1. Kad je prije tri godine, 11. listopada 2012., papa Benedikt XVI. otvorio Godinu vjere uz obilježavanje pedesete obljetnice početka Drugog vatikanskog sabora, odredio je da to razdoblje posluži vjernicima da otkrivaju sadržaj vjere koju ispovijedaju i slave. Na poseban način poželio je da to vrijeme bude prigoda za ‘intenzivnije slavljenje euharistije koja je ‘vrhunac djelovanja Crkve, a ujedno i vrelo iz kojega struji sva njezina snaga’ (br. 9). Svećeničko vijeće i Dekani Zadarske nadbiskupije složili su se da to razdoblje kod nas traje kroz tri godine kako bi se po župama moglo planirati duhovne obnove, pučke misije, euharistijske dane i dekanatske euharistijske kongrese. Upravo ovih dana održani su euharistijski kongresi po dekanatima što nam je omogućilo razmišljati o važnosti i daru euharistije kao središtu našeg kršćanskog života.
Upravo prije pola stoljeća biskupi su na II. Vatikanskom saboru napisali da ”otkada je Marija postala Majkom Božjom ona ”materinskom ljubavlju brine za braću svoga Sina koji još putuju i nalaze se u pogiblima i tjeskobama. Zato se i naziva odvjetnicom, pomoćnicom, posrednicom i zagovornicom” (LG 62). To nam govori i današnja svečanost Loretske Gospe koja se ovdje časti od polovice 18. stoljeća kad je veliki nadbiskup Zmajević dao izgraditi Gospinu crkvu u ovom kraju i posvetiti je Gospi Loretskoj. Nekoliko je mjesta u Hrvatskoj koji imaju crkve Dospe Loretske: Uz ovu župnu crkvu tu je i svetište na Trsatu, Kuna Pelješka i Primošten. Pobožnost prema Gospi pokazuje kako je Marija s Isusom trajno nazočna u Crkvi. Velika je to tajna pred kojom danas prigibamo svoja koljena, te okupljeni oko naše Loretske Gospe pobožno molimo ”blagoslovljena Ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje, Isus”.
2. Spisi Novog zavjeta, posebice evanđelja, govore o Mariji, Isusovoj majci opširno i na više mjesta. Iako je Pavao u svom umovanju usmjeren na misterij smrti i uskrsnuća Isusa Krista, on izričito navodi ulogu Marije-žene: ”’A kada dođe punina vremena, odasla Bog Sina svoga: od žene bi rođen, Zakonu podložan da podložnike Zakona otkupi te primimo posinstvo”. Sintagmom ”od žene bi rođen” Pavao želi naglasiti kako je Sin Božji doista postao čovjekom. Luka opisuje Isusovo djetinjstvo u kojemu vidljivo mjesto zauzima Marija od koje se rađa Isus koji se zove Krist. To je ”povijesna novost” gdje u spasenju sudjeluje žena koja rađa Mesiju. I to je vrhunac Božjeg zahvata.
Budući da upravo on pridaje veliku važnost Marijinoj ulozi, pa o njoj najviše piše, nazivaju ga ”Marijinim slikarom” jer je ”oslikava” i opisuje kao ”zamilovanu i netaknutu djevicu”, kao majku Sina Božjega, kao ”zaručnicu Duha Svetoga” i poslušnu ”službenicu Gospodnju”; kao ”uzornu vjernicu i slušateljicu”, ”majku boli” i ”blagoslovljenu među ženama”. Njegovo je evanđelje osobito i po tomu što paralelno uz Isusa pripovijeda o navještenju i rođenju Ivana Krstitelja (Lk 1, 5-38). I dok je Zaharija ”kažnjen” zbog svoje nevjere pa će zanijemiti, Marija je nagrađena zbog svoje vjere i pristanka na Božju ponudu pa će ispjevati hvalospjev ”Veliča duša moja Gospodina”.
3. Spomenuo sam kako su ovih dana u našoj Nadbiskupiji održani euharistijski kongresi po dekanatima što nam je omogućilo razmišljati o važnosti i daru euharistije kao središtu našeg kršćanskog života. Pođimo u duhu na prve sastanke Crkve u Jeruzalemu gdje je i Marija bila nazočna među vjernicima. Vidimo kako je Ivan pričešćuje tijelom i krvlju njezina Sina pod prilikama kruha i vina. Svjetlom vjere naslućujemo što Mariji znači euharistijski susret s proslavljenim Sinom. A naše razmatranje slično je zamuckivanju i tepanju njezine djece koja pokušavaju ući u tajne njezine duše.
Marija je, naime, znala da je Isus pravi Mesija i Bogočovjek, te da je Euharistija Tijelo od njezina tijela i Krv od njezine krvi. Živo se sjećala kako ga je u svom krilu nosila, rodila i hranila. A onda bježala u Egipat pa ga po povratku izgubljena tražila u hramu. I dok se pričešćivala živo se sjećala tihih razgovara koje je imala s njim u nazaretskom domu i u Jeruzalemu. Onda je bio Majci pred očima, a sad u srcu; onda malen rastu, a sad proslavljen nebeskoj slavi.
4. A kako je euharistija nastavak otkupljenja i spomen-čin žrtve na Golgoti, nitko nije mogao biti bliže toj Žrtvi od Marije koja ga je na Golgoti prikazala kao Žrtvu za spasenje svijeta. A ona strahota križnog puta prošla je u njezinoj duši kao živa uspomena koju sada opet proživljava u trenutcima pričesti. ”O premili Sine koji si toliko pretrpio jer si puno ljubio svijet i ljude. I dok sam s tobom kao Mati supatila, osjećam danas kako nismo uzalud trpjeli. Tvoje se spasenje i otkupiteljska ljubav razlijeva čitavim svijetom. Nek se s tvojom razlijeva i moja ljubav do kraja zemlje i do kraja vjekova. Neka ova moja skromna zahvala podržava novi život što si ga ti zaslužio i ljudima otvorio”, šapuće Marija tiho u duši dok prima Tijelo Kristovo. Nek i nama, koji častimo njezinoga Sina u misi i u euharistijskog pobožnosti, Marija pomogne osjetiti ljepotu Kristove veličine u sjaju njegove uskrsne pobjede koja je postala zalogom i našeg uskrsnuća. A ona, koja je pomagala prvoj zajednici kršćana da budu ”jednodušno postojani u molitvi” (Dj 1, 14) neka stvara u obiteljima ove župe koja je stoljećima časti, kao i u nadbiskupiji i našem narodu to zajedništvo vjere, molitve i djelotvorne ljubavi koje nam je jako potrebno. A toga nema bez euharistije kao poputbina na našem putovanju.
Nama putnicima u ovom prolaznome svijetu potrebna je neprolazna hrana. Jer, nemamo ovdje trajnog prebivališta. Putujemo u kuću Očevu. Još ima vremena dok putujemo. Hranimo se, dakle, Božjom riječju i euharistijom. Vjerujući kako je svaka misna pretvorba predokus Božjeg Kraljevstva i navještaj njegovog konačnog dolaska “jednog dana”, mi svaki puta Kristu, jedinom otkupitelju čovjeka kličemo i molimo: Dođi Gospodine Isuse! Ti nosiš ključeve povijesti. Tvoja su vremena i vjekovi. I dok u ovoj Gospinoj crkvici večeras slavimo euharistiju i osjećamo blizinu njezinoga Sina, njegovu naklonost i ljubav, upućujemo Gospi zahvalni poklik pa velimo: Raduj se majko Jaganjca i pastira. Raduj se obrano od nevidljivh neprijatelja.. Raduj se dragocjena kruno vjernih vladara, časni ponose bogobojaznih svećenika i nepokolebiva utvrdo Crkve. ”Gospo Loretska’ i ”kraljice Jadrana”, moli za nas!
† Želimir Puljić, nadbiskup zadarski
Arbanasi – Zadar, 10. svibnja 2015.