MARIJA BISTRICA: HODOČAŠĆE ZADARSKE NADBISKUPIJE U ZAVRŠNICI GODINE OBITELJI – Propovijed mons. Želimira Puljića

posted in: Nadbiskupove propovijedi | 0

Marija – odvjetnica Hrvatske i dragulj naše povijesti

Zbirka misa o BDM: Dj 1, 12-14 (str. 306.); Iv 19, 25-27 (str. 305)

1. Dolazim danas u ovo svetište u prvom redu kao skromni hodočasnik koji prinosi Gospi Bistričkoj zahvalnost vjernika moje Zadarske nadbiskupije. Naime, na kraju druge Godine vjere, koju smo posvetili obitelji, želim zamoliti Gospin blagoslov obiteljima u Nadbiskupije, ali i diljem Hrvatske i svijeta. Znamo, naime, da povijest čovjeka i povijest ljudskog spasenja ide preko obitelji koju Drugi Vatikanski sabor opisuje kao “intimnu zajednicu života i ljubavi” (GS 48). A Mariju u njezinim litanijama nazivamo “kraljicom obitelji”. Zato smo došli našoj odvjetnici i zagovornici uputiti ne samo naše molbe i vapaje, nego i našu zahvalu za njezinu pomoć i zaštitu koju nam je obilno pokazala. Ona je, naime, rođenjem Isusa Krista “uništila carstvo smrti i ljudima donijela novi život”. Zbog toga je pobožna hodočasnička duša na Trškom Vrhu prozvala Mariju “početkom boljega svijeta”.  A sveti biskup Anzelmo ovako o njoj piše: “Nebo, zvijezde, zemlja, rijeke, dani i noći, sve se, Gospođo, raduje jer je po tebi obnovljeno i obdareno neizrecivom milinom.. Zahvaljujući tvojoj milosti, Marijo, vesele se i kliču pravednici i anđeli. Ženo, puna i prepuna milosti, tvojim blagoslovom blagoslovljena je sva priroda”. I ovo naše hodočašće uklapa se u taj radosni i zahvalni čin njoj koju zovemo “najblagoslovljenijom ženom među ženama”.

2. Čitanja koja smo čuli donose dva važna i simbolična događaja iz Marijina života. Onaj potresni s Kalvarije kad Isus prije same smrti pokazuje svojoj majci na učenika Ivana i veli joj  “evo ti sina”; a odmah iza toga govori Ivanu “evo ti majke”. Ovom slikom obilježena je naša prošlost. Mi se kao Hrvati s pravom ubrajamo među one kršćanske narode koji posebice vole i štuju Mariju. Jer, od prvih dana primanja kršćanstva natjecali su se njezini vladari i duhovni pastiri pa su skupa s vjernim pukom podizali nebeskoj Majci i Kraljici veličanstvene katedrale, crkve i svetišta. To su bila njezina prijestolja gdje je vršila svoju kraljevsku vlast, primala poklone i izraze odanosti, dijelila milosti i brojna dobročinstva.

Na vjetrometini vječitih sukoba trebalo je podnositi različite kušnje, voditi duge i teške ratove i stati na braniku svete vjere. Ona nas je u prošlosti čuvala od patarenskog krivovjerja, zaustavila turska osvajanja s juga, obranila od reformacije sa sjevera, te ulijevala snagu da se izdrži pred novovjekom kugom ateizma, fašizma i komunizma koji je bio naumio zatrti svaki znak kršćanstva. S njom smo uspjeli prebroditi sve povijesne krize i kušnje jer su se po domovima naših obitelji prebirala zrnca krunice, molilo i hodočastilo u Gospina svetišta, nosilo i častilo medalje, slike i škapulare, a njoj u čast činilo zavjete i zidalo oltare.

3. Što bi zapravo bila Crkva bez Marije? Da Marija nije zasjala po Božjem obećanju u zoru povijesti kad su Adam i Eva istjerani iz raja, nad ljudima bi se prostiralo tamno nebo beznađa i prokletstva. No, Bog je na početku povijesti najavio lik Žene pobjednice i u njezine ruke stavio nadu ljudi. Nasrtaji nevjere i krivovjerja, udarci strasti i napasti, provalije ćudorednog nereda i nemorala, vihori socijalnih nepravda i stradanja bili su (i bit će) “svakodnevna stvarnost” s kojom su se suočavali Kristovi učenici. Bez Marije zvijezde mora, bez Marije nade čovječanstva, bez Marije “zore naše” svagdanje, bez orijentira i bez smisla ljudi bi potonuli u gluhoj noći.

Marija nije “izmišljena” utjeha. Ona je stvarno darovana nada. U nju su položena nebeska obećanja i ostvarene Božje nakane. Marija je zvijezda naše povijesti i ufanje naše budućnosti. Naša je prošlost povezana s njome. O tome svjedoče brojni spomenici u kamenu i drvetu, na zidovima i na platnu, u stihovima i u prozi, u glazbi i molitvi. A još više od svega toga o Mariji nam zbori duša i pobožnost ovog puka koji se rado okuplja u ovom nacionalnom svetištu Gospe Bistričke. I kao što je Crkva započela svoj ovozemni hod s Marijom na Duhove u dvorani Posljednje večere, tako će s njom završiti i svoj hodočasnički put prema eshatonu. Marija je uz Isusa u središtu Crkve.

4. Upravo onako kako to opisuju Djela Apostolska koja su nas danas izvijestila da su se apostoli nakon Isusovog uzašašća okupili u “Gornjoj sobi u Jeruzalemu” gdje su bili “postojani u molitvi zajedno s Marijom majkom Isusovom” (Dj 1, 14). Zato ćemo ovu treću godinu vjere posebice razmišljati o nedokučivoj, ali stvarnoj Božjoj nazočnosti u euharistiji po kojoj Isus stanuje među nama. U crkvama, kapelama i mjestima gdje vječno svjetlo označava njegovu prisutnost. On, koji je prošao zemljom čineći dobro, nastavlja i danas po euharistiji liječiti bolesne, hraniti gladne, tješiti žalosne, obraćati grešnike i praštati naše grijehe. On je među nama i spreman je svakog trenutka da nas prosvijetli, ojača, blagoslovi, posveti, utješi i pomogne. Stoga mu hrli svatko tko ga voli i tko ga treba. A on nas upućuje prema svojoj Majci i veli: Evo vam zagovornice, odvjetnice i kraljice vaše. Budite s njome “postojani u molitvi”.

Zahvalni za svjetlo dobrote koje nam je preko Marije zasjalo, molimo za naš narod, a posebice za obitelji da budu dostojne svoga roditeljskog poziva. Molimo posebice za očeve i majke da budu ispunjeni strahoštovanjem pred Bogom, pred životom i pred vječnošću. Svjesni Marijine uloge u povijesti našoj, osobnoj i narodnoj, molimo neka bdije nad nama i čuva nas, posebice naše obitelji: Gospodine, Bože naš! Htio si da tvoj Sin postane čovjekom i bude članom ljudske obitelji. Pomozi očevima i majkama da budu vjerni u ljubavi, postojani u molitvi, gorljivi u apostolatu i djelima dobrotvornosti. Neka svi članovi naših obitelji riječju i primjerom svjedoče svoju vjeru kako bi u trajnom zajedništvu Katoličke Crkve mogli uživati obilje Božjeg blagoslova, zdravlja, sloge i mira ovdje na zemlji, a u nebu vječno spasenje. “Gospo Bistrička i Kraljice obitelji”, moli za nas. Amen.

† Želimir Puljić, nadbiskup zadarski

Marija Bistrica, 20. rujna 2014.

 

Comments are closed.