U ispraćaju majke Ike pozvani smo spomenuti se svih požrtvovnih, samozatajnih majki svećenika, a na osobit način i majki koje, mimo očekivanog prirodnog slijeda, dožive više godina od svoje djece, potaknuo je zadarski nadbiskup Želimir Puljić u homiliji mise zadušnice koju je predvodio na ispraćaju Ike Prenđa, majke blagopokojnog zadarskog nadbiskupa Ivana Prenđe, u crkvi sv. Kate u četvrtak 23. travnja u Zemuniku Donjem.
Mons. Puljić je rekao kako je dan prije pokopa Ike pogledao oporuku svog predšasnika, drage uspomene nadbiskupa Ivana. „U njoj sam našao i riječi kojima misli i na svoju majku. Iako je po prirodi stvari očekivala da je njezin sin isprati i blagoslovi na groblju, dogodilo se da je ona ispratila njega. Sjećamo se dirljivog prizora iz katedrale sv. Stošije kad je u Zadar, koji je bio duboko potresen smrću svoga nadpastira, došao zbor hrvatskih biskupa da podijeli tugu s klerom i vjernicima nadbiskupije.
Sjećamo se potresne slike gdje kraj lijesa svoga sina Ivana shrvana bolju, sjedi njegova majka Ika. Ona, koja je očekivala da je njezin sin Ivan isprati i blagoslovi na posljednji počinak, toga dana potresene duše slušala je kako se moli za pokoj njegove duše. A meni, njegovom nasljedniku, zapade dužnost ispratiti njegovu majku s poštovanjem i zahvalnošću“ rekao je mons. Puljić, istaknuvši da je majka Ika probleme i nevolje života podnosila strpljivo i s vjerom, imajući pred očima poklik: ‘Gore srca’!
„Ništa je nije moglo smesti na tom putu. Sveti Pavao bi dodao, ni nevolja, tjeskoba ni progonstvo. Baš ništa nije je moglo rastaviti od ljubavi Božje u Kristu. Neka je Uskrsnuli Gospodin uvede u prostranstva nebeskog Jeruzalema i udijeli joj pokoj vječni“ rekao je nadbiskup Puljić, podsjetivši na riječ apostola Pavla Rimljanima: ”Koji god smo kršteni u Krista Isusa, u smrt smo njegovu kršteni. A Krist, pošto uskrsnu od mrtvih, više ne umire, smrt više njime ne gospoduje“. To osobito spominjemo i vjerujemo pouskrsnih dana.
„Djeca smo Božja, subaštinici Kristovi i zajedničari dobara Oca nebeskoga. Pokojna Ika živjela je od te vjere. Svaka je smrt bolan gubitak kojeg ponekad prate i uzdasi: ‘Sve mi je sada izgubljeno’. Prisjećajući se sprovoda nadbiskupa Ivana, ne isključujemo da je takvim osjećajima i pokojna Ika pratila svoga sina. No, zasigurno s osjećajima vjere kako je i Job rekao ‘Bog dao, Bog oduzeo’. U takvom kontekstu, riječ ‘izgubljeno’, koja se obično veže uz činjenicu smrti, dobiva obrnuto značenje i smisao.
Volja Sina kojeg je Otac poslao je da ništa od svega što mu je Otac dao ne izgubi, nego uskrisi u posljednji dan. To odgovara i zahtjevu ljudske naravi“ istaknuo je mons. Puljić, dodavši da čovjek čezne za vječnim životom i ne prihvaća kraj. „Smrt nije kraj, nego početak novog života. Iako se takav govor i nauk među ljudima često osporava, on je za vjernike vrlo bitan. Sveta liturgija to ustrajno i jasno ponavlja svaki put tijekom euharistijskog slavlja“ rekao je nadbiskup Puljić. Podsjetio je na riječi kipara Ivana Meštrovića koje je izrekao o svojoj majci, a prekrasan su himan svakoj majci. Meštrović potiče da se zahvali majci „stablu jakomu, koga sve bure ne iščupaše, ni požari ne izgoriše; njoj, čije žile ne uginuše i sokovi ne prešahnuše; njoj, iz čijeg krila sunce ugledasmo i Gospoda osjetismo neka je prvo mjesto do trona Njegova”. „U ovoj prigodi neka je primjenjena na gospođu Iku Prenđa za koju svetu misu služimo. Naš je život koracanje prema vječnosti, kući Očevoj” rekao je mons. Puljić.
Izrazio je sućut Ikinoj djeci i njihovim obiteljima te Ikinim sestrama Mariji i Mandi. Ika Prenđa je preminula u ponedjeljak 20. travnja u 94. godini života u Domu za stare i nemoćne u Zadru. Strpljivo je, mirno i pobožno živjela svoje zadnje staračke godine, kad je već bila i uskraćenog vida. Sa suprugom Jurom roditelj je sedmero djece: nadbiskupa Ivana, Marka, redovnice Marije Anđele, Ante, Zore, Miljenke i Anđelka. Nadbiskup je osobito zahvalio što je Ika bila otvorena životu. U ispraćaju su, uz puk iz cijele Zadarske nadbiskupije, sudjelovali mnogi svećenici i redovnice, a osobito karmelićanke Božanskog Srca Isusova čija je redovnica Ikina kćer Marija Anđela u Hrvatskom Leskovcu.
Misa zadušnica je služena u crkvi sv. Kate gdje je Ikin sin Ivan slavio svoju mladomisničku misu, kada je majka Ika svome posebno ljubljenom sinu prvijencu ‘Ranku’, kako ga je uvijek zvala, poljubila svećeničke, pastirske ruke i predala ga služenju Bogu, Crkvi i ljudima.
Ines Grbić
