Kada je prije 13 godina blago usnuo u Gospodinu, bilo je dirljivo biti sudionikom na sprovodnim obredima. Na kaptolskom brežuljku, naime, ispred njegove katedrale, u četvrtak 14. ožujka 2002. moglo se rukama dirati i srcem proživljavati rječiti govor puka koji je volio svoga pastira. Bilo je vrlo ganutljivo promatrati pobožni narod oko odra svoga biskupa koji i mrtav ne prestaje biti privlačna točka i zalog njegove sigurnosti. A da ne govorim o znakivtim riječima oproštaja koje su imali nazočni gosti. “Nosim vam pozdrave Svetoga Oca te vam jamčim njegovu posebnu blizinu”, rekao je predvoditelj slavlja kard. Tomko.. “Došao sam zajedno s vama moliti za vječni pokoj u Kristu ovoga velikog pastira. Došao sam u ime Svetoga Oca iskazati posljednju počast velikom čovjeku Crkve i velikome sinu plemenitoga hrvatskog naroda”.
Hrvatska se prepoznaje po svom povijesnom tropletu. Upotrijebit ću tu riječ pa reći kako će Zagreb u dvadesetom stoljeću biti prepoznatljiv po kardinalskom tropletu: Stepinac, Šeper, Kuharić. Svaki je od njih dao svoj osobni obol koji je bio uočljiv. “Kardinalu Stepincu svi su se divili, kardinala Šepera svi su poštovali, uzoritog kardinala Kuharića, svi su voljeli!”, rekao je jednom zgodom mons. Vladimir Stanković. Ali, i kardinal Kuharić je volio sve. Kako u svojoj nadbiskupiji, tako i u svim biskupijama hrvatskog naroda, i diljem svijeta gdje su Hrvati živjeli. Stoga je bio najugledniji Hrvat u Domovini i u inozemstvu. A po ugledu i karizmi odmah uz bok blaženog Alojzija Stepinca kojeg je zapravo on i doveo do proglašenja blaženim.
Uronjen u sakramentalnu zbilju Crkve govorio je jezikom zagovornika malenih i obespravljenih. Bio je odlučan navjestitelj spasenja i neumorni branitelj istine i slobode. U duhu prokušane hrvatske mudrosti, “tuđe poštuj, a svojim se diči”, bio je prepoznatljiv kao iskreni hrvatski domoljub. Dizao je glas kad je trebalo. Obilazio je iseljenike i promicao jedinstvo domovinske i iseljene Hrvatske. Osobnim zalaganjem dao je izniman doprinos ostvarenju prava hrvatskoga naroda na samostalnu državu. Zahvalni Bogu za velikoga sina našega naroda, sjećamo ga se danas s posebnom radošću što mu se kao sluzi Božjem možemo utjecati u našim potrebama. I preporučivati naše ljude i Domovinu koju je iz duše volio.
† Želimir Puljić, nadbiskup
Rekolekcija svećenika, 11. ožujka 2015.
