SVETKOVINA SV. PETRA I PAVLA, KATEDRALA SV. BARTOLOMEJA U FRANKFURTU – PROPOVIJED mons. Želimira Puljića

posted in: Nadbiskupove propovijedi | 0

OLYMPUS DIGITAL CAMERA1. Dva su svijetla lika koje Crkva liturgijski danas časti: «Jednim blagdanom, naime, slavimo apostole Petra i Pavla. Petar je prvi u ispovijedanju vjere, a Pavao u tumačenju njezinih dubina. Petar je od vjernih Židova osnovao prvu Crkvu, a Pavao objavio njegovo ime poganima i postao učitelj naroda. Tako su svaki na svoj način okupili jednu Kristovu Crkvu, bratski osvojili mučenički vijenac i zajedničko štovanje vjernika». Divan je Petar u ispovijedanju vjere. Divan je i Pavao u pripovijedanju svog vjerničkog iskustva: «Gospodin je stajao uza me, on me krijepio..» Obojica će pri kraju života ponizno ispovjediti kako su «dobar boj bili, trku završili i vjeru sačuvali».

Prvi pravi susret Petra i Isusa započeo je u posebnoj prigodi: Jednog jutra, poslije neuspjelog noćnog lova riba Petar se vraća na obalu umoran i razočaran i čuje Isusovu zapovijed: «Petre, izvezi na pučinu!» «Učitelju, svu noć smo se trudili i ništa nismo ulovili. Ali, na tvoju riječ bacit ću mreže!» I uhvatiše silno mnoštvo riba da se napuniše dvije lađe te umalo ne potonuše. Vidjevši to Petar pada do Isusovih nogu govoreći: «Idi od mene, Gospodine, grješan sam čovjek!» Divan pokornički susret učenika s učiteljem. Petar iskreno priznaje svoju grješnost i za to biva nagrađen: «Ne boj se Petre! Odsada ćeš loviti ljude». Isus, dakle, odabire Petra i obećava svoju pomoć i asistenciju. I od tog nezaboravnog susreta započinje proces odgoja ribara Petra, koji će trajati pune tri godine. Pitamo se, međutim, kako je Isus imao strpljenja s tvrdoglavim učenikom, malovjernikom i izdajnikom. Isus je doista izašao na kraj s njime. I ne samo da je imao strpljenja s njime, nego ga je odabrao i postavio u temelje svoje Crkve koju ni vrata paklena neće nadvladati.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA2. Drugi lik, koga nam liturgija danas predstavlja, veliki je mislilac, poznati propovjednik i zapažen pisac sv. Pavao, koji je «objavio Kristovo ime poganima i postao učiteljem narodâ». Njegova tri velika misionarska putovanja obilježena su naporom i zanosom, jer, gdje god je dolazio, palio je ljudska srca. Tamo pak kamo nije uspio osobno stići, trudio se uputiti  pisanu riječ, svoju poslanicu. Današnji odlomak iz pisma Timoteju, pisan je iz posljednjeg Pavlova sužanjstva, potkraj njegovog života (između 65 i 67. godine). Timotej je Pavlov privrženi učenik i vrijedan suradnik. A kako mladi efeški biskup Timotej obavlja pastirsku dužnost u vrlo složenim i ozbiljnim vremenima, Pavao mu daje uputstva i preporuke. S puno nježnosti i osobnog osjećanja: «Raspiruj milosni dar koji je u tebi polaganjem mojih ruku. Ne stidi se svjedočanstva za našega Gospodina, ni mene sužnja njegova… Čuvaj dragocjeno povjereno blago».

Apostol upozorava svog ljubljenog učenika da će «u posljednje doba nastati teška vremena jer će ljudi biti lakomi, umišljeni, oholi, psovači, nepokorni roditeljima, nezahvalni, bezvjernici, bez ljubavi, nepomirljivi klevetnici, neotesani, neprijatelji dobra, naprasiti, bahati, ljubitelji požude mjesto ljubitelji Boga. Njih izbjegavaj! I ostani u onome što si naučio i čvrstom vjerom prihvatio!» Na kraju poslanice Pavao zaklinje svog učenika Timoteja neka bude trijezan i vjeran do kraja, neka «propovijeda, kori, prijeti i opominje, bilo to zgodno ili nezgodno sa svom strpljivošću i blagošću» jer dolaze dani kada «ljudi neće podnositi zdrave nauke, nego će odvraćati uši od istine, a okretati se bajkama». I prekrasnim riječima rastanka i oproštaja završava svoju poslanicu: «Prispjelo je vrijeme moga odlaska. Dobar sam boj bio, trku završio, vjeru sačuvao..». Godišnji spomen je prigoda pogledati što bi sv. Petar danas poručio vjernicima ove misije. Istina, on nije puno pisao. Svega dvije vrlo kratke, ali sadržajne poslanice. Evo, nekoliko rečenica koje su suvremene, aktualne i prikladne za svaku prigodu i za svakog vjernika.

3. Petar poput Pavla živi na zemlji, ali očima i srcem upravljenim prema nebu. Stoga poziva čitatelje, koji su postali rod izabrani, kraljevsko svećenstvo, sveti puk, narod stečen naviještati silna djela Onoga koji nas iz tame pozva k divnom svjetlu svome (2, 9), neka «opašu bokove pameti svoje, žive sveto i trijezno i žarko ljube jedni druge, jer rođeni su iz sjemena neraspadljiva (1, 22-23). Nakon što je upozorio sve starješine (čitaj: roditelje, svećenike, odgojitelje, javne djelatnike..) neka pasu i nadgledaju povjereno stado, ne prisilno, nego dragovoljno, po Božju; ne radi prljava dobitka, nego oduševljeno; ne kao gospodari Baštine, nego kao uzori stada, Petar moli neka svu svoju brigu povjere Kristu (5, 7). A s četiri jednostavna glagola opisuje program kršćanima u svijetu: «Sve poštujte, bratstvo ljubite, Boga se bojte, kralja častite» (2, 17). No, Petar pri tom ne zaboravlja podsjetiti kako «kršćanima u svijetu valja bdjeti i vojevati». Jer, protivnik njihov, đavao, kao ričući lav obilazi tražeći koga da proždre (5, 9).  Stoga ih on poziva «neka mu se opru stameni u vjeri» znajući kako takve iste poteškoće podnose i njihova braća po svijetu. (5,10). 

Blago ocu koji razumije i živi po Petrovim savjetima. Blago majci koja upija Pavlove preporuke i prenosi ih na svoju djecu. Blago djeci koja imaju prigodu osjetiti u obiteljskom ognjištu duhovnu dimenziju roditelja koji se trude čuvati milosni dar koji su primili na krštenju i na vjenčanju. Blago svećenicima koji pasu i nadgledaju povjereno stado dragovoljno i po Božju; ne radi prljava dobitka, nego oduševljeno; ne kao gospodari Baštine nego kao uzori stada. Blago obitelji u kojoj se dnevno čuje Petrova ispovijed: Kriste, ti Mesija, spasitelj naš, vođa i prijatelj doma našega. – Poželio bih stoga svima: roditeljima i njihovoj djeci, svećenicima i vjernicima, kao i svima koji se bore za opće dobro neka svaki dan ponavljaju Petrov odgovor Isusu: «Kamo ćemo otići?! Ti imaš riječi života vječnoga!» Ovim željama pridružujem i žarku molitvu da svi na koncu života, poput Petra i Pavla, mognemo ponoviti s ponosom i s radošću: «Dobar smo boj bili, vjeru sačuvali!» Molimo svi zajedno na tu nakanu: Neka nas apostolski prvaci čuvaju, nadahnjuju, brane i pomažu kako bismo bili postojani u lomljenju kruha i ostali vjerni do kraja. Amen.

Želimir Puljić, nadbiskup

 

 

 

Comments are closed.