Svetkovina Presvetog Srca Isusova svečano je proslavljena u župi Srca Isusova na Voštarnici u Zadru u petak 12. lipnja s pet misnih slavlja, a koncelebrirano večernje misno slavlje u župnoj crkvi predvodio je zadarski nadbiskup Želimir Puljić.
„Srce je vitalni organ ljudskog bića, osigurava cirkulaciju krvi. Srce je osovina, središte koje po krvi raznosi kisik i hranu u sve stanice tijela, izvršavajući tako svoje poslanje i zadaću koje mu je Svevišnji u činu stvaranja odredio. Kad srce stane, stane i život. U biblijskoj predaji, srce simbolizira unutrašnjeg čovjeka, njegov afektivni život, njegovo sjedište, sjedište njegove inteligencije i njegove mudrosti. Nekom uzeti srce, znači učiniti da izgubi nadzor nad sobom. A nekome dati novo srce, znači dati novi život“ rekao je mons. Puljić, istaknuvši da je srce središte života te se izjednačava i sa savješću i simbolizira božansku prisutnost u čovjeku. Ono što se u čovjeku glasa je savjest.
Isusovo srce je milosrdno, sućutno, punina božanstva koja prašta, a smisao, razlog i značenje te svetkovine je u Kristovom pozivu da njemu takvoga srca dođu svi umorni, jer on krijepi, rekao je nadbiskup.
U propovijedi je razlagao navještaj Božje riječi po proroku Hošei kojeg se naziva prorokom ljubavi, više je čovjek osjećaja, nego razumskog dokazivanja. Hošea je glasnik Jahvine ljubavi koju je narod pogazio i prezreo, a ona se nikad nije utrnula u Jahvinom srcu. Prorok zaključuje kako Bog više neće dolaziti gnjevom, iako je Izrael bio nevjeran.
„Hošea je okusio gorčinu napuštenosti, nevjere i izdaje te postaje prorok Božje ljubavi i spasenja. Iako je nevjernost Izraela bila kažnjena mačem i ognjem Asiraca koji su ih odveli u ropstvo, prorok najavljuje svjetlu budućnost. Dolaze dani kad će Jahve zamilovati Izraela i ponovno reći, Ti si narod moj. Srce simbolizira ljubav. A ljubav Jahvina jača je od izdaje, nevjere i otpada. Ona ne dopušta da Izrael bude uništen“ rekao je mons. Puljić, dodavši kako prorok prepričava izljev nježne i milosrdne Božje ljubavi prema Izraelskom narodu.
„Božje srce vodi brigu o nama. Dok je za nas srce sijelo osjećajnosti, za stare Semite ono je središte života i djelovanja. Semit srcem misli, odlučuje i ljubi. Stoga prorok najavljuje kako će Jahve opet progovoriti srcu ljudi i započeti prekinuti dijalog; prekinut ne s njegove strane, nego sa strane ljudi, Izraela. Stoga Hošea poziva, Vratimo se Jahvi. On koji je razderao će i zacijeliti“ rekao je mons. Puljić. Usprkos tragike i beznađa, prorok gleda veliku budućnost u kojoj se diže novi narod, te je nadbiskup istaknuo veličinu njegovog potpunog predanja u Božje ruke.
„Njegova knjiga je velika pjesma Božjoj ljubavi, a on odgovoran i zauzet Jahvin suradnik koji izvršava povjerenje, misiju i poslanje. I mi imamo svoju misiju, zadaću i poslanje. Što su srce i duša u tijelu, to su kršćani u svijetu“ istaknuo je mons. Puljić, dodavši da je po Božjoj zamisli i nakani čovjek kruna stvorenja. Nažalost, padom prvog čovjeka, dogodio se nered u ljudskom srcu.
„Poredak je izmaknuo kontroli i ustao protiv svog konstruktora. Postao je njegovim gospodarem, a on običnim brojem. Nema teže čovjeku nego kad se osjeti da nije netko, nego običan broj. Ostao je bez centra, bez hijerarhije vrednota. Ne zna što je više, što manje važno, ili što je sasvim nevažno. Ostao je bez čvrste točke, osjeća se izgubljenim, nema savjest, strahopoštovanje pred životom, Božjim znakovima upisanima u njegovo srce, pa se osjeća nesigurno i izgubljeno. U takvom stanju traži ima li netko tko bi mu pokazao na ugaoni kamen i središte svega, u vremenu nejasnoće i pomutnje“ poručio je mons. Puljić, istaknuvši da svijetu trebaju odvažni svjedoci koji će svojim životom i riječju upućivati i biti orijentir.
„Na potezu su štovatelji svetih tajni, navjestitelji Radosne vijesti. Štovatelji Presvetog Srca koji znaju gdje je to središte i uporište; koji znaju zašto žive i pate, svjesni da su djeca Božja. Ima netko tko vodi brigu o nama i u čijim smo rukama sigurni“ rekao je nadbiskup. Srce Isusovo je središte ljudskih srdaca, te je nadbiskup potaknuo na zahvalnost Kristu što se utjelovio, postao čovjekom, kako bismo i mi bili djeca Božja. Čovjeka je učinio dionikom svoje božanske naravi preko sakramenta koji su naša popudbina i hrana.
„Krist je kralj i središte ljudskih srdaca, u njemu je sve blago mudrosti i znanja, bogat je za sve koji ga zazivaju. Posvećujemo se njegovom presvetom srcu, predajemo Kristu svoj um, srce, volju i sve naše moći; svoju prošlost i sadašnjost, budućnost, vrijeme i vječnost. Neka nas Krist vodi kuda hoće, jer njegova ruka i srce su sigurni“ zaključio je nadbiskup Puljić.
Ines Grbić
