Ne možemo bez Krista, molitve i nedjeljne euharistije!
Braćo i sestre u Kristu!
1. Na kraju trogodišnjeg hoda u vjeri pitamo se danas što smo željeli postići i koji je bio cilj i nakana našeg pastoralnog programa kroz tri godine?! Najprije htjeli smo upoznati Krista ”koji odsijeva na licu Crkve i rasvjetljava sve ljude”. A Crkva, ukorijenjena u osobi Isusa Krista nadilazi granice kulture, prostora i vremena. Kao božanska i ljudska stvarnost ona je rođena u krvi na križu. Na Duhove je počela rasti i osvajati svijet i razvija se kroz stoljeća sve do naših dana. Stoga smo prvu godinu vjere posvetili toj otajstvenoj stvarnosti. Budući da povijest čovjeka i povijest ljudskog spasenja ide preko obitelji, u drugoj smo razmišljali o obitelji kao “intimnoj zajednici života i ljubavi” (GS 48). Obitelj je, naime, prva škola “društvenih vrlina” koja ima biti u središtu osobite društvene i crkvene brige i skrbi. U tom vidu aktualno je i trajno suvremeno ono ninsko proročko geslo iz Branimirove godine: “Hrvatska katolička obitelj dnevno moli i nedjeljom misu slavi!” Naš trogodišnji hod vjere završavamo, evo, svečanim euharistijskim slavljem koje obično zovemo euharistijskim kongresom. Time želimo javno ispovjediti da ne možemo živjeti bez Krista i molitve, bez nedjelje i euharistije.
Budući da Crkva vjeruje i ispovijeda kako je euharistija središte i vrhunac kršćanskog života, ona je stoljećima ljubomorno čuvala i branila ovaj predragocjeni dar. I ispovijedala kako euharistija nije neki simbol, slika ili sveta relikvija koju se časti i cjeliva. Ne, euharistijski Krist je živi Bog među živim ljudima. Mesija i Spasitelj koji nas tijelom svojim liječi i hrani za život vječni. Stoga, mi se skrušeno i ponizno usuđujemo vapiti i moliti odmah na početku misnog slavlja: Gospodine, koji sjediš s desne Ocu da nas zagovaraš, smiluj se. Veliki glazbenici poput Beethovena, Mozarta, Schuberta, Gounoda, Verdija i drugi natjecali su se tko će bolje s glazbene strane dati značenje toj molitvi i tom vapaju. Kad slušamo to polifono izvođenje, osjećamo u glasovima duboku čežnju i vapaj ljudskog srca koje je ukomponirano u tom “Gospodine, smiluj se, Kyrie eleison!” Kao da je glazbenik osjetio naše stanje odbačenih i prezrenih. Ali i moć molitve koja spašava one koji s pouzdanje mole i vapiju: Gospodine smiluj se. Iako nas biju velike nevolje i ugroženi smo sa svih strana, nismo bez nade. Zbog toga ne prestajemo kucati i moliti: Smiluj nam se, Gospodine!
2. Znamo, naime, i vjerujemo kako Onaj koji je prošao zemljom čineći dobro, nastavlja i danas po euharistiji liječiti bolesne, hraniti gladne, tješiti žalosne, obraćati grešnike i praštati naše grijehe. I spreman je svakog trenutka da nas prosvijetli, ojača, blagoslovi, posveti, utješi i pomogne. ”Dragost je moja biti sa sinovima ljudskim. Ostanite u mojoj ljubavi” (Iv 15, 9). Stoga mu hrli svatko tko ga voli i tko ga treba. Da mu se izjada i iznese svoje tegobe i probleme. Da dobije njegov blagoslov. Da mu preporuči sebe i svoje. Crkvu i domovinu. Grešnike i patnike. Pomorce i đake, putnike i težake. Ali, i da zahvali za udijeljene milosti i darove. Stoga je ovaj nadbiskupijski euharistijski kongres važan dijecezanski događaj. On je izraz naše zajedničke vjere da je Spasitelj na oltaru ”žrtveno, ali uvijek živo Janje Božje koje oduzima grijehe svijeta” (Iv 1, 29). Ovim zajedničkim slavljem na starim temeljima kršćanskog Zadra (Iadera christiana), želimo skupa ispovjediti da je Isus ”živi kruh koji život daje”.
Stoga u ovoj svečanoj prigodi svi skupa molimo i kličemo: Tvoju smrt, Gospodine, naviještamo. Tvoje uskrsnuće slavimo. Tvoj slavni dolazak iščekujemo! Dođi Gospodine Isuse! Dođi u srca tvojih vjernika koji ti se klanjaju i tvojim tijelom hrane. Dođi u domove naših obitelji i donesi ljubav i mir. Dođi u naša sela i gradove i probudi radost i nadu. I dok Ti zahvaljujemo za trajnu nazočnost u našim crkvama, molimo Te, blagoslovi naše domove, obitelji, polja i more naše. I učini da primanjem svete pričesti i mi postajemo sve više Tebi slični koji će hodati Lijepom našom čineći samo dobro. I sa psalmistom oduševljeno pjevati: ”Blaženi koji prebivaju u domu tvome slaveć’ te bez prestanka. Kako su mili stanovi tvoji, Gospodine nad vojskama! Duša nam čezne za dvorima Tvojim! Stoga Ti s onom dvojicom učenika iz Emausa (iz današnjeg evanđelja) upućujemo ljubaznu zamolbu da dođeš u naš dom, naše srce i Domovinu našu. Dođi i ostani s nama jer zamalo će večer i dana je na izmaku! Dođi Gospodine Isuse. Amen.
† Želimir Puljić, nadbiskup
Katedrala – euharistijski kongres, 17. 10. 2015.