‘Snaga Crkve nije u brojnosti nego u vjernosti Evanđelju“ bio je jedan u nizu natpisa na barjacima župa, zajednica i udruga sudionika šestog SHKM-a u Zadru. Mladi su se u jutarnjim satima okupili u gradskoj jezgri na poluotoku i ni kiša ih nije omela u iskazivanju radosti zbog održavanja Susreta hrvatske katoličke mladeži. Kad se oko podneva ražarilo sunce, radost se još i više pojačala zbog mogućnosti neometanog sudjelovanja u procesiji sa zastavom susreta koju su nosile djevojke u narodnoj nošnji i Križem mladih koji su naizmjence nosile skupine mladića i postavili ga na pozornicu. Uz zvona zadarske katedrale u 14,00 sati počela je procesija, a na Narodnom trgu nakon nastupa Gradske limene glazbe krenula je višemetarska kolona mladih u pjesmi. Mnogi su sa svojih balkona i prozora ohrabrivali mlade i u suzama ih pozdravljali mahanjem i pjevanjem. Mladi su došli na Višnjik i već postavili križ, a kilometrima unatrag na poluotoku je još uvijek bila masa ljudi te je i nakon sat vremena u središtu grada bilo toliko mladih kao da procesija tek kreće.
‘Želimo da mladi vide Zadar ali i da Zadar vidi snagu mlade Crkve’ ostvarena je želja predsjednika Organizacijskog odbora SHKM-a mons. Ivana Mustaća čiju je realizaciju pomoglo i 1500 volontera u narančastim mjesecima. S bež kapama, za razliku od plavih koje su dobili pridošli u Zadar, ruksacima, osmijehom, raspoloživošću za služenje i gostoprimstvo, volonteri su poput špalira stajali uz rub pravca procesije: Forum, Kalelarga, Narodni trg, zadarski most, ulica Stjepana Radića. Prije povijesnog prijelaza zadarskog mosta, na bedemu iznad gradskih vrata kod mosta, one za koje se po natpisu ili pjesmi nije znalo odakle su, volonteri su pitali ‘Odakle ste’ želeći skandirati ime njihovog mjesta, mašući im i pjevanjem pozdravljajući njihovo sudjelovanje. Ostvarila se želja blagopokojnog zadarskog nadbiskupa Ivana Prenđe kojem je dupkom ispunjen zadarski most u prijelazu ljudi za Papinog pohoda Zadru bio najljepši prizor, a na SHKM-u je udeseterostručen. 
Mlade je animirao i prelet helikoptera iz zraka radi snimanja i fotografiranja. Volonteri su bili na usluzi i posluživali slastice koje su za mlade donirali zadarski pekari i slastičari. ‘Kad idemo u koloni lijepo je laicima koji gledaju a kako ne tek meni’, ‘Lijepo je da se mladi druže. 
Kiša nas nije pokolebala, samo najuporniji i najodlučniji dolaze’, ‘Toliko mladih na jednom mjestu – to je Kristova ljubav. Nastavimo se i ubuduće družiti u istom svjetlu i s istim porukama’. ‘To je ipak susret katoličke mladeži. Morate ići pozitivnim duhom! Samo pozitivno!’, ‘Držimo se i budimo jedni; iako iseljeni, da smo uvijek vjerni svojoj Crkvi, vjeri i predaji djedova’ poruka je iz hrvatske misije. Susret je obogatio i baptistički sastav ‘Kristina’ iz Rijeke koji su dvosatnom izvedbom duhovnih pjesama u katedrali sv. Stošije slavili Boga. ‘Ti susreti učvrste vjeru i čovjek se osjeća preporođen. Vidi se koliko mladih zapravo vjeruje, a kaže nam se da je vjerovati ‘out’. Potiču nas doći Krist i mladi koji se osjećaju odlično u Crkvi. SHKM je svjedočanstvo da je Krist temelj našeg života. Neka vide kako se mladi znaju zabaviti bez alkohola, droge i cigareta. Skupa se moli, skupa se pleše i skupa se pjeva’ svjedočili su mladi utvrdivši kako svaki susret ima svoje draži. U Mariji posvećenom mjesecu svibnju prije mise na Višnjiku molitvu krunice su predmolili predstavnici Đakovačko-osječke, Riječke, Vrhbosanske, Splitsko-makarske i Zagrebačke metropolije. Nakon svakog otajstva prinijeli su svijeću pred zavjetni kip Gospe od Zečeva iz Nina, središnjeg marijanskog svetišta nadbiskupije. Mladi su sabrano molili da je mnoge i iznenadilo kako tako dostojanstvena molitva krunica pri takvom okupljanju mladima može biti prihvatljiva i privlačna.
Ponos i ljubav spram rodnog kraja ‘podgrijana’ je i prije slavlja na Višnjiku kad su mons. Ivan Mustać i organizacijski koordinator Zdenko Dundović mislima i pjesmom tipičnima za svaki dio Lijepe naše poimence pozdravili biskupijske zajednice. „Ponosna zemlja je moja, Hercegovina“ diglo je na noge stadion u pozdravu 2500 Hercegovaca, „Ne dirajte mi ravnicu, A sa Srđa vila viče, živio nam Dubrovniče, Ništa kontra Splita, Oj ti vilo, vilo Velebita u pozdravu ponosne Like, podsjetilo je na raznoliku ljepotu naše domovine i bogatstvo duha Hrvata koji su toliko puta branili slobodu i zemlju, te je don Zdenko pozdravio i hrvatske generale. Zaorilo se i ‘Samo anđeli znaju kako je u raju a i svi što su jednom bar, Istru vidjeli’ te ‘Sad sem tu i pak sem tvoj, servus dragi Zagreb moj’ čime je pozdravljena najveća skupina mladih, 4200 njih iz Zagrebačke nadbiskupije. Pet tisuća domaćina zadarske mladeži pozdravljeno je ‘Kalelargom’ koja nikad kao 8. svibnja na takav način nije bila ispunjena tolikom mladošću i radošću hrvatskih katolika.
Ines Grbić