„Nedjeljom slavimo euharistiju koja nas upućuje na onostranost, na drugi dio života. Mi smo sve utrpali u tjedan, pa smo i nedjelju ukrali Bogu. Ni to mu ne damo. I onda se pitamo gdje je nestao čovjek. Čovječe, sam sebe si pogazio. Pao si tako nisko, da ni samoga sebe ne poštuješ“ istaknuo je don Igor Ikić, nadbiskupijski vikar za pastoral i dekan Dekanata Zadar-Zapad u propovijedi svečanog misnog slavlja na euharistijskom dekanatskom kongresu dekanata Zadar-Zapad u subotu 2. svibnja u župnoj crkvi Uznesenja BDM na Belafuži u Zadru. Svečano misno slavlje predvodio je generalni vikar i kancelar Zadarske nadbiskupije don Josip Lenkić a suslavili su svećenici iz devet župa toga dekanata kojem pripadaju: katedrala sv. Stošije, župa sv. Šime, Uznesenje BDM-Belafuža, Sv. Josip-Plovanija, Bezgrešno začeće-Puntamika, Srce Isusovo-Voštarnica, Sv. Šimun i Juda Tadej-Bokanjac, Gospa od Ružarija-Diklo i Sv. Mihovil ark.-Kožino.
Isusa su prepoznavali u lomljenju kruha, rekao je don Igor. „Kada su crkve prazne, znači da ljudi imaju važnijih poslova od susreta nedjeljom. Upravo je Isus htio vratiti i dati dostojanstvo čovjeku. Ne zaboravi, čovječe, tko si. Ostale dane u tjednu radi, ali taj jedan dan u tjednu Isus je htio pokazati: ‘Posvetite ga meni. Budite sa mnom toga dana’“ potaknuo je don Igor, istaknuvši da su naši pradjedovi imali čak i misno ruho koje se posebno čuvalo u ormarima za nedjelju. „I pripremali su se. Najljepše što su imali, spremalo se za nedjelju, blagdanske i nedjeljne ručkove. Najljepša odjeća se nosila, obilazilo se rodbinu, prijatelje, znance i one koji nam znače u životu. Sve smo to bacili pod noge. Ne pripemamo se za misu, ne vodimo računa kako ćemo se odjenuti, jedni druge ne posjećujemo niti dajemo važnost Bogu i nedjelji. Isus reče, ‘Ako nećete blagovati moje tijelo i piti moju krv, nećete imati života’. Možemo životariti kako god hoćemo, ali ćemo biti prazni iznutra“ upozorio je don Igor. Kada čovjek kaže ‘Je, velečasni, ali opet nešto fali’, to što fali je da se mora vratiti sebi i svome Bogu. „Zato nam je Bog dao taj jedan dan. Sveta misa je događaj neba na zemlji“ poručio je don Igor, podsjetivši da se ne zaboravi kako je euharistija bila hrana milijunima kršćana prije nas. „Kada dođemo na misu, ne zaboravimo da je oko oltara prisutna i proslavljena, nebeska Crkva. Anđeli, sveti i svi kojima je lomljenje kruha i euharistija bila hrana. Kad smo kod hrane, dobro bi bilo zapitati se čime se ja to hranim? Kakvi sve sadržaji ulaze u moju nutrinu? Vodim li računa o tome što čitam, gledam, ja i članovi moje obitelji? Što je moja hrana? Onda se čudimo što su naši gradovi puni izgladnjelih mrtvaca koji hodaju ulicama jer nemaju života u sebi. Isus je rekao ‘Ja sam put, istina i život’. Ako si ubio Boga u sebi, u svojoj vlastitoj savjesti, u tebi nema života, jer nema Boga. U mrtvoj savjesti nema života i Boga“ upozorio je don Igor.
Loše u svijetu se događa jer je čovjek pogazio vrednote i ne sluša nutarnje poticaje. „Kako možeš mirno spavati, a tvom susjedu koji kod tebe rinta nisi dao plaću? To ne rade neki drugi ljudi, nego to rade kršćani. Tko je opljačkao našu domovinu – Hrvati katolici, kršćani. Nisu neki drugi. To znači da je nama neminovno potrebna moralna i duhovna obnova. Bez toga se nećemo pomaknuti. Možemo pričati o krizama i programima koliko i kako god hoćemo. Ali ako se naš narod ne vrati praksi da hrvatska katolička obitelj dnevno moli i nedjeljom slavi misu, nećemo se pomaknuti“ istaknuo je don Igor, upozorivši kako je i hrvatski narod pregazila sila novca i ljude je zaludila da su nisko pali. „Vrati se, čovječe, natrag. Obuci se. Sjeti se svoga dostojanstva, da ti je Bog otac. Taj jedan dan na svetoj misi, posveti njemu. Iz tog zajedništva nedjeljom oko oltara, proizlazi drugo zajedništvo. Zato smo novi narod, nakon uskrsnuća. Taj mir i zajedništvo s mise prenosimo u obiteljski život, za obiteljski stol. Što smo od toga učinili? Ljudi jedan s drugim ne pričaju. Zajedno se ne ruča. Isus je htio, dvije elementarne stvari, kruh i vino, da čovjek to s nekim podijeli. Da muž ne jede u jednom uglu, žena u drugom, sin u trećem, nevjesta u četvrtom. Gozba s oltara iz crkve trebala bi se nastaviti u obitelji koja je Crkva u malom“ poručio je don Igor. Potaknuo je vjernike da kroz tjedan razmišljaju o onome što su sa sobom ponijeli iz crkve. „Kako dolazimo na misu? Tiskamo knjige, kazekizme i brošure. Naši djedovi su bili siromašniji knjigama i informatikom, ali su bili bogatiji duhom. Jer su se spremali na misu. Jesmo li na nedjeljni susret došli poslušati neki koncert, da umirimo savjest da smo bili u crkvi? Jesi li doista bio u misi, jesi li sebe u nju unio“ potaknuo je don Igor, istaknuvši da osoba treba moliti Duha Svetoga da čuje Božju poruku, od čega će živjeti. No, ljudi jedno drugoga ne slušaju, tako se događa i da se misa ne sluša. „Isus je rekao da on živi po Ocu i da ćemo tako i mi živjeti po njemu. Jesmo li svjesni tog svog dostojanstva? Jesmo li svjesni koliko smo Bogu važni, kad je hio s nama ostati prisutan u prilikama kruha i vina? Zamislimo koliko je njegova ljubav dosjetljiva“ naglasio je don Igor. Potaknuo je i na dolično ponašanje u crkvi: „U crkvi je prisutan Bog. To je njegovo ime. On je Prisutni! Trebao bi biti prisutan ne samo u svetohraništima, nego prisutni Bog u mojoj nutrini“.
Upozorio je kako svećenici nekad moraju opominjati kako se ponašati u crkvi. „U starom židovskom hramu, na udaljenosti za tri nogometna igališta nije se smjelo pričati od svetišta na svetištima. A kod nas“ upitao je don Igor, sa žalošću ustvrdivši kako neka ponašanja pokazuju da čovjek ne poštuje Boga, sakramente ni drugog čovjeka. „Kako pristupamo svetoj pričesti, ispovijedamo li se? Ostavljam li prostor Bogu u svojoj obitelji ili možda ja bogujem, sebe sam stavio na ključnu poziciju? Može li se uz mene rasti? Molimo jedni za druge, da zaista otkrijemo ljepotu Božje prisutnosti među nama“ poručio je don Igor. Potaknuo je vjernike da odu pred svetohranište, na klanjanje, pomole se pred Bogom u tajnosti.
„Ako hoćemo imati život u sebi, potrebno je čistiti nutarnje svetište, susretati se sa sobom, da bih se mogao susresti i s Bogom. Molimo za Zadarsku nadbiskupiju, za hrvatski narod i sav svijet, da bude svjestan te veličine i dostojanstva koje mu je Bog dao. A to je da je Bog htio ostati s nama u sve dane do svršetka svijeta. Vratimo dostojanstvo nedjelji, vratimo jedni drugima dostojanstvo! Poštujmo nedjelju, ne zaboravimo misu. Nema važnijeg posla, po čemu smo prepoznatljivi. Bez nedjelje i mise, kršćani ništa nemaju. To je okosnica, srž kršćanskog žviljenja. Tko ne dolazi na nedjeljne mise, ne računa na živog Krista u svojoj svakodnevici i životu“ zaključio je don Igor Ikić. Nakon mise, vjernici su se uputili u euharistijsku procesiju ulicama Belafuže, zaustavivši se na četiri mjesta gdje je navješteno evanđelje, a don Josip Lenkić bi blagoslovio puk s Presvetim. Za vrijeme procesije, svećenici i puk, djevojčice u bijelim haljinama s cvijećem i ministranti, pjevali su tijelovske pjesme. Svečana pobožnost zaključena je molitvom u župnoj crkvi na Belafuži i blagoslovom puka s Presvetim oltarskim sakramentom.
Ines Grbić
