Benediktinke sv. Marije proslavile su spomen 45. obljetnice (27. rujna 1970. – 27. rujna 2015.) povratka zadarskih benediktinki sv. Marije iz Nadbiskupskog sjemeništa ‘Zmajević’ u svoj obnovljeni samostan sv. Marije koji je bio srušen u Drugom svjetskom ratu svečanim misnim slavljem koje je u nedjelju 27. rujna predvodio fra Božo Bugarija, iz samostana sv. Mihovila u Zadru. Obnova u ratu srušenog samostana sv. Marije i povratak koludrica u njihov dom nakon što su dvadeset i šest godina, devet mjeseci i jedanaest dana živjele u zadarskom sjemeništu, od povijesnog je značenja za mjesnu i sveopću Crkvu.
Taj je povratak 1970. g. blagoslovio i papa Pavao VI., kada je u pismu po državnom tajniku Svete Stolice zadarskom nadbiskupu Marijanu Olaku napisao: „Sveti Otac želi za tako radosni događaj poslati vrlo zaslužnim redovnicama izraze svog zadovoljstva radi postignutog uspjeha uz tolike žrtve. Ujedno ih potiče da njihov povratak u povijesni samostan, koji je središnji pokretač njihovog duhovnog života, označi sve žarči odgovor na poziv u vjernosti ‘Moli i radi’ koja iz dubine unutarnjeg života, hranjena liturgijom, crpi nadahnuće i velikodušnost za aktivnu službu braći u ljubavi“.
Koliko su prvorazredni religiozni, nacionalni i kulturni spomenik, kojim bi se s pravom ponosio svaki kulturni narod, pokazuje i činjenica da je zadarskim koludricama, najstarijoj ženskoj benediktinskoj zajednici u svijetu nakon jedne francuske, uz 900. obljetnicu njihova postojanja 1966. g., papa Pavao VI. čestitao riječima: „Doista je pravo što ćete taj događaj dostojno proslaviti, budući da je ta kuća pokore ures i dika vašeg grada, koja se kroz devet stotina godina brinula da tolikim primjerima podiže baklju pobožnosti i vjere koja je gajila sjaj građanske kulture, umjetnosti i književnosti pod vidom širenja slave Božje i posvetila se djelima ljubavi i dobrotvornosti prema nauku Evanđelja“.
O. Bugarija čestitao je sestrama što spominju taj dan povratka, rekavši da je to znak snažne prošlosti djelatne i sada u odgoju generacija za budućnost. To je potvrdila i prisutnost djece iz Osnovne glazbene škole sv. Benedikta koja djeluje pri samostanu koludrica.
„Povratak u njihov dom ne znači blještavilo ni bogatstvo ovog svijeta. Nikad to ne smije biti u svrhu osobnog probitka, nego radi općeg dobra: dobra vjere, kulture, civilizacije, svega što pomaže čovjeku, obitelji, društvu i narodu. To je cilj svakog zdanja kojeg čovjek svojim rukama napravi. To je slava Bogu. To je djelo ruku ljudskih, a djelo ruku Božjih je ono što od toga proizlazi na opće dobro“ rekao je fra Božo, pohvalivši više od tisuću godina dugu povijest vrijednih redovnica i ono što je Bog po njima činio.
„Ljudi neće sve spoznati i znati, što je Bog učinio. Niti je to cilj redovnica. Nego najprije slava Bogu u molitvi i radu. Može se pojaviti i ljudska hvala, ali to je dio od veličine koju Bog daje po molitvi i radu. Molitva je srce svega. Pastoralni rad, rad ruku je dobar i potreban. Ali ako nema duše toga, a to je molitva, povjerenje u Boga i molitva za dar Duha Svetoga, sve pada u vodu. To je povijest Crkve pokazala“ rekao je fra Božo. Zahvalio je Bogu na darovima vjere, kulture, ljubavi i civilizacije za hrvatski narod koji je proizišao iz tog samostana. Potaknuo je na molitvu da narod milošću Duha Svetoga dođe do spoznaje kako padaju sve ljudske vrijednosti bez vjere i pouzdanja u Boga, po Crkvi.
„Luta se, gubi se, ide se daleko od sebe, obitelji i naroda. U samostanu se činilo i molilo za ispravni put, put u vječnu domovinu. Da bi se liječile duhovne i tjelesne boli, da bi se stiglo do konačnog cilja. Da Crkva postane slavna i sveta, bez ljage i bore“ rekao je fra Božo, istaknuvši da će takva Crkva biti samo u Kraljevstvu nebeskom. „Tko na zemlji očekuje uvijek savršenu Crkvu, taj će biti razočaran. Jer ne vjeruje u ljudsku slabost, a još manje u čišćenje milošću Duha Svetog i sakramenta. Crkva je majka koja prima svu djecu. Zalutalu djecu majka ne zaboravlja. To su sestre tog zdanja stoljećima molile. Ali, treba i za koludrice moliti“ potaknuo je fra Božo, podsjetivši kako i Sveto Pismo kaže da narod treba moliti za svoje predstavnike, da mogu voditi sebe i druge.
„Neka Duh vodi i koludrice, da mogu biti služiteljice Crkvi i svima koji tu dolaze. Odgojili su mnoge koji su vodili hrvatski narod. Molile su kroz stoljeća za svoj narod, da se vrati na put istine. To su te neprolazne vrijednosti kojima se ljudi ne mogu načuditi. To je ta sila odozgor. To proizlazi iz dubine, iz majke Crkve koja za sve moli i želi da djela budu svjetlo istine, probitak za opće dobro i proslava Boga“ zaključio je fra Božo Bugarija.
Koludrice su zahvalile za sva primljena i darovana dobročinstva i dobročinitelje. Zamolile su blagoslov za daljnje djelovanje i podsjetile na godišnjicu smrti njhove opatice Vekenege, kći Čike i njene prve nasljednice kao poglavarice koludrica, preminule 27. rujna 1111. g.
„Povijesno značenje obnove samostana sv. Marije 1970. g. kao duhovnog žarišta i rasadnika kulture učvršćuje našu odgovornost da i nadalje vršimo svoju zadaću. Mi smo ruke sklopljene u molitvi i naša su srca čvrsta u izvršavanju zavjeta, u čuvanju i stvaranju baštine za buduće naraštaje“ poručila je opatica samostana Anastazija Čizmin, podsjetivši na riječi nadbiskupa Oblaka koje je uputio koludricama uz dan povratka: „Budite sklopljene ruke, grad na gori usred Zadra i Zadarske nadbiskupije. Budite sklopljene ruke za cijelu našu domovinu. Nemojte ostati samo čuvarice bogate kulturne i duhovne baštine prošlosti, već je i ubuduće povećajte svojim doprinosom i svjedočanstvom. Ostanite uvijek povezane sa svojim Zadrom i sa svojom hrvatskom zemljom, jer je Sveta Marija ovdje nastala i ovdje uzrasla“.
Nakon boravka u sjemeništu Zmajević koje je koludricama pružilo utočište dok je njihov dom bio razoren, 27. rujna 1970. g. koludrice su se vratile u svoj obnovljeni dom u svečanoj procesiji od sjemeništa do crkve sv. Marije koja je u blizini, predvođene nadbiskupom Oblakom, benediktincima o. Martinom Kiriginom i o. Benediktom Celiginom, u pratnji svih biskupa tadašnje Jugoslavije, brojnih svećenika i puka.
Na početku procesije križ je nosila priora M. Skolastika Večeralo. Opatica M. Benedikta Braun bolovala je u zadarskoj bolnici, jer je u teškim danima prijenosa samostanske imovine pala te slomila kuk i bedrenu kost. „Opatica M. Benedikta na bolesničkom križu, svjesna da će djeca – potomstvo sv. Marije, živjeti u miru i da će to potomstvo trajati pred Gospodinom u vijeke, dala je neizmjeran doprinos za život sv. Marije. Kalelargom se prolomio gromoglasni Tebe Boga hvalimo, Zdravo Djevo, Kraljice Hrvata i tek vraćena zvonjava s Kolomanova zvonika uz crkvu sv. Marije“ podsjetila je opatica Čizmin.
Ines Grbić
