BLAGDAN SV. PETRA I PAVLA NA PLOČAMA U ZADRU

posted in: Aktualnosti | 0

OLYMPUS DIGITAL CAMERABlagdan sv. Petra i Pavla svečano je proslavljen u župi sv. Petra na Pločama u Zadru u ponedjeljak 29. lipnja. Koncelebrirano večernje misno slavlje u župnoj crkvi Sv. Petra predvodio je zadarski nadbiskup Želimir Puljić, a nakon mise i procesiju s kipom sv. Petra kroz taj gradski predio. Apostolskog prvaka Petra Isus je odabrao, posebno odgajao i pripremao za svetu službu u Crkvi, a za Pavla, apostola naroda, Isus je rekao da je njegova izabrana posuda koja će Isusovo ime pronijeti svijetom, rekao je mons. Puljić, istaknuvši da je Petar divan u ispovijedanju vjere, a Pavao u pripovijedanju svog vjerničkog iskustva. „U obojici se osjeća snaga Božje ruke. U odnosu između Isusa kao učitelja i odgojitelja i Petra kao učenika i onoga kojeg se odgaja, niz je zanimljivih i dirljivih scena. Premda ga je znatiželja njegovog brata Andrije, koji mu je rekao da je susreo Mesiju, dovela u Isusovo društvo, pravi odgojni proces započeo je onog jutra kad se Petar poslije neuspjelog noćnog lova riba umoran i razočaran vratio na obalu. U svoj skromnosti, iskrenosti i poniznosti, Petar pada na koljena i priznaje svoju grešnost. Za to biva nagrađen“ rekao je mons. Puljić, podsjetivši na Isusove riječi Petru da se ne boji, jer će ubuduće loviti ljude. Također, Isus mu obećava svoju pomoć i asistenciju. U mnogim slikama Petrovog života, s jedne strane vidi se njegova slabost, a s druge, Božja blizina i jakost. „Mogli bismo nabrajati Petrove mane i nedostatke. Ali, Isus ne gleda na njegove slabosti i mane. Njega zanima Petrovo srce koje je puno iskrene, spontane ljubavi,  bez računice. Ljubav ga je dovela u Maslinski vrt i u Kajfino dvorište da bude barem iz prikrajka blizu Isusa. Ljubav ga je nagnala nakon izdaje da iziđe i gorko zaplače. To nije bio bilo kakav plač, nego gorki plač. Zahvaljujući Kristovoj školi, on pobjeđuje sebe, pa ga Krist odabire, za njega posebice moli i daje mu prvenstvo. Isus ga odabire i postavlja u temelje svoje Crkve koju ni vrata paklena neće nadvladati“ istaknuo je nadbiskup Puljić, podsjetivši kako je Petar čudesno oslobođen iz zatvora u Jeruzalemu, iako su ga čuvale četiri vojničke četverostraže.

Za apostola Pavla je rekao kako je u svom karakteru združio duh grčke filozofije, židovske intuicije i rimskog osvajača. „Kao zaljubljenik Krista nije poznavao polovičnosti. Njegova misionarska putovanja obilježena su naporom i zanosom. Gdje god je dolazio, palio je ljudska srca. Gdje osobno nije stigao, trudio se da dođe njegova pisana riječ“ rekao je mons. Puljić. Tragom navještaja Božje riječi, podsjetio je na Pavlove poticaje svom vrijednom suradniku, učeniku Timoteju, efeškom biskupu, koji je pastirsku službu obavljao u složenim vremenima. Pavao ga potiče da propovijeda, prijeti i opominje, bilo to zgodno ili nezgodno, sa strpljivošću i blagošću, jer dolaze dani kad ljudi neće podnositi zdrava nauka, nego će odvraćati uši od istine. Također, pred kraj njegovog života, u riječima napisanima iz svog posljednjeg sužanjstva, ‘Dobar sam boj bio, trku završio, vjeru sačuvao. Gospodin je stajao uz mene’, vidi se sva ozbiljnost kršćanskog svjedočenja, ali i radost koja ispunja dušu na kraju života, rekao je nadbiskup. „Blago ocu koji razumije te riječi i živi po Pavlovim savjetima. Blago majci koja upija Pavlove preporuke i prenosi ih na djecu. Blago djeci koja imaju prigodu osjetiti u obitelji duhovnu dimenziju u duši njihovih roditelja koji se trude sačuvati milosni dar primljen na krštenju i vjenčanju. Blago obitelji u kojoj se dnevno ponavlja ispovijed apostola Petra: Kriste, ti spasitelj naše obitelji, ti si naš vođa, prijatelj i Mesija“ rekao je mons. Puljić, poželjevši da svatko na kraju svoga života, u vjernosti sačuvanoj do kraja, s Pavlom može reći ‘Dobar sam boj bio, vjeru sačuvao’, te je zamolio zagovor Petra i Pavla da nas čuvaju, nadahnjuju i pomažu. Proslavi blagdana prethodila je trodnevna duhovna priprava koju je o temi ‘Euharistija – pouzdan temelj života obiteljske i župne zajednice’ predvodio župnik Ploča don Gašpar Dodić.

Ines Grbić

Comments are closed.