Proces obnove više desetaka crkava u Zadarskoj nadbiskupiji srušenih u Domovinskom ratu približava se kraju. Posveta nove župne crkve sv. Paškvala u župi sv. Ivana Krstitelja u povijesnom mjestu Tinj u Biogradskom dekanatu u subotu 8. kolovoza predstavlja završnicu dva desetljeća velikih ulaganja i obnove crkava pod vodstvom blagopokojnog zadarskog nadbiskupa Ivana Prenđe koji je zbog podizanja novih crkava na slavu Bogu i korist puku, kao pastir ponizno i samozatajno išao diljem svijeta osobno moliti sredstva kod dobročinitelja.
Proces se dovršava pod upravom nadbiskupa Želimira Puljića, uz stalnu veliku operativnu ulogu ekonoma Zadarske nadbiskupije don Srećka Petrova koji je, uz suradnju župnika, i svojim ljudskim, svećeničkim karakterom i autoritetom jako poznavao stanje na terenu, praktične i tehničke mogućnosti izvođenja, plan obnove i prioritete. Među još nekoliko u ratu uništenih crkava preostalih u obnovi u Zadarskoj nadbiskupiji su i stare župne crkve u Lepurima, Perušiću i Korlatu te crkve koje su hrvatski spomenici kulture. U Domovinskom ratu u Zadarskoj nadbiskupiji srušena je trećina sakralnih objekata, među kojima su bile čak trideset i četiri župne crkve. Obnova tih materijalnih zdanja predstavlja vraćeni život, oživljene nekad prognane sredine i veliki je zalog daljnjem zamahu pastoralnog života, osobito u zadarskom zaleđu koje je u nadbiskupiji najviše stradalo u agresiji na Hrvatsku.
Svečano misno slavlje koje je okupilo dvije tisuće vjernika predvodio je zadarski nadbiskup Želimir Puljić. „Blagoslov nove župne crkve i posveta novog oltara važan je crkveni događaj za župu i biskupiju. U župi se rađa Crkva koju je Drugi vatikanski sabor opisao kao sjeme Božjeg kraljevstva, novi mesijanski naraštaj koji se hrani kruhom koji je s neba sišao. Zato je crkvena mudrost ustanovila župu kao prikladno sredstvo spasenja, da vjernici mogu rasti u kreposti, biti svjesni i odgovorni članovi župne zajednice“ rekao je mons. Puljić, upozorivši kako je župna svijest nekad nježna biljka, osjetljiva na nepovoljne okolnosti. „Treba joj posvetiti osobitu, ustrajnu njegu, kako bi bilo što manje rubnih i povremenih, a sve više aktivnih i zauzetih župljana, graditelja zajedništva i širitelja evanđeoske poruke ljubavi i mira“ rekao je nadbiskup. Smatra znakovitim što je posveta župne crkve sv. Paškvala u Tinju u Godini euharistije u Zadarskoj nadbiskupiji. Sv. Paškval je bio svetac euharistije. „Taj ponizni franjevački brat od djetinjstva je pokazivao izvanrednu ljubav prema molitvi. Njegova ljubav prema euharistiji bila je tako žarka da su ga prozvali serafom euharistije“ rekao je nadbiskup.
U svojoj osamnaestoj godini života odlučio se posvetiti Bogu u redovničkom zvanju. Nakon što su mu franjevci iz samostana Svete Marije Loretske rekli da još malo pričeka dok ga prime, Paškal je bio pastir stada kod bogatog Martina Garcie koji je živio u blizini samostana. Garcia je toliko zavolio mladog pastira da ga je htio posiniti i učiniti baštinikom svog bogatstva. „No, Paškvalovo srce je bilo među redovnicima. Nakon položenih redovničkih zavjeta, poglavari su mu ponudili da postane svećenikom, što je on iz poniznosti otklonio. Želio je ostati ponizan i jednostavan brat, kao takav vjerno je služio Gospodinu i braći u samostanima. Nekoliko dana prije svoje smrti na blagdan Duhova, 1592. g., u 53. godini života, rekao je bratu koji ga je u bolesti posluživao: ‘Siromahe ljubite. Imajte veliku pobožnost prema Presvetom Sakramentu’“ rekao je mons. Puljić, istaknuvši da ga je papa Leon XIII. nazvao svecem Euharistije (1897.), zaštitnikom euharistijskih djela i društava te zaštitnikom međunarodnih euharistijskih kongresa.
„Euharistija ne samo da simbolizira zajedništvo, nego ga čini i stvara. Euharistijski Isus nas svojim tijelom liječi i hrani za život vječni. Euharistija predstavlja čudo posvemašnjeg Božjeg prebivanja među nama“ rekao je mons. Puljić, istaknuvši kako Isus koji je prošao zemljom čineći dobro, nastavlja i danas po euharistiji liječiti, hraniti, tješiti i obraćati grešnike. „Spreman je svakog trenutka da nas prosvijetli, ojača, blagoslovi, posveti, utješi i pomogne. Njegove su ruke pune nebeskih darova i milosti. Svaka misna pretvorba je predokus Božjeg Kraljevstva i navještaj njegovog konačnog dolaska“ rekao je mons. Puljić, istaknuvši da Isus nije htio Crkvu kao bezličnu masu, nego kao zajednicu braće i sestara. Takvo zajedništvo ne dolazi samo od sebe, nego je plod Božjeg blagoslova i ljudskog nastojanja.
„Nema ga bez euharistije koja je izvor zajedništva i naše želje i spremnosti da nas euharistija preobrazi, kako je preobrazila učenike iz Emausa. Euharistija pomaže vjernicima da budu graditelji svog doma i župnog zajedništva, da zajednica druguje s Kristom te ga poput učenika iz Emausa prepoznaje dok je s njima blagovao i tumačio im pisma. Tu su i sveci zaštitnici kojima se posvećuje župnu crkvu i župnu zajednicu. Župa postaje mjestom zajedništva i njegovim utočištem. Vjernik u župi osjeća potrebu suodgovornosti, podupire zajedničke aktivnosti i rado sudjeluje u njenom životu i aktivnostima. Nije pasivni pripadnik, nego aktivni i odgovorni djelatnik koji ne ostaje ravnodušnim, kad se radi o njenom dobru“ poručio je nadbiskup Puljić koji je župi darovao ciborij.
U misi su suslavili župnik Tinja Josip Radić i oko trideset svećenika. Među vjernicima od kojih su brojni bili u narodnoj nošnji, bili su i gradonačelnik Benkovca Branko Kutija, načelnik Općine Polača Viktor Prtenjača i dogradonačelnik Grada Zadra Zvonimir Vrančić. Sredstva za izgradnju crkve u iznosu od milijun i pol kuna osigurala je Zadarska nadbiskupija, a početne radove s tristo tisuća kuna dala je prethodna Vlada RH. Crkva je građena i milodarima župljana i dobročinitelja te iseljenika rodom iz Tinja, osobito iz Australije i Kanade.
Proteklih godina Tinjani su se okupljali na bogoslužju u bivšoj župnoj crkvi sv. Ivana Krstitelja koja je u Domovinskom ratu također bila jako oštećena, unutrašnjost opustošena, inventar i krovište sasvim uništeni. Ta je crkva obnovljena 1997. g. Nova župna crkva sv. Paškvala izgrađena je u središtu mjesta, 1974./1975. g. Srbijanski agresor ju je minirao i sravnio sa zemljom 23. rujna 1993. g., a nova crkva izgrađena je na tim temeljima hrvatske vjernosti marljivog puka i znaka žrtve u obrani domovine.
Povijesno ravnokotarsko mjesto Tinj u kojem su često boravili hrvatski kraljevi i vijećali župani spominje se u darovnici hrvatskog kralja Petra Krešimira IV. 1059. g., kojom samostanu sv. Tome u Zadru daruje neka zemljišta. Još 1072. g. spominje se crkva sv. Petra, zadužbina starohrvatske obitelji Gušića, građena za koludrice sv. Benedikta. Opasan zidinama, Tinj je odolijevao svim povijesnim osvajanjima, Mlečana i Turaka. Ime župnika Tinja spominje se u dokumentima iz 1486. g. Župnik Radić zahvalio je svima koji su pomogli u obnovi crkve, rekavši kako uz izgradnju nje kao znaka Božje nazočnosti među ljudima, treba obnoviti i živu Crkvu vjernika koji slave otajstva vjere na putu ka vječnosti.
Misno slavlje pjevanjem je obogatio župni zbor Tinja i Polače pod vodstvom Mate Vidića. Nakon mise upriličen je veliki zajednički agape te prigodni program u kojem su sudjelovali domaći KUD Sidraga i Gradina iz Polače, Luzarica iz Pridrage, Spačva iz Donjeg Novog Sela u Srijemu i Hruševec Kupljenski iz Zagrebačke županije.
Ines Grbić