prošlost, zašto graditi na korijenima. U jednoj školi je bila zadaća da učenici pišu o temi ‘Budi gentlemen, ne budi seljačina’. To znači, što ćeš misliti na ono što si doživio u Škabrnji i drugdje, kod svojih roditelja, bake i djeda. Odbaci ono što su oni pričali, to je za seljačinu. Ti budi gentlemen, tj. budi bez korijena. Kad si bez korijena, onda te mogu premaknuti gdje god hoće. Ili ćeš se osušiti, kao što se sve suši, što je bez korijena“ upozorio je biskup, podsjetivši i da pitaju ‘Što će ti povijest?’.
„Kažu, vi Hrvati imate previše povijesti. Treba je izbrisati. Ili prihvatite onakvu kakvu ćemo je mi za vas napisati. To što vi pišete nije povijest, nego ono što ćemo vam mi odrediti. To je slučaj Antioha koji je htio izbrisati povijest jednog naroda, njegovu vjeru, običaje. Zar ne vidimo da se taj igrokaz odigrava i pred nama“ upozorio je biskup, istaknuvši: „Opasno je kad ljudi ne odbacuju ono što je u njima loše i kad se društvo ne oslobađa onoga što je loše. Ali je opasno i kad ljudi ne znaju čuvati vrijednosti koje imaju, svoje dragocjenosti, vjeru, kulturu, povijest, kad do toga ne drže. To je kao da se odriču svojih korijena. To je od Židova tražio Antioh. Zar slično ne slušamo od suvremenih Antioha? Neće biti ni granica ni identiteta. Kao što su se onda mnogi povinuli za takvim glasovima, tako se i danas čini. Ali, neki su i onda bili ustrajni u svojoj vjeri i običajima, pa slijedimo njih“ potaknuo je biskup, upozorivši: „Kad se relativiziralo stečene vrednote, vjera i povijest naroda, to je bio uvod u totalitarizme, diktature i nasilja nad ljudima, nad njihovim životima i savjestima. Kad se potiralo bogoljublje i domoljublje, stradavalo je i čovjekoljublje. To je vodilo diktaturama 20. st., komunizmu, fašizmu, nacional-socijalizamu. Ako se na čovjeka prenese pravo koje pripada Bogu, rađaju se Hitleri, Staljini, Tite i slični onima koji su uništili Škabrnju, Vukovar, koji su palili i rušili po Hrvatskoj“.
„Imaš li ti Hrvatska, Europo, neke svetinje koje treba štititi i braniti, koje treba uvijek imati na umu, koje treba spasiti i za sve koji će poslije živjeti, koje ćeš kao dragocjeni dar prenijeti na nove naraštaje? Imaš li, Hrvatska, vrednota koje treba sačuvati za iduća pokoljenja, za koje se treba i boriti kao što su se borili naši branitelji i uz rizik vlastitog života. Branili su određene vrednote. Nisu rekli, ‘Pa nama je to svejedno, bio ovdje il’ bio u Njemačkoj, išao se kupati ili išao na bojišnicu’. Nije im bilo svejedno.
Postoji nešto za što se treba zauzeti i to smo doista pokazali. Da nije bilo vrednota koje su nas držale, za koje smo se borili, za domove, domovinu, obitelji, kraj, narod, ne bismo imali što sada imamo. Opasno je kad se ne odričemo svojih slabosti, ali je opasno i kad se odričemo svojih vrijednosti“ istaknuo je mons. Bogović, dodavši da je područje današnje Europe za velike seobe naroda kad su je naselili došljaci, najviše s Istoka, imalo vjerske i civilizacijske vrijednosti koje su prenijeli na te koji su došli. „Bilo je to puno više nego materijalna sigurnost koja se danas nudi migrantima“ rekao je biskup.
Podsjetio je kako je sv. Ivan Pavao II., koji je volio sve ljude, ljudima s praga trećeg tisućljeća rekao da se u prvom redu treba osloniti i prenijeti vrednote onih koji su znali živjeti i umrijeti za druge. „Živjeti do smrti, za svog prijatelja. Onaj koji ljubi ljude, nije imao bolji izlaz i ključ za buduće vrijeme. Na Kalvariji je našao ključ i formulu, znati živjeti i umrijeti da bi drugoga spasio. Mi smo se odazvali pozivu tog velikog pape. Mučenici su naša dragocjenost, vrijednost i njih ćemo dignuti na razinu nacionalne memorije“ poručio je mons. Bogović. Zato je podignut hram na Udbini. Pred crkvom je kip Ivana Pavla II., kako prelazi prag tisućljeća s uzdignutim križem, znakom spasenja, pobjede i života.
„Tu je spomen mučenika iz svih vremena i prostora naše domovine, s Krbave, Bleiburga i križnih putova, Vukovara i Škabrnje… Mnogi idu na grobove poginulih iz Domovinskog rata. No, puno je i onih koji ne znaju gdje su grobovi njihovih najmilijih jer su grobovi nepoznati, a mnogi su bačeni u jame. To su osobito žrtve iz Drugog svjetskog rata. Neka grobišta su otvorena. Iskopani ostaci žrtava otvaraju pitanje ovom narodu i državi, kamo s tim kostima, pogotovo s onima koji ne mogu biti identificirani, za koje se ne zna ime, prezime ni mjesto rođenja. Bit će to pitanje sve jače, pogotovo ako se na višu razinu podigne osjećaj za naše mučenike. Za takve predlažemo
Svehrvatski grob na Krbavskom polju, koje se nalazi podno Crkve hrvatskih mučenika. Na tom je mjestu naše veliko groblje, jer je tu 1493. g. u nekoliko sati poginulo oko deset tisuća branitelja. Škabrnja je mjesto gdje treba spomenuti i ta pitanja, jer njena stradanja nisu samo rana tog mjesta i tog kraja, nego su rana na tijelu naše zajedničke domovine Hrvatske, koju svi osjećamo i nosimo“ zaključio je biskup Bogović.
U misi su sudjelovali i generali Ante Gotovina i Mladen Markač. U izjavi za medije, general Gotovina je rekao: „To je dan sjećanja. Oni su žrtve i na tim žrtvama je izgrađena naša domovina i naša sloboda, naša sigurnost i demokracija, koja je privilegija ali i odgovornost“.
Prije mise izaslanstva su položila cvijeće i svijeće kod spomen-obilježja masovne grobnice u Škabrnji. Nakon mise, na Trgu dr. Franje Tuđmana održan je komemorativni kulturno-umjetnički program, potom hodnja do groblja sv. Luke. Tu su na spomen-obilježju kod središnjeg križa brojna izaslanstva položila svijeće i cvijeće te se molilo odrješenje za pokojne. U škabrnjskom predjelu Ambar 18. studenog 1991. g. agresor je masakrirao četrnaest branitelja i četrdeset i četvero civila, uglavnom starije životne dobi. U Škabrnji je u Domovinskom ratu poginulo 86 žrtava.
Ines Grbić
