„Od poziva do poslanja – godine (iz)rasta Klasične gimnazije Ivana Pavla II. u Zadru“ koju je priredio mons. Joso Kokić, njen dugogodišnji ravnatelj, svečano je predstavljena u utorak 27. listopada u sportskoj dvorani te škole u Zadru. O knjizi koja na 664 stranice i uz brojne fotografije pokazuje povijesni razvoj te odgojno-obrazovne ustanove od 1748. g. govorili su prof. Elvira Katić, knjižničarka te gimnazije i mr. don Zdenko Dundović, član njenog Školskog odbora. Ta suvremena institucija nastavlja tradiciju sjemenišnog školstva, povezujući njenu prošlost i sadašnjost s pogledom u budućnost humanističke naobrazbe.
„Knjiga je izuzetan izvor informacija o životu Klasične gimnazije u Zadru i bez nje se neće moći proučavati povijest školstva u gradu i šire. Autori predaju hrvatskoj kulturno-vjerskoj javnosti studiju o utjecajnoj instituciji koja je svojim dugotrajnim kontinuitetom prispjela u 21. st. U njoj se i sada pobuđuje interes za znanjem koje nije samo stvar uma, nego i srca“ rekla je prof. Katić, istaknuvši da se tu učenici podupiru u širenju horizonta na idealima kršćanskog humanizma koji se ne usredotočuje samo na buduće svećenike. Dio učenika će studirati teologiju, ali mnogi nakon njenog završetka studiraju prirodne, društvene, humanističke, tehničke i ostale znanosti.
„Umijeće ljubavi je najvećim dijelom umijeće upornosti, baš kao i odgoj. Odgoj je neprekidno iskazivanje ljubavi. O tome se radi u knjizi – o stalnom pronalaženju novih i učinkovitijih metoda odgoja, ne radi vlastite promocije, nego osposobljavanja za život mladih ljudi koji su nam povjereni, iskazali su nam povjerenje i za koje ćemo pred Bogom odgovarati“ rekao je Dundović, istaknuvši da knjiga svjedoči o ljudima kojima dugujemo zahvalnost za ustrajni edukativni rad kroz tri stiljeća na korist Crkvi i hrvatskom narodu.
„To svjedoče mnoga imena učitelja i učenika škole u knjizi, pokazujući spoj iskustva i želje za znanjem. Škola je i u teškim okolnostima davala svijetu karakterne ličnosti koje su živjele i stvarale s narodom, za narod, u narodu, vršeći časnu zadaću, služeći Crkvi i domovini u vjerskom, kulturnom i nacionalnom području. U školi smo primali da bismo mogli davati dalje, na duhovnu i materijalnu korist hrvatskog naroda“ istaknuo je Dundović.
„Studija svojim sadržajem obogaćuje hrvatsku kulturnu javnost i razmišljanje o svrsi škole koja intelektualno i duhovno priprema mladog čovjeka za životno poslanje“ rekla je prof. Katić i zahvalila svim suradnicima koji su ostvarili sadržaj vrijedne knjige. Prof. Katić je predstavila i šest poglavlja u kojima je „svaka stranica u funkciji poštovanja ostalih stranica, u svakoj je sadržan isti blagolsov i svaka je ukoričena u istu ljubav“.
U uvodnom razmišljanju ‘Uz katoličku školu do boljeg sutra’ mons. Kokić opisuje razvoj te škole zadnjih dvadeset godina, s čime se sve suočavao za upravljanja školom. Ideja vodilja je kršćanski odgoj, konkretna vizija kršćanske gimnazije i svijesti. Autor prvog poglavlja ‘Suživot sjemeništa i njegove škole’ je Zdenko Dundović. Opisujući povijesni pregled od početka, od 1748. g., kad je nadbiskup Mate Karaman otvorio sjemenište, donosi i najvažnije podatke razvoja sjemeništa u 18. i 19. st. do ponovnog otvaranja poslije Drugog svjetskog rata. Donosi i tri priloga.
U drugom poglavlju ‘Odvajanje škole od sjemeništa’ dr. Marko Vučetić prikazuje kako se Nadbiskupska klasična gimnazija s pravom javnosti odvojila od sjemeništa ‘Zmajević’. Sjemenišna stvarnost više nije označavala gimnaziju, nego obrnuto. Gimnazija se otvorila svim mladićima i djevojkama koji su htjeli klasičnu izobrazbu. Vučetić donosi i šesnaest priloga.
U trećem poglavlju ‘Relacija: Malo sjemenište-katolička gimnazija; Novi problemi, novi izazovi’ dr. Marijan Frančić, ravnatelj NKG-a u Zagrebu, iznosi konkretne probleme s kojima se susreće suvremeno hrvatsko društvo. Ukazuje na razvoj sjemeništa od 1948. do 1991. g., ulogu malog sjemeništa u životu Crkve te se bavi odnosom današnjih malih sjemeništa i katoličke gimnazije. Tu je 27 dokumenata.
U četvrtom poglavlju ‘Izrast i razvoj Klasične gimnazije’ pedagoginja te škole s. Mirjam Gadža opisuje dva važna događaja. Prvi je šk. g. 1997./1998. g., kad je gimnazija upisala prvog učenika koji nije sjemeništarac. Od šk. g. 2002./2003. škola se otvorila i djevojkama, svima koji su se htjeli školovati u duhu pozitivnih, općeljudskih, klasičnih zapadnoeuropskih kršćanskih i duhovnih vrijednosti. Tu je 27 priloga.
U petom poglavlju ‘Zastupljenost Klasične gimnazije u katoličkim i svjetovnim tiskanim medijima od 1998. do 2014. g.’. autorice Elvira Katić i Marina Maruna su prelistale dnevne novine, tjednike i internetske stranice te popisale izvještaje o gimnaziji u svjetovnim i katoličkim medijima, što iznosi 329 članka. U šestom poglavlju ‘Čovjek je jedino razumljiv, shvatljiv u Bogu’ prof. Damir Sikirić piše o ravnatelju gimanzije, mons. Kokiću, iz drugog kuta, uz deset izvornih dokumenata. Monografija sadrži i prijevod sažetaka na više stranih jezika.
Nekadašnji sjemeništarac i prefekt u sjemeništu Zmajević, prof. crkvene povijesti na Sveučilištu u Zadru, Dundović je rekao kako ta knjiga predstavlja prije svega činjenice. „No, postoje ljudi koji činjenice ne prihvaćaju ili ih krivo tumače, prvenstveno na svoju osobnu štetu. Činjenice ne prestaju postojati i kad ih se zanemaruje. Stoga mudar čovjek sagledava činjenice, prihvaća ih i sukladno tome formira vlastito stajalište. Ako je ono suprotno činjenicama, on ih bez straha mijenja u korist činjenica, ali i na vlastitu dobrobit“ rekao je Dundović, istaknuvši da činjenice vode istini, a istina oslobađa, kaže Krist.
Vrijednost činjenica potvrđuje i uvodna misao mons. Kokića: „Knjiga je prilika da se stigne do življe svijesti identiteta škole, njene prošlosti i čvrstih temelja, da se ne prepuste zaboravu i da potaknu detaljnije, temeljitije, sustavnije istraživanje i prikaze o segmentima iz povijesti škole koje imaju regionalno i šire nacionalno značenje“.
S obzirom na povijesni put te škole i njenog značaja, da učenike osposobi da ustrajno žive, rade i razvijaju se u svojoj suvremenosti, druga važna odrednica te knjige su živi ljudi; iz povijesti škole koji žive u memoriji prostora i vremena te živući čiji je odgoj vezan uz gimnaziju. „Knjiga je svjedočanstvo mnogih čija je požrtvovnost gradila kulturu duha i zdrave prosudbe, imajući u vidu nadnaravno u čovjeku, čežnju za spoznajom i očuvanjem vrijednosnog sustava, implementiranog u nastavnim i odgojnim aktivnostima škole, lijepo sročenog u njen logo ‘Zajedno stvarajmo bolji svijet’. To je temeljni poziv i poslanje, izvorište te škole“ istaknuo je Dundović.
Pohvalio je prvotnu Zmajevićevu zamisao, unutar povijesnih okolnosti, eklezijalnih društvenih potreba vremena u kojem je škola poslanje izvršavala – temelj je evanđeoska poruka Krista, što je očito iz Zmajevićevih dopisa Kongregaciji za širenje vjere u Rimu, kad je uspostavljao školu. Njegova temeljna čežnja bila je da stvori bolje uvjete za nadbiskupiju i hrvatski narod.
Treća i najbitnija odrednica knjige je ljubav, istaknuo je Dundović, izražavajući priznanje stalnoj interakciji nastavničkog osoblja s učenicima i roditeljima, razumijevanju mladenačkih poteškoća, nalaženje rješenja – to je ljubav u najljepšem obliku. Dundović je zahvalio učiteljima za godine odgoja, otvaranje životnih vidika i spoznaja.
Mons. Kokiću je zahvalio na zauzetoj višegodišnjoj službi ravnatelja te ustanove, zaključivši kako u težnji za usavršavanjem učitelja i odgojitelja, knjiga poziva na ponizno učenje, razboritost u odlukama, mudrost u promatranju i bezuvjetnu ljubav prema prenošenju znanja, iskustva i životne kulture. Istaknuo je misao pjesnika Ljudevita Ostermana koja ide u prilog potvrđenoj kvaliteti trajanja zadarske Klasične gimnazije, za koju i vrijeme pokazuje koliko je ta škola vrijedna: Pustite vrijeme, vrijeme će reći svoje.
Ines Grbić