Humanitarna akcija za pomoć misiji zajednice Cenacolo u Liberiji – bratovštini sv. Giuseppina Bakhita, održana je u nedjelju 31. svibnja u sljedećim župama Zadarske nadbiskuppije: katedrali sv. Stošije, gradskim župama sv. Šime, Srce Isusovo – Voštarnica, sv. Ante Padovanski – Smiljevac, Uznesenja BDM – Belafuža, Gospa Loretska – Arbanasi, Bl. Alojzije Stepinac – Bili Brig, sv. Šimun i Juda Tadej – Bokanjac, crkva sv. Frane u Zadru te Biogradu, Benkovcu i Pagu, kao i u Šibeniku i Vodicama. Dozvolom župnika ispred crkava postavljeni su štandovi na kojima su bili prigodni artikli i keramički suveniri s afričkim motivom koje su izradili štićenici Cenacola, a vjernici i ljudi dobre volje su ih kupovali po prigodnoj cijeni. Prihod od prodaje namijenjen je za misiju u Liberiji. Na štandovima je bila postavljena i kutija za donacije.
Misija u afričkoj zemlji Liberija je najmlađa misija Cenacola gdje su članovi zajednice 2011. g. počeli služiti djeci pod zaštitom sv. Giuseppine Bakhite (1869.-1947.), sudanske redovnice koja je živjela u Italiji, a svetom je 2000. g. proglasio sv. Ivan Pavao II. Misija u Liberiji zadnjih godinu dana proživjela je teško razdoblje u opasnosti od zarazne i smrtonosne bolesti ebole koja se u epidemijskim razmjerima proširila u toj zemlji. „Ponosni smo na naše misionare koji su u toj teškoj situaciji ostali uz djecu i nisu ih napustili radost i misionarski entuzijazam. Prošli su brojne nelagodnosti. U želji da im iskažemo bratsku podršku, organizirali smo akciju“ rekla je Silvija Spano, odgovorni roditelj za Cenacolo regije Zadar, Biograd i Šibenik.
Nakon epidemije ebole veliki broj djece doveden je u Cenacolo jer su ostali bez roditelja. Spano je predstavila i sadržaj pisma koje su članovi Cenacola, Irena i Fabrizio, mladi bračni par koji vodi tamošnju misijsku kuću, poslali iz Liberije. Zahvaljuju na podršci i ljubavi kojom ih prate dobročinitelji i spominju sastanak s odgovornim osobama iz caritasa, Liječnicima bez granica, redovnicom Barbarom i nacionalnim katoličkim koordinatorom za zdravstvo. Na njihovo pitanje jesu li voljni prihvatiti siročad, Irena i Fabrizio stavili su se na raspolaganje.
„Puno ljudi koje znamo pali su kao žrtve te opake bolesti. Mi smo skoro godinu dana u polu-izolaciji, izlazimo samo kad je najpotrebnije. No lokalno stanovništvo jako cijeni činjenicu što smo ostali unatoč proglašenom izvanrednom stanju. Sad kad je opasnost jenjala, već neko vrijeme nije zabilježen novi slučaj, počeli smo ponovno ići u selo i mještani su počeli dolaziti kod nas. To je veliki pomak naprijed i svi smo sretni zbog toga. Još uvijek vlada izvanredno stanje, no vjerujemo da je najgore prošlo. Trebat će puno vremena da se saniraju posljedice i poboljša zdravstveno stanje u ovoj siromašnoj zemlji, koju smo toliko zavoljeli radi njene jednostavnosti, gostoljubivosti i spontane radosti koja i dalje vlada, unatoč svim problemima“ poručuju Irena i Fabrizio.
Spano je istaknula da misije Cenacola u brizi za djecu surađuju sa socijalnim djelatnicima i državnim institucijama. Neka djeca se posvajaju, a neka se vraćaju u svoje obnovljene obitelji. I misionari Cenacola posvajaju napuštenu djecu. „Ponosni smo na naše misionare koji u toj teškoj situaciji nisu napustili povjerenu djecu. Ostali su uz njih, iako su obitelji i roditelji htjeli da se djeca vrate kućama zbog smrtonosne ebole. Radost i misionarski entuzijazam nisu ih napustili. Svi su odlučili ne razočarati tu djecu, iako su i sami nekad bili razočarani svijetom odraslih. Predali su svoje živote za Krista i njegovu ljubav koja sve pobjeđuje“ rekla je Spano. Prvi misionar Cenacola bio je mladić Nikola koji je poželio da Zajednica počne prihvaćati djecu s ulice. Pridružile su mu se redovnice od Uskrsnuća zajednice Cenacolo, svećenici i Bogu posvećene osobe u toj zajednici. Spano je prenijela poruku s. Elvire kako je Božja ljubav te ljude toliko promijeila da su napustili svoju sigurnost te su hrabro krenuli pomagati drugima noseći darove svojih misionarskih srca.
Kuća bratovštine u Liberiji nalazi se u blizini glavnog grada Monrovije. Objekt su izgradile španjolske redovnice, ali je potom napušten zbog rata, poslije su ga misionari Cenacola obnovili. Ističu veliko materijalno siromaštvo, ali i veliko bogatstvo međusobnog dijeljenja i ljepotu jednostavnog i veselog života. „Liberijski narod nas je prihvatio s puno poštovanja i pun dobrote, jer smo postali siromašni među siromašnima. Tražeći pomoć i savjete od njih, puno toga smo naučili. Nakon prve godine privikavanja na nove uvjete i uređenje kuće, stiglo je prvih desetero djece bez roditelja. Njihov dolazak dao je novi izgled kući: igre, predstave, pjesme, škola, maleni poslovi, sve u afričkom stilu. Afrika nas je prihvatila i mi smo prihvatili nju. U međuvremenu se pojavila i ebola koja je bitno utjecala na svakodnevicu. No mi smo svi dobro i ostajemo tu, dijeleći naš život s djecom u dobru i u zlu” poručuju misionari Cenacola iz Liberije.
Cenacolo je poznat po radu s ovisnicima, a manje je poznato da ta Zajednica više od dvadeset godina ima misionarske bratovštine u Južnoj Americi i Africi, gdje skrbe o djeci bez obitelji i uvjeta za normalno odrastanje. Drugi dio akcije za Liberiju je humanitarni koncert u KD Vatroslava Lisinskog u Zagrebu pod nazivom „Snagom ljubavi za djecu Zajednice Cenacolo u Africi“, 7. lipnja s početkom u 18,00 sati, kojeg Cenacolo organizira uz potporu Grada Zagreba i podupiratelja zajednice.
Ines Grbić