Meditativno – glazbena večer pred Presvetim u organizaciji Zadarske nadbiskupije i Katedralnog zbora sv. Stošije upriličena je u srijedu 3. lipnja u katedrali sv. Stošije u Zadru, uoči blagdana Tijelova i u Godini euharistije u Zadarskoj nadbiskupiji. ‘Liturgijska glazba oblikuje zajednicu i stvara blagdansko ozračje’ bila je tema nagovora zadarskog nadbiskupa Želimira Puljića. „Voljeni počiva među nama, nebo je dodirnulo zemlju. Boravimo među onim koji je među nama, koji je htio ostati s nama. Nije nas htio ostaviti same. Obećao je i to je svoje obećanje izvršio: ‘Ne bojte se, ja sam s vama’“ uvodno je rekao mons. Puljić.
Budući da je Katedralni zbor upriličio tu večer, nadbiskup je govorio o svetoj glazbi kao sastavnom dijelu tog susreta. „Sveto pjevanje sastavni je dio svečane liturgije. Kad sudjelujemo u svetom liturgijskom činu, sa strahopoštovanjem osjećamo kako se u svetištu nešto osobito zbiva. Pratimo pobožno svete čine, slušamo i pjevamo, sjedimo, klečimo, stojimo i slavimo. Liturgijsko pjevanje doprinosi rastu i očitovanju vjere, Božjoj slavi i posvećenju vjernika. To i jest svrha svete glazbe“ rekao je nadbiskup.
Temeljem studije Porfirija, predstavio je odlike liturgijske glazbe. Proučavajući crkvene dokumente o tome, autor je zaključio da liturgijska glazba ima tipična obilježja, poput crkvenosti. „Dok stvara i izvodi liturgijsku glazbu, pravi crkveni liturgičar osjeća Crkvu i suosjeća s Crkvom, kako je pisao sv. Ignacije Lojolski. On polazi od činjenice da nismo mi ti koji liturgiju stvaramo. Ona nam je darovana, a Crkva je garant njenog autentičnog slavlja. Problemi nastaju kad neki u ime ‘svoje kreativnosti’ unose nešto ili modificiraju glazbu i liturgiju da ne može nositi obilježje crkvenosti“ upozorio je mons. Puljić, istaknuvši kako su prisutni u katedrali mogli osjetiti, to je to što odgovara ljudskom duhu i duhu crkvenosti. Tako se može pjevati u crkvi i sukladno je s ambijentom u kojem se izvodi. Liturgijska glazba mora težiti prema boljemu, savršenstvu, jer je u službi savršenog Oca na nebesima. Također, liturgijska glazba nije ‘obična’ kakvu slušamo svakog dana, nego prelazi, nadilazi svakidašnju glazbu, rekao je nadbiskup.
Koliko glazba uljepšava liturgijske čine, potvrđuje i kako je sv. Augustin plakao dok je slušao liturgijsko pjevanje psalama. Paul Claudel, glasoviti pjesnik i dramaturg, obratio se u pariškoj katedrali Notre-Dame kad je slušao hvalospjev Veliča duša moja Gospodina. „To ga je toliko zgrabilo, da je on nevjernik osjetio, ovdje sam osjetio nešto što nije ljudsko, i obratio se. Možemo samo nagađati kolike je osobe dirnula sveta glazba i kolike je ljepota liturgijske glazbe privukla k Bogu“ rekao je mons. Puljić. Izrazio je radost što je Katedralni zbor u Godini euharistije dao i osobni obol euharistijskoj pobožnosti. Istaknuo je da je uloga pjevača i glazbenika u liturgijskim slavljima vrlo važna. Nadbiskup ih je potaknuo da se trude poboljšavati kvalitetu liturgijskog pjevanja i da vrednuju veliku glazbenu tradiciju Crkve koja u gregorijanskom pjevanju i polifoniji ima svoj najuzvišeniji izražaj.
„Tri su temeljne sastavnice liturgijske glazbe: zvuk riječi, zvuk glazbala i zvučnost razumijevanja, koje ujedinjuje riječ, otajstvo i glazbu. Treba pjevati razumljivo u svim dimenzijama, ne samo intelektualno, nego i srcem. Sv. Bazilije tumači da vrsno pjeva onaj tko je tako pozoran na tekst, kao što je osjetilo pozorno na okus, pa se govori o glazbenom blagovanju Riječi. U duhu psalmiste koji kaže: ‘Kako su slatke nepcu mome riječi tvoje, od meda su slađe ustima mojim’“ rekao je mons. Puljić. Budući da radost, molitva i zahvalnost u glazbenim djelima očituju blagdansko raspoloženje zbog silnih djela koje nam učini Gospodin, pjevanje u liturgiji oduvijek je bilo izvrstan način sudjelovanja naroda Božjeg u bogoslužju.
„Ono stvara unutarnju povezanost vjernika i izražava što srce osjeća, a riječi ne mogu izreći. Ono je na umjetnički način u službi božanskog nacrta o Kraljevstvu Božjem, a to je veličanstveni Božji plan s čovjekom i sa svijetom koji se u Kristu i po Duhu Svetom ostvaruje u povijesti. Dolazak Božjeg kraljevstva predstavlja najvišu čežnju ljudskog srca“ rekao je nadbiskup, istaknuvši da je glazbena baština Crkve blago od neprocjenjive vrijednosti. „Treba ga čuvati i promicati s najvećom brigom jer predstavlja najvišu čežnju koju glazba može dati naslutiti. To kraljevstvo započelo je Isusovim rođenjem, a završit će u nebesima gdje korovi anđela i arkanđela pjevaju bez prestanka svet, svet i Presvet“ zaključio je mons. Puljić.
Predvoditelj susreta čitanjem molitvenih zaziva pred Presvetim bio je katedralni župnik don Josip Radojica Pinčić, a prigodne misli čitali su članovi katedralne biblijsko-liturgijske grupe. Katedralni zbor sv. Stošije s dirigentom Žanom Morovićem i u orguljaškoj pratnji Dragana Pejića te solisti klase prof. Cynthie Hansell Bakić s Muzičke akademije u Zagrebu i Umjetničke akademije u Splitu: soprani Nela Šarić i Ida Bilić, mezzosopran Bjanka Ivas, tenor Vjekoslav Kaštelančić, bariton Žan Morović i basovi Mate Akrap i Joško Tranfić izveli su sljedeće skladbe: Tollite hostias, završni zbor Božićnog oratorija (C. Saint-Saens), Sanctus, Missa in G (I. Gašparić), Phos hilaron (Ž. Morović), Le ciel a visite la terre (Ch. Gounod), Panis Angelicus (C. Frank), Nebesa silno pjevaju (B. Marcello), Canticum Simeonis (Ž. Morović), Ave Maria (P. Mascagni), Laudate Dominum, iz Vespere solennes de Confessore (W.A. Mozart), Svjati Bože (H. Alfejev), Svrši stopi moje (K. Odak) i Oče naš (N. Kedrov). Susret je završio blagoslovom s Presvetim i svečanim Tebe Boga hvalimo.
Ines Grbić
