Don Ante Ivančev, svećenik Zadarske nadbiskupije, okrijepljen otajstvima vjere, preminuo je u 77. godini života i 52. godini svećeništva u srijedu 2. srpnja u Općoj bolnici Zadar. Misu zadušnicu u župnoj crkvi sv. Kuzme i Damjana i sprovodne obrede u njegovoj rodnoj župi Brbinj na Dugom otoku, gdje je pokopan u grobnici svojih roditelja, u petak 4. srpnja predvodio je zadarski nadbiskup Želimir Puljić. U ime svećenika Zadarske nadbiskupije, od don Ante se prigodnim riječima oprostio don Srećko Frka Petešić, ravnatelj Svećeničkog doma u Zadru gdje je don Ante živio od 2007. g.
Don Ante je rođen 26. svibnja 1938. g. u otočkom glagoljaškom mjestu Brbinj u obitelji Bože i Ruže r. Alkante, a u župnoj crkvi sv. Kuzme i Damjana u Brbinju kršten je 19. lipnja 1938. g.
U njegovoj ranoj dječačkoj dobi umro mu je otac, te je o njegovom ljudskom i vjerničkom odgoju u cijelosti brinula majka koja ga je do svoje smrti marljivo pratila u župama gdje je bio župnik, samozatajno služeći Crkvi podrškom svome sinu na putu duhovnog poziva. Uz majku koja je doprinijela njegovom izboru svećeništva, na don Antu su utjecali i župnici Šime Sturnela, Ivan Zorica i Riko Finka, kojeg je don Ante osobito volio i poštovao. Oni su bili župnici Brbinja koji su u teškom ratnom i poratnom vremenu hrabro i uzorno gradili vjerski i liturgijski život Dugootočana.
Don Ante je osnovnu školu pohađao u Brbinju, gimnaziju u Zadru, a studij teologije u Zagrebu i Zadru (1957.-1963.). Za svećenika je zaređen 29. lipnja 1963. u Zadru, po rukama zadarskog nadbiskupa Mate Garkovića. Prva župa don Ante bila je Poljica i Dračevac Ninski, 1963. g. U župnoj kući u kojoj je tada živio, bila je i mjesna škola. Sedam godina u tom zahtjevnom vremenu hrabro je izdržao, i to ga je dodatno ojačalo u svećeničkom pozivu. Iz župe Bokanjac u Zadru koju je preuzeo 1970. g., poslužuje i Visočane od 1972. g. i Dračevac Ninski od 1978. g. U njegovo vrijeme tu je izgrađena nova crkva Srca Isusova koja je dovršena 1980. g.
Župnik Zemunika i Galovca bio je od 1985.-1988. g., kada preuzima župe Pridraga i Smilčić te je imenovan dekanom Novigradskog dekanata. Bio je župnik Vrsi i Poljica (1990.-1993.), Privlake i Vira (1993.-2007.) i Ljupča (2008.-2010.), kada zbog srčanih tegoba mora umiroviti svoju župničku službu. U tom vremenu, kad god su mu tjelesne snage to dopuštale, pomagao je subraći u služenju mise kao zamjena i ispovijedanju za posebne prigode, te je rado sudjelovao na svim slavljima u zadarskoj katedrali sv. Stošije. Čim se zdravstveno oporavio, zatražio je da mu se opet dodijeli župa, te je 2012. g. imenovan župnikom Crnoga.
Don Ante je podržavao i ohrabrivao pastoralne inicijative subraće svećenika, sklon djelu Nove evangelizacije i crkvenim pokretima, te se radovao aktivnom angažmanu vjernika laika u Crkvi. Poticao je održavanje euharistijskog klanjanja u župama, gajeći pobožnost prema Presvetom oltarskom sakramentu. Njegovao je marijansku pobožnost i bio član marijanskog pokreta Cenakul. Don Antu, elokventnog govornika i žarkog propovijednika, krasilo je odgovorno i brižno pripremanje homilija, urednost i pedantnost.
Željan dopune i širenja svojih vidika, kao ljubitelj stjecanja novih znanja, redovito je sudjelovao na tribinama, duhovno-kulturnim događanjima, predstavljanjima knjiga i sličnim događajima u zadarskom sjemeništu, klasičnoj gimnaziji, nadbiskupskoj knjižari ‘Verbum’ i svakoj inicijativi organiziranoj na nadbiskupijskoj razini. U oproštajnoj riječi od subrata Ante koji je 2013. g. proslavio svoj zlatni, pedesetogodišnji svećenički jubilej, don Srećko je rekao da je don Ante za života služio 31 455 misu, te u svojoj oporuci osobito zahvaljuje Bogu na svećeničkom pozivu i odazivu.
U homiliji je nadbiskup Puljić rekao da je don Ante kao Kristov učenik, okrenut prema nebu i s križem u ruci, za života poručivao kako je jedino u svjetlu uzvišene tajne Kristove muke, smrti i uskrsnuća moguće shvatiti tajnu ljudskog rađanja i umiranja.
„Blago čovjeku kad na prijelazu ima svjetlo vjere koja mu obasjava životnu putanju. Don Ante je navješćivao to Svjetlo pedeset i jednu godinu“ rekao je mons. Puljić, zahvalivši Bogu za don Antino svećeničko svjedočanstvo, za sve dobro što je činio, propovijedao i dijelio svete tajne.
Nadbiskup i Frka Petešić osobito su zahvalili redovnicama sv. Vinka Paulskog u zadarskom Svećeničkom domu koje požrtvovno skrbe o starijim svećenicima, te su brinuli i o don Anti u danima njegovih zdravstvenih teškoća koje je prikazivao Bogu za potrebe Crkve i ljudi koje je uvijek susretao s radošću, u želji da ih ohrabri i daruje im brižnu pastirsku i prijateljsku riječ. Uz zadarski prezbiterij i redovništvo, don Antu su ispratili i sestra Anka sa suprugom Bertom, nećaci s obiteljima, rodbina i brojni prijatelji i župljani iz župa u kojima je služio.
I.G.
