Križni put Zadarske nadbiskupije u nedjelju 15. ožujka okupio je brojne vjernike svih staleža i uzrasta koji su sudjelovali u razmatranju križnog puta temeljem teksta don Ante Mateljana. Pobožnost koju je predvodio zadarski nadbiskup Želimir Puljić počela je u crkvi sv. Dimitrija, nastavila se zadarskom rivom, preko lokacije morskih orgulja, do crkve sv. Frane.
Molitvu krunice između postaja predvodio je don Dario Tičić, a pjevanje Katedralni zbor sv. Stošije. U čitanju teksta po postajama koji je aktualizirao svakodnevne ljudske sumnje i pitanja sudjelovali su svećenici, redovnici, bogoslovi, sjemeništarci, vjeroučitelji, članovi pokreta i udruga iz župa nadbiskupije.
Uvodno je upućena molitva da vjernici prate Krista na njegovom križnom putu sućutnim srcem s Majkom Marijom, te da u molitve uključe bližnje, patnike i bolesnike, da osjete snagu Božje blizine. „Ti želiš da na križnom putu budemo trajno uza te. Molimo te, ostani i ti trajno s nama na svim križnim putovima našeg osobnog, obiteljskog i narodnog života“ zamolio je nadbiskup Puljić. Križni put se prvi put održao na zadarskoj rivi u središtu grada, a njegovo odvijanje uz sam rub obale, more, brodove i povjetarac, dodatno je potaknulo sudionike ući u dramu križnog puta, u simbolici mora i potrebe za kormilarom životne lađe čovjeka izloženog nemiru valova. Uz same sudionike, Križni put je izazvao veliku pažnju i poštovanje prolaznika i turista. „Križ je naš lijek, snaga i utjeha“ tema je nagovora mons. Puljića kojeg je održao u crkvi sv. Frane na kraju tog dostojanstvenog molitvenog susreta za kojeg su svi poželjeli da kao svjedočki izraz Crkve postane tradicija održavanja u Zadru.
„Križ i trpljenje nije bila glavna namjera Isusovog dolaska na svijet. Njegova namjera je bila spasenje, uskrsnuće i život vječni. Ali, nema drugog puta koji bi tamo vodio, osim onoga preko Maslinske Gore, Golgote i Kalvarije. Stoga je križ naš lijek, snaga i utjeha. S križem dolazi blagoslov. Sudjelovanje u dirljivoj pobožnosti križnog puta izraz je naše vjere, molitve, nade i počasti svetom drvu križa na kojem je Isus umro. Usrdno ga molimo, neka neizmjerna vrijednost njegove svete krvi ne bude za nas izgubljena“ rekao je nadbiskup, potaknuvši da u zahvalnosti zamolimo pokoj dušama prethodnika koji su vjerovali u snagu Kristova križa.
„Slušajući izvješće o Mesiji koji pati i umire, razmišljamo o brojnim Isusovim sljedbenicima koji su osuđivani samo radi toga jer su bili njegovi, njegovo ime nosili i njegovu nauku s radošću pronosili, od rimskih do naših dana. Mislimo i na silno mnoštvo svjedoka u tvornicama, školama, bolnicama, trgovinama i tvornicama, kojima su se podrugivali i mahali glavom jer su vjerovali, molili se, slavili sakramente, nosili i častili sveti križ. S križem zasađenim u srcu kršćanskog nauka i pobožnosti otkrivamo obzorje vjere i smisao Božje patnje i smrti.
Ne krijemo potresenost zbog svega što smo na križnom putu čuli, osobito na kraju plač napuštenog Mesije koji s križa vapije i moli“ poručio je nadbiskup Puljić, istaknuvši: „Isusov proces se ponavlja i traje u životu patnika, prognanika i bližnjih koji su se pod teretom križa savili do zemlje. A ja se pretvorio u pasivnog promatrača, i ni ne pada mi na pamet da se sagnem, pomognem i pružim oslonac. Veronika je imala hrabrosti pristupiti Isusu, jer je bio nemoćan. Tako je pokazala da je samilost jača od sile te da se u sućuti i ljubavi rađaju čudesa. Zato molimo da nam Isus udijeli samilosno Veronikino srce, srce Šimuna Cirenca, srce po srcu svome“ potaknuo je mons. Puljić.
Križni put i Kristova muka je remek djelo biblijske književnosti i prava božanska drama (U. von Balthasar), a glavni junak je Sin Božji, Isus Krist, jedini spasitelj i otkupitelj čovjeka, rekao je nadbiskup. „Ta drama uznemiruje ljudsko srce i nameće pitanja. Događaj se davno zbio, no jeka se i danas čuje. I akteri su tu. Svi smo mi obuhvaćeni u Isusovoj muci i trpljenju. I mi smo Gospodina osudili svojim življenjem. Isusovo srce razdire se od bola jer ga njegov narod muči i razapinje.
U napasti smo ustvrditi kako se prijekor ‘Puče moj, što učinih tebi, u čemu ožalostih tebe’, ne odnosi na nas, nego na vojnike koji su ga uhitili, na Židove koji su ga mučili i razapeli. Ali, i naše krivnje i naši grijesi utkani su u Judinoj izdaji, Pilatovoj osudi, u Malkovom šamaru, u Petrovoj zataji, bijesu svjetine, okrutnosti vojnika“ upozorio je mons. Puljić, upitavši zašto je Bog dopustio da se ljudi poigraju sudbinom njegovog nevinog Sina, zašto je odabrao patnjom spašavati ljude.
„Očima vjere molimo i priželjkujmo nikada se ne naći u ulozi onih koji su u tom scenariju imali negativnu ulogu, poput Jude koji ga je prodao za mizerne škude, lažnih i tajnih svjedoka koji bi ga teretili svojim iskazima. Ne želimo ponavljati Petrovo iskustvo koji se kleo da ga ne pozna, a s njime je proveo tri godine hodajući Galilejom, Judejom i Samarijom. Ne nađimo se među svjetinom koja viče ‘Raspni ga’“ zaključio je nadbiskup Puljić, udijelivši puku blagoslov s križem.
Ines Grbić
