Drugog dana 34. Međunarodnog simpozija profesora teologije i filozofije u hotelu ‘Alan’ u četvrtak 8. travnja u Starigrad-Paklenici zadnja izlaganja održali su Alojzije Hoblaj o temi ‘Verifikacija promjene na području religiozne pedagogije i katehetike’ i Stjepan Baloban ‘Interdisciplinarna dimenzija socijalnog nauka Crkve’. Temeljno pitanje danas – kako se postaje kršćaninom – usmjerava i pitanje katehetike kao znanstvene discipline; znači da katehetika mora odgovoriti na pitanje vjere kao dinamizma koji se utjelovljuje razvojem sazrijevanja svih dobi, rekao je Hoblaj. U traženju odgovora kako se postaje kršćaninom prisutni su biblijsko teološki i psihološko antropološki pogled. U tome su dvije odrednice: dinamizam vjere kao inicijacijski proces i interiorizacija stavova, da vjera u kognitivnosti, osjećaju i operativnosti postane osnova osobnosti. Odgovor na pitanje kako se danas postaje kršćaninom nadmašuje katekizamsko poimanje katehetike, rekao je Hoblaj istaknuvši: u području katehetike događa se veliki zaokret i promjena paradigme – katehetika neće biti samo za kršćanski svijet i krštene nego za svijet koji treba evangelizirati. To je ‘problem’ starog katekizma koji je pisan za krštene. Čimbenici koji su pretpostavljali nastanak tog katekizma su nestali, upozorio je Hoblaj. Postojalo je tzv. kršćansko društvo, obiteljski i crkveni mehanizmi uz pomoć katekizma bili su dovoljni da se postane kršćaninom, da inicijalna vjera ‘funkcionira’. Stvarnost kad je ‘sve išlo automatski’ je nestala, rekao je Hoblaj. U sadašnjem društvu vlada liberalni religijski i ideološki pluralizam a u kulturalnom kontekstu brojni procesi djeluju protiv procesa postajanja kršćaninom. Ti fenomeni utječu i na odnos župne kateheze i školskog vjeronauka. U zemljama stare demokracije prije 30 godina se vidjelo da školski vjeronauk ne inicira kršćanina prema vjeri koja bi sazrijevala. ‘Škola više ne funkcionira a župne zajednice su bez kateheze. Danas u Europi imamo stanje da cijele generacije krštenih ostaju bez solidne i konzistentne kršćanske kateheze, inicijacije. To moramo priznati” rekao je Hoblaj, što je potvrđeno i u kasnijoj raspravi primjedbom da je puno sakramentaliziranih a malo evangeliziranih. U odnosu na zapadnu Europu, u Hrvatskoj se župna kateheza dobro afirmirala. Porast je svijesti da je kateheza tipični oblik djelovanja koji pripada Crkvi. Kateheza je središnja i prvotna služba crkvenog djelovanja koja inicijalnu vjeru usmjerava prema sazrijevanju. Hoblaj je istaknuo važnost katekumenata koji je bio djelotvoran u postapostolsko doba i u najgore vrijeme progonstva Crkve. Omogućavanjem slobode kršćanima pastoralno katehetski je ‘propao’. Uspješnost katekumenata je u integriranosti četiri dimenzije: evangelizacijsko katehetske, sakramentalno liturgijske, vježbanje života i zajednica. U harmoničnoj cjelini to je nadahniteljska snaga, istaknuo je Hoblaj. Zato je Drugi vatikanski koncil rekao da se obnovi jer je danas slična situacija kao u prva kršćanska vremena. Model svake suvremene kateheze je krsni katekumenat. To nadahnuće se sve više aktualizira. Ide se i za tim da se katehetika ne razvija kao apstraktna znanost nego da pretpostavlja praksu. Kao znanost se profilira krajem 19./20. st., osobito nakon Drugog vatikanskog koncila, kad je pedagogija pomogla katehetičarima da i kao teološka diciplina nađe uporište u znanstvenim kriterijima. Katehetika nije popularizacija teologije i nekih traktata nego korištenje rezultata da u komunikaciji usmjeri proces kako se postaje kršćanin. Humanističke znanosti, osobito pedagogija, pomogle su da se katehetika profilira kao znanost. “No pedagogija ne dominira nad teologijom. Nijedna humanistička znanost ne može određivati način za formaciju novih kršćana niti birati sadržaj. Ne može se iz didaktike, školske pedagogije zaključivati što su sadržaji i kako se postaje kršćaninom” upozorio je Hoblaj zaključivši da katehetika ima dvije duše, teološku i pedagošku. Katehetika je povezana s ta dva uporišta i ovisno o naglasku pojedine dimenzije javlja se kao teološka disciplina i pedagoški predmet.
Stjepan Baloban s najmlađe Katedre KBF-a, katedre socijalnog nauka Crkve (SNC) koja ove godine slavi desetu obljetnicu postojanja, rekao je da je važnost interdisciplinarnosti SNC-a naglasio i ‘socijalni papa’ Ivan Pavao II. Citirao ga je da taj nauk ulazi u dijalog s raznim disciplinama koje se bave čovjekom kako bi se istina o čovjeku bolje utjelovila u razne društvene, ekonomske i političke kontekste. I papa Benedikt XVI. od svoje prve enciklike ‘Bog je ljubav’ inzistira na važnosti SNC-a. U toj enciklici ukazuje na pogrešnosti u prigovorima da se karitativnim djelima pridonosi očuvanju nepravednih društvenih uvjeta. Karitativni rad Crkve ostaje svojevrstan ‘zaštitni znak’ kršćana u svijetu. Crkva ne smije na sebe preuzeti političku borbu za uspostavu pravednijeg društva, ali socijalnim učenjem pridonosi ‘čišćenju razuma’ i etičkoj formaciji kako bi se lakše politički ostvarili zahtjevi pravednosti, smatra Benedikt XVI. Baloban je podsjetio da papa poziva na interakciju različitih razina ljudskog znanja kako bi se moglo zajednički djelovati u službi čovjeka. Predavač je istaknuo da je u toj disciplini crkveno učiteljstvo uvijek otvaralo perspektive. Upozorio je da postoje određena ograničenja koja priječe razvoj SNC-a u hrvatskim prilikama. Njime se bavi mali broj teologa te je Baloban izrazio nadu da će se vjernici laici teolozi više baviti tom tematikom i specijalizirati u njoj. U tome vidi razne mogućnosti njihova zaposlenja i djelovanja u društvu. “Idealno bi bilo kad bismo imali teologa, socijalnih etičara, vjernika laika koji bi prodrli na druga područja, gospodarstvo, politiku, medicinu, tu je veliko polje interdiciplinarne suradnje” rekao je Baloban smatrajući da u Hrvatskoj ima prostora za interdisciplinarnu suradnju o socijalnoj tematici. Centar za promicanje SNC-a pod vodstvom profesora zagrebačkog KBF-a proveo je više empirijskih istraživanja i znanstvenih projekata u kojima je interdisciplinarna dimenzija SNC-a. Pokrenuti su interdiciplinarni procesi u kojem su sudjelovali profesori teologije, sociologije, politologije. Baloban je istaknuo projekt ‘Praćenje siromaštva u Hrvatskoj’ (2002-2005) Hrvatskog caritasa i Centra za promicanje SNC-a HBK te poslijediplomski stručni studij ‘Menagment neprofitnih organizacija i socijalno zagovaranje’ u organizaciji HC-a i unutar KBF-a u Zagrebu.
U četvrtak 8. travnja misno slavlje u župnoj crkvi sv. Jurja u Starigradu predvodio je dijecezanski upravitelj don Milivoj Bolobanić. Pratio je predavanja drugog dana, pozdravio sudionike i zahvalio im za njihovo djelovanje. Zadarska Visoko teološko katehetska škola s ravnateljem mr. Marinkom Duvnjakom bila je domaćin tog simpozija u organizaciji KBF-a Sveučilišta u Zagrebu. Okupio je 60 teologa a Zagreb je domaćin 35. takvog Simpozija sljedeće godine. Održana su izlaganja sa sedam katedri zagrebačkog KBF-a: ekumenske i pastoralne teologije, katedre za liturgiku, crkvenu povijest, kanonsko pravo, religiozne pedagogije i katehetike te socijalnog nauka Crkve. U raspravama su sudionici dodatno pojašnjavali određene teze i iznosili svoje poglede o izloženim temama, što je otkrivalo različitost kuteva iz kojih se gleda te složenost stvarnosti koju teolozi kritički ispituju i znanstveno istražuju s ciljem ponude ispravnih odgovora u odnosu Bog, društvo, pojedinac.
Ines Grbić