Zvonimir Mikulić zaređen je za svećenika u subotu 21. lipnja u katedrali sv. Stošije u Zadru za vrijeme svečanog misnog slavlja koje je predvodio zadarski nadbiskup Želimir Puljić.
Svećeništvo je dar i otajstvo, istaknuo je u homiliji nadbiskup Puljić, dodavši da su u ređenju i hodu svećeničkog zvanja uključeni Bog i čovjek, obitelj i zajednica vjernika.
„Bog započinje razgovor i očekuje odgovor. Čovjeka osobno zna i slobodno poziva. Bog bira i poziva, no nije uvijek jednostavno i lako odlučiti se i prihvatiti Božji poziv. Ređenik to najbolje zna“ rekao je mons. Puljić, dodavši da razvoj zvanja prate razgovori, molitve, premišljanja, duhovne vježbe, nagovori, ali i vrludanja, sumnje, napasti, borbe, traženja, bojazni i strahovi.
„Odlučujuće u tom trenutku je poticaj ‘Ne boj se’ i ‘Odvaži se’. Zadaća je velika i teška, ali samo naprijed“ istaknuo je mons. Puljić, podsjetivši na Božji poticaj Abrahamu, ‘Ne boj se, Abrahame, krenuti kamo te šaljem’.
I Abraham kreće. Ide u neizvjesnost, ne zna kamo ide. Ali u jedno je siguran: Bog koji me pozvao, neće me ostaviti. On sa mnom nešto planira, i zato u ruke tvoje, Gospodine.
Izaija piše ‘Ne boj se, narode moj, Bog sam hita da te spasi. Ti si moj, ja sam te otkupio, imenom sam te zazvao’. Ne boj se svoje slabosti kad Bog zove. Predaj mu se jer on te tješi, hrabri i sve ćeš moći u onome koji te jača“ potaknuo je nadbiskup. Istaknuo je kako je među Isusovim učenicima bilo najviše ribara. Šimun i Andrija su bacali mreže pokraj Galilejskog jezera, Jakov Zebedejev i brat Ivan su pošli za Isusom, kad ih je pozvao.
Zašto je Isus birao svoje učenike među ribarima nadbiskup je pojasnio tumačeći njihovu osobnost. „Stil života ribara otkriva da su to strpljivi ljudi, ustrajni, hrabri i skroviti. Težak život na moru naučio ih je biti strpljivima, primorani su satima čekati kako bi nešto ulovili. Zato se kaže da ribari imaju mirne i jake živce. I Kristov učenik mora biti strpljiv. Kad nastupe pozivi, kucanje u župnom uredu, kad ljudi zaborave Boga pa ne dolaze na misu i ne ispovijedaju se, on strpljivo čeka, u crkvi, ispovjedaonici, uredu.
Biti miran – u uredu, radu, mladosti i starosti, to je Božji ribar, koji će ustrajno pokušati opet, iznova baciti mrežu. On će još jednom zaveslati i prijeći na drugu stranu, vratiti se poslijepodne i predvečer. I onda kad ne ide, on opet proba“ rekao je mons. Puljić, istaknuvši da je Božji, Isusov učenik svjestan kako sve zavisi od Gospodina.
Baca se na koljena poput apostola Pavla u Miletu, jer zna da ga je Gospodin pomazao, šalje ga i ne može bez njega. „Svjestan je da je Bog ovisan o njemu. Ne ide skrštenih ruku, nego se stavlja na raspolaganje: izmoliti još jednu krunicu, učiniti još neku gestu, posjetiti bolesnika, možda se ipak nešto dogodi i promijeni. Isusov učenik je ustrajan i spreman. Spreman dočekati buru, jugo, valove, oluju i riskirati ne samo mrežu, ribe i brodicu, nego i vlastiti život. Kao pravi ribar vičan je svemu. Spreman je sasvim hrabro sučeliti se s nevoljama i olujama života. Svjestan je da ne ovisi sve o njemu. Valja sve staviti u Božje ruke, a svoj rad preporučiti blagoslovu odozgor.
Zato Isusov učenik traži i tišinu, molitvu i sabranost, onako kako je i Krist činio. Molio je prije svakog javnog djela i nastupa. Prije izbora apostola, cijelu noć je probdio u molitvi i pozvao one koje mu je Bog odredio“ rekao je mons. Puljić, istaknuvši:
Oni koje Krist poziva biti dionicima njegova poslanja u svijetu, moraju se ugledati u njegov primjer. Molitva je temelj, korijen i jamstvo njihovog blagoslovljenog djelovanja.
Nadbiskup je poželio da Zvonimir bude na visini zadataka koje mu Crkva povjerava, da ga Duh Sveti odjene silom odzogr i obdari poniznošću i pouzdanjem u Boga.
„Sveti red je dar Crkvi, ljudima i svijetu. Neka ređenik bude dar Crkvi i narodu. Neka njegovo darivanje bude bez pridržaja, služenje bez uvjetovanja i neka Gospodin do kraja izvede što je započeo na njegovom krštenju“ zaključio je nadbiskup Puljić u homiliji slavlja u kojem je sudjelovao brojni zadarski prezbiterij i svećenici iz Rijeke i Zagreba koji su pratili Mikulića na njegovom putu do ređenja.
Mikulić je završio teološki studij u Rijeci, đakonski praktikum obavio je u župi sv. Josipa Radnika u Zadru a đakonski ispit položio je u Zagrebu gdje je s đakonima iz Zagrebačke metropolije pohađao predmete za đakonsku godinu.
Ines Grbić
