Plenarno zasjedanje CCEE-a u Svetoj Zemlji 2015

Prvi put u povijesti plenarno zasjedanje Vijeća europskih biskupskih konferencija (CCEE) održano je u Isusovoj domovini. Bio je to skup biskupâ koji su predstavljali episkopat europskog kontinenta u Svetoj Zemlji[1]. Prihvativši poziv Biskupske konferencije Svete Zemlje i njezinog predsjednika, Jeruzalemskog patrijarha Fouda Twala, susret je održan na dva mjesta: U Galileji i Jeruzalemu. Kard. Péter Erdő, nadbiskup Ostrogonski i Predsjednik CCEE-a protumačio je odmah na početku kako se ovim susretom želi istaknuti zajedničko hodočašće predsjednikâ pojedinih konferencija Europe na same korijene vjere i kulture. Susret je započeo zazivom Duha svetoga na brdu Blaženstava u blizini Tiberijadskog jezera u zgradi ”Domus Galilaeae” gdje se odgajaju i pripravnici Neokatekumenskog puta. Preko 40 biskupa i kardinala predstavljalo je na ovom znakovitom susretu stari europski kontinent, od Atlantika do Urala, te o d Sredozemlja do skandinavskih zemaljâ.

 1.      Dvije središnje teme susreta

 Na susretu su bile dvije središnje teme zasjedanja: Osoba Isusa Krista koji se rodio, djelovao i umro u tom kraju pa se po njemu i naziva Svetom zemljom, te zajedničko promišljanje o radostima i izazovima s kojima se susreću partikularne Crkve u Europi. Okupilo se 57 sudionika: 7 kardinala, 26-torica biskupa predsjednika BK, šest biskupa delegata pojedinih BK iz kojih je predsjednik bio spriječen, 2 biskupa predsjednika Komisija za zvanje i caritas, te potpredsjednik COMECE-a. Sudjelovalo je i pet tajnika pojedinih BK, kao i deset djelatnika CCEE-a iz St. Gallena u Švicarskoj. U ime Svete Stolice na susretu je bio Prefekt Kongregacije za biskupe kard. Marko Oullet, Apostolski nuncij u Izraelu mons. Giuseppe Lazzarotto, te trajni promatrač kod Vijeća Europe, mons. Paolo Rudelli.

 Biskupi su od 11. do 16. studenog 2015. došli ne samo razgovarati o radostima i izazovima s kojima se susreću vjernici njihovim partikularnih Crkava, nego i pohoditi sveta mjesta od Galileje do Jeruzalema u Izraelu i Betlehema u Palestinskoj državi. ”Došli smo iznova otkriti izvor našeg identiteta kao članovi Božjeg naroda, kao i poslanja koje nam je Gospodin dao kao nasljednicima svetih Apostola da idemo i svjedočimo o milosrdnom licu Očevu koje se očitovalo u osobi Isusa Krista”, rekao je mađarski kard. Péter Erdő, nadbiskup Ostergona i Budimpešte, Predsjednik Vijeća biskupskih konferencija Europe (CCEE). ”Mi biskupi iz Europe došli smo ovim hodočašćem reći svoj ”DA” Isusu Kristu, završio je svoj govor kard. Erdő. Nuncij mons. Lazzarotto izrazio je želju neka ovaj skup biskupa u Svetoj zemlji bude anticipacija onoga što je kao temu idućeg međunarodnoga Dana mira odabrao papa Franjo kad je napisao: Pobijedi ravnodušnost i steci mir! Prenio je Papinu želju neka boravak u Svetoj zemlji obnovi sve u svetosti života i apostolskom žaru prema svima koji su povjereni njihovoj pastirskoj brizi. Neka to bude prigoda za svježi pogled prema evanđelju odakle izviru novi putovi, kreativne metode i drugi izražajni oblici i znakovi puni značenja za suvremenog čovjeka, napisao je papa Franjo uz žarku želju da ovo druženje biskupa Europe bude osobito vrijeme molitve i solidarnosti. Na koncu dodao je osobitu preporuku da mole za obitelji kako bi biskupi na sinodi mogli ”odgovoriti velikodušno i hitno na njihove velike potrebe”.

U subotu prije podne prof. Jamal Khader, rektor sjemeništa u Beit Jali, održao je u Korazimu, u Domus Galilae, predavanje s temom ”Isus jučer, danas i sutra”.  Povijest suvremene Europe ne poznaje nepravde koje su nanesene palestinskom narodu. Isus u svom djelovanju nije bio diplomat. Pomagao je siromašne, a moćnike pozivao na obraćenje. I Crkva je pozvana slijediti njegov primjer, pa naviještati kraljevstvo pravde, ljubavi i mira. Patnja palestinskog naroda na Bliskom Istoku zapravo je patnja Crkve u Europi, kao i u čitavom svijetu. Crkva u Svetoj zemlji nastavlja svoju misiju i poslanje, a nazočnost kršćanskih zajednica zapravo je živo kamenje ove zemlje. Solidarnost s ovim skupinama vjernika traži proročki glas poput onog Kristovog koji nije bio ”umjereni diplomat” među onima koji su bili okupatori i vladari. Kristova pobjeda na križu znak je nade; ne samo one eshatološke, već znak pobjede nad grijehom i zlom, patnjom i nepravdom. To je nada koja nas ispunja radošću da možemo nastaviti borbu za boljim svijetom, pravdom, bratstvom i mirom. Isus nije samo gospodar svemira, već i povijesti koju živimo na ovoj zemlji. A to nam ulijeva snagu i nadu da nastavimo na tom putu ne gubeći nikada iz vida vjeru i nadu”.

 2.      Izbor za zasjedanje CCEE-a u Svetoj zemlji nije bio slučajan

 Prefekt Kongregacije za biskupa kard. Marc Oullet u svom kratkom obraćanju naglasio je kako izbor za održavanje ovog skupa nije slučajan i događa se ”u povijesnom trenutku koji je težak i delikatan. Rat i glad, siromaštvo i pomanjkanje pravde, kao i progon vjernika razlog su što se tisuće i tisuće prognanika upućuje na put neizvjesnosti iz Sjeverne Afrike i Srednjeg Istoka”. ”Jer, ovdje smo svi rođeni. Tu su naši korijeni gdje je svojevremeno Isus živio i djelovao. I svi smo u istoj lađi gdje se ne samo gledamo licem u lice, nego ujedinjeni oko Krista sigurnije gledamo u budućnost. Znamo, naime, da on vodi povijest Crkve i otvara joj nova obzorja”, rekao je kard. Ouelett. Posebice se osvrnuo na apel pape Franje gledom na izbjeglice i ”potrebu da crkvene zajednice ne ostanu po strani kao promatrači pred tim epohalnim događajima”. Kršćanske zajednice iako malene i pogođene krizom koja hara ovim krajevima čuvaju misterij Crkve koja ima svoju dugačku povijest, obred i tradiciju. Kroz dvije tisuće godina one su taj neprekinuti lanac svjedoka i mučenika koji nas povezuju povijesno i geografski s prvim  učenicima Uskrsnuloga Gospodina. A njegova se Kalvarija nastavlja u ovim današnjim generacijama koje nemaju sva svoja prava i žive u strahu za svoju budućnost, pa su brojni od njih prisiljeni napuštati ove krajeve kako bi našli veću sigurnost. Brojčano su kršćanske zajednice skromna manjina koja živi s vjernicima dviju velikih religija koje vjeruju u jednoga Boga. I sa svoje strane nastoje biti aktivni graditelji mira, sloge i pomirenja”.

 Posebice je kardinal spomenuo stanje svetog grada Jeruzalema, te ”zajedničke kuće židova, kršćana i muslimana koje je papa Benedikt svojevremeno opisao kao ”mikrokozam globaliziranog svijeta koji ima posebno poslanje učiti nas respektu drugoga, dijalogu i međusobnom razumijevanju”. Zbog toga sveopća Crkva prepoznaje sa zahvalnošću doprinos koje su dale ove časne i stare zajednice u izgradnji Tijela Kristova u ovoj blagoslovljenoj zemlji. Njima ide osobita naša zahvala za vjernost i vjeru u Isusa koja se upravo ovdje rodila. Ovih ćemo dana podijeliti s izmučenom zajednicom kršćana i divnih svjedoka naše radosti i naše brige crkava iz Europe. Jer svi smo u istoj Isusovoj barci odakle skupa gledamo prema budućnosti kao sudionici istog otajstva, svjesni da Bog vodi svoju Crkvu i otvara joj nova obzorja”.

 3.      Pozdravi pape Franje i jeruzalemskog Patrijarha Twala

 U međuvremenu došla je preko Državnog tajnika kardinala Parolina Papina poruka u kojoj pozdravlja sudionike na plenarnom zasjedanju CCEE-a sa željom ”neka nastave važno djelo

evangelizacije kako bi se u zajednicama pružalo živo svjedočanstvo za evanđelje života i svi osjećali nazočnost Krista Spasitelja”. Kard. Parolin uz to prenosi papinu žarku želju neka ”ovaj susret ojača međusobne veze jedinstva i zajedništva europskih biskupa kako bi se ostvarila nova evangelizacija europskog kontinenta”.

 Jeruzalemski patrijarh Fouad Twal je u svom pozdravu citirao misli nekih europskih izvjestitelja o migrantima pa rekao kako je to ”fenomen koji dira savjest čovječanstva”. Pred tom ”sveopćom pojavom valja nam odgovoriti sveopćom (globalnom) solidarnošću. Jer, iseljenik i prognanik nije problem koji treba rješavati, niti neprijatelj s kojim treba ratovati, a ni okupator od kojeg se valja zaštititi. On je konkretna osoba s dostojanstvom koje moramo poštivati i štititi jer traži život i onda kada u tom traženju bivaju izloženi smrtnim opasnostima”. Patrijarh je podsjetio kako ”iseljenici i prognanici iz Iraka i Sirije već dulje vremena kucaju na vrata njihovih župa i vjernika, traže mir, posao i život dostojan čovjeka”. Pripomenuo je kako od onog početnog srdačnog dočeka ”dolazi do laganog umora i zasićenja” jer prognanici ne vide u tomu svoje rješenje. Završavajući svoj kratki pozdrav patrijarh Twal je pozvao nazočne biskupe neka i u ovim novima izazovima budu ”dobri Božji suradnici, s nadom protiv svake nade”.

 4.      Radni i hodočasnički dio susreta

Uz program rada za vrijeme zasjedanja biskupi su imali i nekoliko liturgijskih susreta u Galileji, Jeruzalemu i Betlehemu. U Marijinoj bazilici u Nazaretu 12. rujna imali su pobožnost krunice s večernjom procesijom i svijećama. U vidu skorog svjetskog susreta obitelji u Filadelfiji (22.-27. 09), kao i predstojeće redovite sinode biskupa u Vatikanu sudionici plenarnog zasjedanja posebice su molili i pozvali vjernike neka mole za obitelji. U katoličkoj župi grčkih Melkita sudjelovali su na svečanoj Večernjoj i procesiji po mjestu Mi’lya. 14. rujna u svečanom mimohodu ušli su u baziliku Isusova groba gdje su otpjevali Večernju u čast Uzvišenja Svetog Križa. A 15. rujna pohodili su u Betlehemu nekoliko karitativnih ustanova koje skrbe o siromasima i susreli se s kustosom Svete zemlje fra Pierbattistom Pizzaballa. Nakon pohoda mjestu Isusova rođenja, koncelebrirali su u kapeli svete Katarine, a misu je predvodio i propovijedao jeruzalemski patrijarh Twal. Zadnji liturgijski susret bila je koncelebrirana sveta misa u bazilici Isusova groba koju je predvodio ostrogonski nadbiskup i predsjednik CCEE-a kard. Péter Erdő.

Radni dio susreta s hodočašćima na sveta mjesta od Galileje do Jeruzalema i Betlehema obilježilo je plenarno zasjedanje biskupa Europe u Svetoj zemlji. Biskupi su uz bdijenje i molitvu za obitelji, razmišljali o Isusu Kristu koji je isti jučer, danas i sutra, imali razne susreta s vjernicima i njihovim pastirima, kao i s predstavnicima državne i mjesne vlasti. No, ono što je osobito bilo upečatljivo jest osjećaj blizine europskih biskupa s vjernicima Bliskog Istoka, dok se u Europi odvija kriza prognanika iz susjednih zemalja Sirije, Iraka i Avganistana.

 Poslije izvješća koje podnijeli predstavnici pojedinih dijelova istočne, južne, zapadne, srednje i sjeverne Europe, bilo je govora i o migrantima i prognanicima koji ovih dana zapljuskuju obale Grčke i Italije, te preko Makedonije, Srbije i Hrvatske idu prema srednjoj i sjevernoj Europi. Uz potrebu prihvaćanja i ljudskog ophođenja s masom izbjeglica, migranata i prognanika, bilo je govora i o problemima s kojima se susreću obitelji u zemljama diljem Europe. Nije se skrivalo reći i konkretne probleme financijerske nesigurnosti zbog krize koja je dugo trajala, nezaposlenosti i korupcije koja je sve nazočnija. Pred tim teškoćama čini se kako su još jedino Crkva i obitelji institucije koje se bore za bolje sutra. No, ne treba zatvarati oči pa ne vidjeti i razotkriti ideološke stavove koje se nudi suvremenim sredstvima, posebice u tumačenju i inplementaciji zavodljivih i antropološki opasnih ideja rodne teorije.

 5.      Podijeljeni problemi i brige lakše se nose

Teško je pobrojati sve što su nazočni biskupi govorili o svojim krajevima, nadama i tjeskobama s kojima se susreću njihovi vjernici i pastiri. Spomenut ću ipak vijest koju nam je prenio londonski nadbiskup kard. Nicols koji je između ostalog rekao kako mu je radosna dužnost prenijeti vijest kako prije koji dan nije prošao zakon u engleskom parlamentu koji bi legalizirao ubojstvo ljudi koji to zbog teške bolesti zažele. Od nazočnih parlamentaraca 330 je bilo protiv takvog zakona, nasuprot 118 koji su ga podržali. ”Drago mi je što je većina parlamentaraca otklonila zakon koji bi ugrozio živote najranjivijoj skupini naših građana, pa se nadam da će društvo sada moći pokrenuti jaču i intenzivniju palijativnu skrb”, rekao je kardinal Nicols te dodao da je u tom vidu ”veliki doprinos dala skupina katoličkih intelektualaca u javnim raspravama i forumima diljem zemlje, pa se nada da će sve to doprinijeti boljoj skrbi oko onih koji se primiču kraju svoga života”.

 Ono što je najljepše i najvažnije što se događalo na ovom plenarnom susretu ”između zajedničke molitve s popratnim izvješćima i brojnim upitima” jest klima koju bi se moglo opisati izrazima zahvalnosti što se ovako jednom godišnje okupljaju biskupi starog kontinenta koji proživljava svoje teške brige, ali i radosti i nade. I posebice što o tomu mogu otvoreno i s povjerenjem razgovarati kao braća u istoj vjeri. Tako su se dotakli problema iseljenika i prognanika, mira i siromaštva, obitelji i novih etičkih i kulturalnih izazova, okoliša i evangelizacije. Sve su pitanja i problemi s kojima su se biskupi bavili dok su obilazili i molili na svetim mjestima poput Petrovog rodnog sela, Marijinog doma u Nazaretu i mjesta navještenja, bazilike Isusovog rođenja u Betlehemu i bazilike Uskrsnuća u Jeruzalemu. Predsjednik CCEE-a, kard. Péter Erdő, objasnio je ukratko odmah na početku susreta kako su biskupi kao Isusovi učenici došli ”iznova otkriti temelje svoga identiteta i poslanja.. te ovim hodočašćem još jednom kao biskupi Europe reći Kristu svoj da”.

 Uz uobičajena izvješća iz pojedinih dijelova Europe biskupi su se dotakli i pitanja bioetike (napr. o potpomognutom samoubojstvu), te pokušali razobličiti krivo medijsko predstavljanje djelovanja Crkve kao čisto ”moralne institucije” koja kao da nema veze sa životom i znanošću. Posebice su se osvrnuli na kulturno ozračje koje je obilježeno ”diktaturom relativizma”, kako je govorio i pisao papa u miru Benedikt XVI., a ono se sve više nameće u društvenom životu i javnom mnijenju. Biskupi su se susreli na nekoliko mjesta s vjernicima s kojima su molili i razgovarali. I uputili riječi podrške i ohrabrenja. Susreli su se i s predsjednicima države Izraela s gospodinom Rivlinom i Palestinske države gospodinom Abbasom. Bila je to prigoda progovoriti o nezaobilaznim i važnim temama za dobro ljudi u Europi i Bliskom Istoku, a i šire, kao što su mir, poštovanje, temeljna prava i vjerska sloboda.

”Došli smo iz Europe kako bismo ponovno učili i sreli s e s našom braćom u vjeri, te pojačali veze zajedništva među nama”, rekao je 14. rujna  kard. Péter Erdő na večeri kod jeruzalemskog patrijarha Twala gdje su bili nazočni i veleposlanici iz 5 europskih zemalja koji su akreditarani u Jerusalemu (Italija, Francuska, Španjolska, Engelska i Belgija). Isto tako naša je nazočnost ”znak bratske solidarnosti s kršća

nima koji su proganjani u bilo kojem mjestu Bliskog Istoka kao i diljem svijeta. A puna vjerska sloboda temeljni je stup svih ljudskih prava”, rekao je kard. Erdő.

 6.      Problem katoličkih škola

Za vrijeme posjeta u Nazaretu i u Mi’ily biskupi su imali prigode susresti se s djecom, učiteljima i roditeljima djece, te čuti njihove teškoće i probleme. Naime, Katolička Crkva u Svetoj zemlji vodi 47 škola u kojima ima 33.000 đaka i one su među boljim školama u zemlji. Naime, kad se navodi desetak najboljih škola, onda je među njima polovica katoličkih. A oni koji su završili katoličke škole uživaju danas ugled izvrsnih učitelja, doktora, odvjetnika i javnih djelatnika u Izraelu. Poteškoće s financijskom potporom počele su od 2009. kad je država Izrael umanjila fondove za Katoličke škole tako da je prošle godine podmirila tek jednu trećinu. Zbog toga se Crkva našla u ozbiljnim financijskim problemima pa su škole počele štrajkovima i drugim zakonitim sredstvima tražiti svoja prava, kao što imaju i druge konfesionalne i nekonfesionalne škole u Izraelu. Moto njihovog zakonitog zahtjeva odvija se pod parolom: ”Ne tražimo državnu pomoć nego jednakost”.  Pomoćni biskup Nazareta mons. Giacinto Marcuzzo ističe kako su im ”škole vrlo važne, a Crkva ih je vodila zadnjih 150 godina. One su njihova budućnost jer kršćana je svega 2% u moru muslimanskog i židovskog svijeta. Uz pomoć vlastitog odgoja u vjeri i svetim običajima, tumači mons. Marcuzzo, ne samo u župi, već i u školi nastoji se zadržati ljude da ne emigriraju, nego se ovdje žene i ostaju”. Istina, od 1948. zakon je obvezivao i osiguravao svakoj obitelji i svakoj vjerskoj zajednici potporu i slobodu izbora. Problem školskih fondova, dakle, nije postojao do unazad nekoliko godina (od 2009.) kada je država počela kresati doprinos za odgoj i obrazovanje. Zbog toga katoličke škole još nisu započele s radom ove školske godine. Lijepo je bilo čuti kako su se i neke muslimanske škole solidarizirale s katoličkim pa su i one nekoliko dana štrajkale. Jeruzalemski patrijarh Fouad Twal je izrazio nadu kako će se 16. rujna nešto ipak pokrenuti. Naime, o toj problematici nedavno je razgovarao i papa Franjo s predsjednikom Izraela  Reuven Revlinom (3. 09. 2015). Valja se radovati ako je nazočnost tolikih europskih biskupa tomu barem malo doprinijela.

 7.      Procesija Melkita u Mi’ilyu: Bit ćemo vaši odvjetnici 

 ”Križ je slavna pobjeda ljubavi i mi smo tomu svjedoci; mi pastiri i vi vjernici”, rekao je kard. Ouellet katoličkoj zajednici Grka Melkita u Mi’ilyu. ”Iz te ljubavi došli smo iz Europe na susret s vama. Jer, vaša nazočnost u Svetoj zemlji, vaša povijest i vaš život jako su važni za opću Crkvu koja vam po nazočnim biskupima prenosi svoju ljubav koja se očituje u obliku bratstva i solida

rnosti. Ovih smo dana naučili puno o vama i od vas. S radošću smo sudjelovali u ovoj pučkoj pobožnosti, a i prošlih dana čuli vaše tjeskobe i probleme. I večeras po riječima vašeg gradonačelnika upoznali smo se s problemima s kojima su susreću vaše škole koje su još zatvorene”.

 ”Vi večeras predstavljate patnje kršćana ovog podneblja. Povijest nam je u zajedničkim korijenima koja sada još više jača našu povezanost. Tako ćemo mi nazočni biskupi biti vaši odvjetnici u našim crkvama i branitelji vaših legitimnih prava u Svetoj zemlji i čitavom Srednjem Istoku”. Kard. Oullet je u svom kratkom obraćanju nakon procesije s križem u mjestu Mi’ilyu prenio i pozdrave pape Franje, te u njegovo ime kao i u ime nazočnih biskupâ zamolio neka oni sve uključe u svoje molitve”. I završio riječima kako su ”oni dragi Crkvi jer su rodbina Isusa Krista koji je iz ljubavi umro na križu”. Srdačan pljesak okupljenog svijeta pokazao je koliko su bili sretni i počašćeni da je toliko biskupa sudjelovalo na njihovoj tradicionalnoj procesiji s križem uoči velikog blagdana Uzvišenja svetog križa.

 8.      Susret s predsjednicima dviju država

U svom prigodnom pozdravu na prijemu kod predsjednika Palestinske države gospodina Mahmouda Abbasa u Ramallahi kard. Erdő je izrazio srdačnu želju da “cijeli palestinski narod ostvari svoje stvaralačke potencijale u suradnji s narodima Europe”. Izvješćujući predsjednika Abbasa da su biskupi Europe tih dana raspravljali o radostima i teškoćama s kojima se susreću crkve na straom kontinentu, kao što su kriza vjere, kardinal je također izvijestio kako su se biskupi susreli s nekoliko “kršćanskih zajednica, obiteljima i učenicima ovog kraja, te im izrazili svoju osobitu blizinu”. “Poželjeli smo im mir i pravdu, nastavio je kard. Erdő, te obećali svoju osobitu molitvenu potporu za mir u Palestini i na cijelom Bliskom Istoku”.

Predsjednik gospodin Mahmoud Abbas zahvalio je kardinalu na toplim riječima te naglasio kako je mir na Bliskom Istoku važan i za europske narode, te istakao nastojanje Palestinske države da dadne svoj obol miru, kao i poštivanju svetih mjesta koje kršćani štuju, i ogradio se od svih ekstremizama koji se događaju.

 Posljednjeg dana boravka u Jeruzalemu biskupi su posjetili predsjednika Izraela, gospodina Reuvéna Rivlina. “Dolazeći u Svetu zemlju kao hodočasnici imali smo prigodu obići mjesta ma kojima je živio i djelovao našu Učitelj Isus Krist. Ovdje smo susreli narode koji su s njime usko povezani, a skojima smo i mi nerazdruživo vezani, od početka i zauvijek”, rekao je u svom pozdravu kard. Erdő, te u ime nazočni biskupa pozdravio izraelskog predsjednika Reuvéna Rivlina i zahvalio na prijemu. “Ovih dana, rekao je kard. Erdő, u više navrata izrazili smo svoju blizinu kršćanima u Svetoj zemlji. Puni smo dojmova gledom na uspjehe koje je država Iz

rael ostvarila. Razmišljali smo i razgovarali i o međuvjerskom dijalogu, kao i pastoralnim iskustvima u Europi, od Irske do Rusije, te od Turske do Norveške… Međusobno poznavanje i obostrano poštivanje najvažnije se stvari za miran suživot ljudi različitih kultura i religija”, rekao je kard. Erdo i dodao kako su ”tradicionalni ideali i nasljeđe judeo-kršćanske kulture dragocjeni poklad vrijedan još i danas za cijelo čovječanstvo”.

 Zahvaljujući predsjedniku Rivlinu za nedavni susret s papom Franjom (3. rujna) kao i otvorenim temama i želji da ih se u praksi rješava, kardinal je dodao kako su se tih dana čule muke kršćana, posebice na području odgoja, pa je poželio

njihovo rješavanje, te poželio mir i napredak izraelskom narodu. Svetoj zemlji i čitavom Bliskom Istoku. Predsjednik Reuvén Rivlin je odma na početku rekao kako će se on i država koju predstavlja uvijek ”boriti protiv terorizma kako nijedan židov, kršćanin ili musliman ili neki drugi vjernik ne bi živjeli u strahu ako očituju svoju vjeru. Židovi, naime, dobro znaju što znači ‘skrivećki vjerovati’ iz straha da im se što god ne dogodi… Izrael je židovska država s demokratskim sustavom. Ponosni smo što kršćanske zajednice uživaju punu vjersku slobodu, te zbog toga ne strahuju za svoj život”.

 Osuđujući nedavni vandalizam nad svetim kršćanskim mjestima u Tabghi, predsjednik Rivlin je rekao kako “svaki takav napad na bilo koje mjesto kulta, zapravo napad je na sve nas. Stoga je zadaća i dužnost svih nas boriti se protiv svih vrsta fundamentalizama i ekstremizama, te njegovati obostrano poštovanje i razumijevanje kako nam to sugerira koncilski dokument ‘Nostra Aetate’, koja je zapravo prije pola stoljeća otvorila put stvarnom i pravednom dijalogu. Svi smo stvoreni na Božju sliku i priliku, bez obzira kojoj rasi i religiji pripadamo. Mislim kao je to poruka na koju se svi moramo pozivati” završio je svoj  pozdrav predsjednik Reuvén Rivlin, te pozvao biskupe na prigodnu zakusku i čašicu pića i razgovora.

 9.      Poruka sa zasjedanja CCEE-a u Svetoj zemlji 2015.

 Predsjednici biskupskih konferencija europskih zemalja, na svom plenarnom zasjedanju u Svetoj zemlji (11.-16. rujna), izražavaju svoju blizinu vjernicima i zahvaljuju jeruzalemskom patrijarha na pozivu. Izražavaju također svoju zahvalnost redovnicima, u ovoj godini posvećenoj posvećenom životu, i svim kršćanima koje su susretali i koji žive u ovoj zemlji, za njihovo svjedočanstvo vjere i čuvanje svetih mjesta kao mjesta kršćanskog sjećanja i živog bogoštovlja. Svojim hodočašćem europski biskupi također su željeli potaknuti hodočašća u Isusovu domovinu kako bi vjernici obnovili svoju vjeru i dali potporu tamošnjim kršćanima.

 Svojim dolaskom ovdje, europski biskupi također su željeli obnoviti svoju ukorijenjenost u Kristu u vrijeme kada Europa traži od Crkve, premda ne uvijek svjesno, da naviješta bez straha i s radošću novost života u Kristu koji je evanđelje. Apostolska pobudnica Pape Franje Evangelii gaudium često se spominje kao poticaj na pastoralnu obnovu. Jubilej milosrđa, također, je dar za Crkvu i milosna prilika koju je kršćanska zajednica, zajedno sa svojim pastirima, već pozdravila kao vrijeme duhovnog obraćenja i novog misionarskog poleta.

Dok razmišljamo o radostima, patnjama i izazovima s kojim se suočava Crkva u različitim zemljama, pred očima nam je slika velike seobe ljudi: tražitelji azila, izbjeglice, selioci. Tjeskoba ne poznaje granice. Složenost ovog egzodusa, sa svojim neizbježnim diferencijacijama, zahtijeva veliku pozornost od strane pojedinih država, čije situacije se stubokom razlikuju, kako bi se blagovremeno odgovorilo na potrebe za izravnom pomoći i prihvaćanjem ljudi očajnih zbog rata, progona i bijede. Uz pomoć odgovarajućih institucija države moraju održavati javni red, jamčiti pravdu za sve i velikodušno pružiti pomoć onima koji su doista u potrebi, u perspektivi integracije u znaku poštivanja i suradnje. Crkve europskog kontinenta ulažu velike napore, i, slijedeći naputke Svetoga Oca Franje, surađuju s državama, koje su primarno odgovorne za društveni i gospodarski život svojih naroda. Mnoga sadašnja iskustva poticaj su za nastavljanje i intenziviranje svih napora. Zbog složenosti situacijâ i razmjera humanitarne tragedije, nadamo se da će UN ozbiljno razmotriti situaciju i iznaći učinkovita rješenja ne samo u zbrinjavanju migranata nego i u poboljšanju stanja u zemljama iz kojih migranti dolaze, poduzimajući potrebne mjere za zaustavljanje nasilja i izgradnju mira i razvoja svih naroda. Nadalje, mir na Bliskom istoku i u Sjevernoj Africi je od vitalne važnosti za Europu, kao što je presudno da istinski mir što prije zavlada na samom kontinentu, počevši od Ukrajine.

 Bliski istok, koji trpi radi sukobâ, podjelâ i ratova, treba pravdu i stabilnost u različitim regijama i narodima: biskupi još jednom potvrđuju da su dijalog i razvoj pravo ime mira. Jamčeći jednakost građanâ, zemlje i društva Bliskoga istoka, sa svojom bogatom kulturnom i vjerskom baštinom, mogu biti primjer miroljubivog suživota za cijeli svijet. U Svetoj zemlji, kršćanska zajednica daje poseban doprinos izgradnji mira, razumijevanja i kulture opraštanja, bez kojih nema socijalne kohezije. Biskupi se, na poseban način, nadaju da će pronaći odgovarajuće rješenje za osjetljivu situaciju na području Cremisana u duhu poštivanja pravâ obitelji, njihove imovine, dviju vjerskih zajednica kao i njihova odgojnog poslanja.

Snažno je došla do izražaja potreba poštivanja vjerske slobode kao temeljnog ljudskog prava, bez kojeg druga prava bivaju krhka. Tragična potvrda toga je progon kršćana, od kojih su mnogi prinijeli svoje živote uzornim svjedočanstvom vjere: za njih molimo, njima izražavamo svoju bratsku blizinu i divljenje. Usto, sekularizacija koja je trenutno uzela maha u europskim zemljama teži za tim da ograniči religiju na privatnu sferu i gurne je na marginu društva. U tome kontekstu treba promatrati temeljno pravo roditelja da odgajaju svoju djecu u skladu s vlastitim uvjerenjima. Da bi ta sloboda bila moguća nužno je omogućiti katoličkim školama da ostvaruju svoju obrazovnu zadaću na dobrobit čitavog društva uz sve prikladne potpore. Europski biskupi potvrđuju to prirodno pravo također u Svetoj zemlji i solidarni su s pastirima i obiteljima zabrinutim za obrazovanje svoje djece.

 Tema koja se često javljala i koja povezuje ovo zasjedanje s predstojećom Sinodom jest obitelj. Iznova je potvrđena ljudska i kršćanska ljepota obitelji i njezina univerzalna stvarnost: otac, majka, djeca. Posebno zabrinjava demografski pad koji se bilježi u gotovo svim europskim zemljama. U Nazaretu su predsjednici biskupskih konferencija, zajedno s tamošnjim obiteljima, molili za Sinodu i te su obitelji, zajedno sa svojim župnicima, zajamčile da će tijekom Sinode svakodnevno u Bazilici Navještenja moliti za Papu i biskupe okupljene u Rimu.

 Crkva čvrsto vjeruje u obitelj utemeljenu na braku između muškarca i žene: to je temeljna stanica društva i kršćanske zajednice. Nije jasno zašto bi se različite partnerske zajednice trebalo tretirati jednako. Posebnu zabrinutost pobuđuje pokušaj primjene »rodne teorije«: taj je plan »jednoumlje« koji teži kolonizirati, također, Europu i o čemu je papa Franjo često govorio. Crkva ne prihvaća »rodnu teoriju« jer je ona izraz jedne antropologije koja je u suprotnosti s istinskim i autentičnim uvažavanjem ljudske osobe.

 U pogledu Godine milosrđa, pastiri su ponovili svoje opredjeljenje za istinsku čovjekovu sreću i određenje. Zbog toga se, poput prvih apostola, obraćaju narodima i zemljama Europe riječju evanđelja, svjesni da samo u Isusu Kristu nalaze odgovore duboka pitanja srca i u potpunosti se ostvaruje europski humanizam.

 Mons. Želimir Puljić, nadbiskup zadarski

Predsjednik Hrvatske biskupske konferencije

Zadar, 19. rujna 2015.