Mons. Rozario Šutrin, kanonik Stolnog kaptola sv. Stošije i najstariji svećenik Zadarske nadbiskupije, pokopan je u petak 23. svibnja u grobnici svećenika Zadarske nadbiskupije na Gradskom groblju u Zadru. Sprovodni obred na groblju predvodio je zadarski nadbiskup Želimir Puljić, a potom i misu zadušnicu u zadarskoj katedrali sv. Stošije.
Mons. Šutrin, okrijepljen otajstvima vjere, preminuo je u srijedu 21. svibnja, u 94. godini života i 70. godini svećeništva. „Misom u prvostolnici želimo Bogu zahvaliti za sve dobro što je mons. Šutrin učinio za Crkvu zadarsku. Smrt je težak udarac i lom, no kao vjernici znamo da ona nije kraj, nego prijelaz. Kristova smrt na križu odškrinula je vrata vječnog života. Očima vjere prihvaćamo da je ovozemni život dijelić vječnog života koji nakon prolaza smrti vječno traje. Blago čovjeku kad na tom prijelazu ima svjetlo vjere koje mu obasjava životnu putanju“ rekao je nadbsikup u homiliji mise zadušnice u katedrali, dodavši da je mons. Šutrin sedamdeset godina misu slavio, dijelio svete tajne i propovijedao da smrt nije kraj, nego početak novog života.
„Mons Šutrin je sedam desetljeća lomio kruh nebeski, hranio ljude riječju i sakramentima, osobito euharistijom koja sadrži utjelovljenu svetost. Ta nekrvna žrtva je navještaj besmrtnosti. Zahvalni smo mons. Šutrinu što je Riječ Božju neumorno naviještao i kruh nebeski s vjerom lomio, zajednicu Božjeg naroda oko stola Gospodnjeg okupljao, gdje je s njima pjevao i molio, slušao i razmatrao. Okupljeni u prvostolnici u kojoj je nastupao i propovijedao, slušamo kako nam u svojoj posljednjoj propovijedi ponavlja vječne i trajne istine: ‘Njegovim vjernima život se mijenja, a ne oduzima’“ rekao je nadbiskup, dodavši da nas Isusovo uskrsnuće dovodi u vezu s onima koje smo izgubili u smrti. Bit ćemo s njima i slaviti vječni Uskrs.
„To je okrepa vjere koju ispovijedamo u hvalospjevu predslovlja za pokojne: ‘I kad se razori dom ovozemnog boravka, stječe se vječno prebivalište u nebesima’“ rekao je mons. Puljić, podsjetivši na mnoge pokojne: Šutrinove roditelje koji su ga u vjeri odgajali i pomagali na svećeničkom putu, vjernike koji su ga pretekli odlaskom s ovog svijeta, nadbiskupe koje je poštivao, volio i s njima surađivao.
Istaknuo je njegovog sumještanina don Eugena Šutrina rođenog prije sto godina, a ubili su ga komnisti 1945. u Privlaci. „Don Rozario je bio mlađi od njega samo šest godina te je sigurno u njemu vidio uzor i poticaj da krene istim putem svećeništva“ rekao je nadbiskup.
Spomenuo je i Oporuku mons. Šutrina koju je 1991. g. napisao u okupiranom Zadru. U njoj je ispovijedio da „ima veliko pouzdanje u milosrđe Nebeskog Oca i ljubav Sina njegova, kao i u majčinski zagovor Marije, Majke Crkve i kraljice mira“. U Oporuci koju je potvrdio 2001. g. „sinovski zahvaljuje na izabranju i drugim darovima u dugom svećeničkom životu te u moćne ruke Providnosti i zagovor BDM stavlja svoju sadašnjost i budućnost, posebice sudbinu Lijepe Naše, našeg Grada i nadbiskupije““ citirao je Šutrinov oporučni ulomak mons. Puljić, poželjevši da mu Gospodin udijeli vječni pokoj i mir.
Nadbiskup je istaknuo bogati životni repertoar službi i poslova koje je don Rozario obavljao, darovan s bogatih sedamdeset godina svećeničkog života i rada. Izrazio je suosjećanje kleru Nadbiskupije, osobito onima koje je Šutrin poučavao ili odgajao, a takvih je većina u prezbiterija, njegovim nećacima od pokojne sestre Marije (Žarku, Heleni i Dragani) i ostaloj rodbini te vjernicima župa u kojima je služio.
Ispraćaj na Gradskom groblju
U ispraćaju na Gradskom groblju, u ime svih svećenika Zadarske nadbiskupije, Stolnog kaptola sv. Stošije i stanara Svećeničkog doma, od don Rozarija se oprostio kanonik i ravnatelj Svećeničkog doma don Srećko Frka Petešić. Zahvalio je don Rozariju za njegov uzorni i zauzeti svećenički život, rekavši da su ga svećenici voljeli i poštovali. Podsjetio je da je ime dobio zbog blagdana Gospe od Ružarija na čiji je datum rođen 3. listopada u župi Luka čiji je prvi spomen u 14. st. „Nagradio Vas Bog kojem ste vjerno služili“ zaključio je Petešić.
U ime vjernika laika i svih u čijem je životu sudjelovao, od Šutrina se prigodnom rječju oprostio prof. Božo Došen, umirovljeni ravnatelj srednje škole Biograd koju je vodio sedamnaest godina.
„Plemenito srce, dragi profesor, pedagog i odgojitelj, uvijek nasmijani don Rozario, znao se veseliti našim uspjesima. Željan znanja, uz potporu Zadarske nadbiskupje završio je studij Hrvatskog jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
Nakon tajnika Srednje vjerske škole Zmajević 1964. g., i smrti prof. dr. Vjekoslava Baldere, ravnatelja Srednje vjerske škole, pozantog zadarskog franjevca intelektualca i poliglota, don Rozario je postao ravnatelj Srednje vjerske škole. Njegov poznati lik svećenika, pisca, propovijednika, profesora Hrvatskog jezika, ostat će dugo u sjećanju generacija onih koji će ga se rado sjećati jer je o svima očinski brinuo. Gotovo pedeset godina je fascinirao učenike Srednje vjerske škole nadahnutim predavanjima o hrvatskom jeziku. Mi, njegovi učenici, imali smo veliku čast od voljenog profesora, kad se u gimnaziji nije izučavao Bartol Kašić, čuti vrijedna tumačenja o prvom tvorcu hrvatske gramatike i o brojnim drugim književnicima o kojima se u to vrijeme nije smjelo govoriti“ rekao je Došen, zahvalivši don Rozariju na prijateljskom poučavanju u poznavanju Hrvatskog jezika. „Bio je voljen i cijenjen među sjemeništarcima i učenicima trećoredaca i franjevaca u gimnaziji.
Ugradio je sebe s ostalim profesorima u zasluge zadarske Srednje vjerske škole koja je među uglednim prosvjetnim ustanovama od nacionalnog značaja u južnoj Hrvatskoj“ rekao je Došen, podsjetivši da su se u školi koju je osnovao zadarski nadbiskup Vicko Zmajević školovali istaknuti svećenici, biskupi, javni i kulturni djelatnici, ljudi od pera, dlijeta i kista, znanstvenici, profesori, akademici i hrvatski veleposlanici. Mnogi su i danas na istaknutim crkvenim, znanstvenim i društvenim položajima.
Došen je opisao don Rozarija kao svećenika, profesora, znanstvenika, suradnika brojnih izdanja, prijatelja sjemeništaraca i svih ljudi dobre volje. „Svoju svećeničku službu i nadbiskupiju iskreno je volio, a mladima je usađivao istinsko, pravično, pošteno i domoljubno obrazovanje.
„Opirao se nepravilnim strujama, a često je znao plivati uzvodno protiv struje. Don Rozario se u svojim govorima, od oltara preko katedre do javnih istupa, beskompromisno izjašnjavao za bogoljublje, čovjekoljublje i domoljublje. Taj intelektualac je britkom govornom i pisanom riječi obogaćivao plejadu mladih polaznika Srednje vjerske škole u Zadru. Ostat će im u dragom sjećanju pri čemu ćemo ići uspravnog hoda, do susreta u vječnosti s Vašim i našim Učiteljem“ zaključio je Došen, zahvalivši don Rozariju za sve što je dao učenicima tijekom školovanja.
Biografija mons. Šutrina
Don Rozario Šutrin je rođen 3. listopada 1920. g. u Luci na Dugom otoku, u obitelji Mate i Anice r. Frlanja. Iz te župe potječu 74 svećenika glagoljaša. Za svećenika je zaređen 3. rujna 1944. g. u Zagrebu po rukama pomoćnog biskupa dr. Josipa Lacha. Maturirao je 1939. g. u Gimnaziji u Šibeniku.
Studij teologije pohađao je na Bogoslovnim fakultetima u Splitu (1939.-1941.) i Zagrebu (1941.-1945.). Hrvatski jezik i jugoslavensku književnost diplomirao je 1956. g. na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. God. 1944./45. imenovan je kapelanom crkve sv. Marije u Zagrebu. God. 1945./46. bio je upravitelj župa Molat i Brgulje, a 1948. g. upravitelj župe Sutomišćica.
Prefektom sjemeništa ‘Zmajević’ u Zadru imenovan je 2. rujna 1949. g. Nastavnik u Vjerskoj srednjoj školi bio je od 1949. do 1989. g. Poslužitelj župa Crno, Ploče i Dračevac Zadarski bio je od 1952. do 1953. g. Kancelarom i tajnikom Zadarske nadbiskupije bio je od 1956. do 1959. g., a u tom je vremenu posluživao i župe Belafuža u Zadru i Vir.
God. 1960. imenovan je nastavnikom staroslavenskog jezika na Visokoj bogoslovnoj školi u Zadru. Mons. Šutrin je obavljao službe vicerektora Bogoslovnog sjemeništa u Zadru (1959.-1963.), tajnika Nadbiskupske klasične gimnazije, poslužitelja župa Gorice i Galovac (1963.), ravnatelja Nadbiskupske klasične gimnazije u Zadru (1964.), rektora crkve sv. Krševana (1970.) i kapelana crkve sv. Marije zadarskih benediktinki (1970.-2001.).
Posluživao je župe Bokanjac, Dračevac Zadarski i Ploče u Zadru (1971.-1976.), a 26. veljače 1976. g. imenovan je kanonikom Stolnog kaptola sv. Stošije u Zadru. Župnikom župe Ploče u Zadru bio je od 1989. do 1997. g. Kapelanom Njegove Svetosti imenovan je 30. lipnja 1983. g. God. 2002. umirovljen je u kanoničkom zboru Stolnog kaptola sv. Stošije. Mons. Šutrin je pisao za Glas Koncila, časopise Marija, Zvona, Marulić.
Autor je knjiga ‘Dvanaestorica naše umorene braće’ i ‘Žrtve bogoljublja i čovjekoljublja – naš ponos i poticaj’ u kojima je opisao živote dvanaest svećenika Zadarske nadbiskupije i redovnice Agneze Petroša, ubijene u komunizmu. Opisuje i živote devetnaest utamničenih svećenika i progone biskupa Petra D. Munzanija i Garkovića. Knjigu je napisao o pedesetoj obljetnici njihove okrutne smrti, u sjećanje na šesto svećenika, redovnika i redovnica ubijenih u Crkvi u Hrvata u komunizmu. Mons. Šutrin je bio i dugogodišnji urednik Vjesnika Zadarske nadbiskupije za kojeg je i u mirovini pisao članke o povijesti zadarskih župa.
In memoriam – 60 godina svećeništva jubilej mons. Šutrina
„Smisao života našao sam u nasljedovanju Sina Božjeg, Isusa iz Nazareta. Nastojao sam biti sijač Božje riječi i tako dati svoj skromni doprinos izgradnji boljeg svijeta“ rekao je na proslavi svoga dijamantnog svećeničkog jubileja, šezdeset godina svećeništva, mons. Šutrin, kojeg je svečanim misnim slavljem proslavio 11. rujna 2004. g. u župi sv. Stjepana u Luci na Dugom otoku. U zahvalnosti svima koji su ga pratili na njegovom putu, sve je potaknuo na molitvu koja je ‘naša najveća snaga’, kako bismo bili ‘nositelji života i vjere’.
Misu je predvodio blagopokojni zadarski nadbiskup Ivan Prenđa, u suslavlju nadbiskupa Marijana Oblaka i svećenika Dugootočkog dekanata. Mons. Prenđa je zahvalio Šutrinu na podizanju Nadbiskupije iz ruševina nakon Drugog svjetskog rata, kad je s nadbiskupima Matom Garkovićem i Marijanom Oblakom uspostavljao Zadar kao glavu Nadbiskupije.
„Čovjek molitve i knjige. Svugdje je ostavio svoje duboke tragove umom, srcem i perom“ rekao je nadbiskup Prenđa za mons. Šutrina u toj prigodi.
Ines Grbić
