(Preuzeto: www.ktabkbih.net)
Predavanje u bogosloviji i misa u katedrali
U Vrhbosanskom bogoslovnom sjemeništu u Sarajevu održan je, 30. travnja XX. Sabor svećenika Vrhbosanske nadbiskupije na čelu s nadbiskupom metropolitom vrhbosanskim kardinalom Vinkom Puljićem. U dvorani Pavla VI., na početku radnog dijela tog redovitog godišnjeg susreta, na kojem se okupljaju dijecezanski i redovnički svećenici koji djeluju na teritoriju Vrhbosanske nadbiskupije, kardinal Puljić je istaknuo da ovim dvadesetim jubilarnim okupljanjem svećenici svjedoče svoje zajedništvo kao jedan prezbiterij na razini dijeceze. Pozdravio je sve okupljene svećenike, a na osobit način mons. dr. Želimira Puljića, nadbiskupa zadarskog i predsjednika Hrvatske biskupske konferencije, kojem je ujedno zahvalio što se odazvao da sudjeluje i održi predavanje o papi Ivanu Pavlu II. Ukazao je kako je na današnji dan 1979. u bazilici sv. Petra prvi put „odjeknula“ hrvatska riječ kada je na hrvatskom jeziku prvi puta propovijedao papa Ivan Pavao II. Istaknuo je da je otkrivanje spomenika tom Papi danas potvrda izraza zahvalnosti za sve što je učinio za sve žitelje Bosne i Hercegovine, na poseban način za katolike i hrvatski narod. Ovaj XX. sabor je više jedna lijepa svečanost i radost zajedništva i u molitvi i u svjedočenju. Zato želim da se tako i osjećamo, dostojanstveno i svečano. Ovo je svečani dan“, kazao je kardinal Puljić posvijestivši okupljenima da su živjeli u vremenu svetaca.
Potom je mons. Želimir Puljić održao predavanje o svetom Ivanu Pavlu II. pod nazivom „Velika ostavština velikoga Pape“. Prije samog izlaganja pozdravio je sve nazočne, zahvalio na pozivu i izrekao „četverostruku“ čestitku u povodu XX. jubileja održavanja ovog sabora svećenika, 20. obljetnice imenovanja kardinalom nadbiskupa Vinka Puljića, za organizaciju i pripremu Sinode Vrhbosanske nadbiskupije te u povodu podizanja kipa u čast sv. Ivanu Pavla II. Podsjećajući uvodno da je papa Ivan Pavao II. preminuo prije devet godina, u subotu 2. travnja 2005., ustvrdio je kako se vijest o njegovoj smrti proširila „munjevitom brzinom diljem svijeta“ budući da se „umješno i uspješno približio suvremenom čovjeku: Od djece i mladih, do starih i bolesnih“ te je izrazio mišljenje da je svojom pojavom i čudesnom aktivnošću postao osobitim „građaninom svijeta“. Podsjetio je da se taj Papa u vrijeme protekloga rata u Hrvatskoj i BiH nije umarao moleći za mir i čineći sve što je bilo u njegovoj moći kako bi se obustavilo „ruku koja ubija“ te je istaknuo da se zauzimao za priznavanje nezavisnosti i suvereniteta obaju država.
Osvrćući se na lik Ivana Pavla II., ustvrdio je da je obdaren osobitim darovima te da je bio dar Duha Svetoga Crkvi i našem vremenu. Napominjući da je još kao dijete ostao bez majke, a da je oca i brata izgubio u ranoj mladosti, kazao je kako je radi toga postao „dragi otac, Sveti Otac, brat, prijatelj, skrbnik i odvjetnik, posebice ugroženih, napuštenih i ostavljenih“.
Kazavši kako je milijunsko mnoštvo na Trgu svetog Petra koji su došli sudjelovati na Misi i pokopu pape Ivana Pavla II. bio očiti znak koliko su ljudi cijenili sve ono što je Karol Wojtyla učinio tijekom svog dugogodišnjeg pontifikata, ustvrdio je kako se njegovi brojni susreti mogu promatrati kroz četiri koncentrična kruga: 1. obitelji, mladi i bolesnici; 2. proročki i odvjetnički u službi čovjeka; 3. oni koji oblikuju javno mnijenje i 4. oni koje je Crkva uzdigla na čast oltara, te je o svakom pojedinačno progovorio.
Osvrćući se potom na djelovanje pape Wojtyle u smjeru sprječavanja i zaustavljanja rata u Bosni i Hercegovini, istaknuo je da su njegovi brojni javni nastupi mnogo značili kako u govorima katoličkim vjernicima tako i u porukama i apelima odgovornim državnim vlastima, diplomatskim i političkim dužnosnicima i državnicima Europe i svijeta. Naglasio je da je papa Ivan Pavao II. više puta i uporno dizao svoj glas protiv nasilja, izražavao duboko žaljenje zbog stradanja, razaranja, ubijanja nedužnih civila, progona pučanstva iz vlastitih domova i odvođenja u zatočeničke logore, etničkog čišćenja, uništavanja gradova i sela, kuća i stanova, tvornica i bolnica, crkava i džamija, škola i spomenika povijesne i kulturne baštine, te da je u više navrata poručivao ljudima Bosne i Hercegovine da nisu sami i napušteni. Ustvrdio je da je papa Wojtyla pastirskim pohodom Sarajevu u travnju 1997. i Banja Luci u lipnju 2003. na zoran način posvjedočio i okrunio dotadašnja zauzimanja za Bosnu i Hercegovinu, koju je, kako je podsjetio mons. Puljić, često nazivao „dragom zemljom“. „Stoga, žitelji ovog grada i ove napaćene zemlje ne bi smjeli nikada zaboraviti što je veliki Ivan Pavao II. za njih učinio u najtežim trenutcima njezine povijesti. Podignuti spomenik njemu u čast kraj sarajevske prvostolnice znak je zahvalnosti ovoga grada koji će nas trajno podsjećati na Papu koji je volio ovu zemlju“, kazao je mons. Puljić.
Govoreći zatim o ostavštini ovog Pape mladima, kazao je kako je najveću ljubav i naklonost pokazivao prema mladima, koji su mu, kako je kazao, to uzvraćali masovnim dolascima na susrete s njime u mnogobrojnim prigodama u Rimu i u cijelom svijetu. Potkrijepio je to riječima iz Papinih govora upućenim mladima u mnogobrojnim prigodama, među kojima je spomenuo propovijed u Buenos Airesu 1987., poruku za XVII. Svjetski dan mladih 2002., govor u Manili 1995. i druge.
Podsjetio je potom da je u tijeku svog pontifikata, između ostalog, papa Ivan Pavao II. obišao 129 zemlje svijeta, te da je imao 102 međunarodna putovanja i 142 putovanje po Italiji. Posvjestio je da se njegovu aktivnost, putovanja i susrete najbolje može shvatiti u kontekstu njegovih riječi koje je izgovorio na samom početku svoga pontifikata: „Želim svima doći, sve posjetiti, i mjesta gdje se moli i ljude koji mole; beduine u pustinji i karmelićane i cistercite u samostanima; bolesnike u krevetima i radnike u tvornicama. Htio bih vidjeti i sve one koji su poniženi i obespravljeni. Htio bih zaviriti i iza kućnih pragova vaših kuća, posvuda bih htio doći“.
„Bogu smo zahvalni što smo živjeli u njegovo vrijeme, imali prigodu ugostiti ga u našoj sredini, te čuti njegove očinske riječi i mirotvorne poticaje“, kazao je zaključno mons. Puljić doidavši: “Premda bismo ljudski govoreći mogli reći kako smo izgubili dragog prijatelja, oca i poglavara. No, očima vjere, koju je Ivan Pavao II. neumorno svjedočio i propovijedao, mi smo sada sigurni da imamo moćnog zagovornika kod Oca nebeskoga. Njemu, koga je Providnost pozvala voditi Crkvu u povijesnom trenutku prijelaza u treće tisućljeće, preporučujemo našu sadašnjost i budućnost. Sveti Ivane Pavle, moli za nas“.
Na završetku XX. Sabora svećenika Vrhbosanske nadbiskupije, u katedrali Srca Isusova u Sarajevu nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić predslavio je svečano Misno slavlje u zajedništvu apostolskim nuncijem u Bosni i Hercegovini mons. Luigijem Pezzutom, sa svim biskupima Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine, nadbiskupom zadarskim i predsjednikom Hrvatske biskupske konferencije mons. dr. Želimirom Puljićem, mons. dr. Kirom Stojanovim, biskupom skopskim i apostolskim egzarhom u Makedoniji, te uz koncelebraciju fra Lovre Gavrana, provincijala Franjevačke provincije Bosne Srebrene, fra Miljenka Šteke, provincijala Hercegovačke franjevačke provincije i oko 200 misnika, dijecezanskih i redovničkih okupljenih na spomenutom saboru. Na Misi su sudjelovale i provincijalne glavarice četiriju provincijskih sjedišta u BiH kao i brojne druge redovnice, te drugi vjernici katolici, među kojima i predstavnici vlasti.
Na početku prigodne propovijedi kardinal Puljić je izrazio radost što može, nakon pohoda pape Ivana Pavla II. BiH 12. i 13. travnja 1997., na osobit način ponovno doživjeti njegovu blizinu te podsjetio na pojedine riječi pape Wojtyle izrečene tom prigodom. Istaknuo je da je papa Ivan Pavao II. tada kazao da želi zagrliti sve stanovnike „ove napaćene zemlje, posebno one koje su izgubili drage osobe, koje nose biljege rata“, što su, kako je kardinal Puljić posvjedočio na osnovu više iskaza, mnogi doživjeli kao „silno ohrabrenje“. Naglasio je da je taj Papa razumio patnju bh. naroda prigrlivši „čovjeka koji pati“ bez obzira na razlike te podsjetio da je, nakon 263 intervencije u svrhu zalaganja za mir u BiH, došao u ovu zemlju osobno kako bi podupro promaknuće tog mira. Između ostalog, ponovio je Papine riječi da nema mira bez poštivanja svakog čovjeka, osobito siromašnih i slabijih, kao i njegovu želju i poziv da nikada ne bude rata, mržnje i nesnošljivosti. Također, prisjetio se poticaja pape Wojtyle da, umjesto osvete, treba zavladati „osloboditeljska snaga opraštanja“ kao i drugih izjava prema kojima je raznolikost bogatstvo koje nadopunjava, a ne suprotstavlja. „Srušite zidove nerazumijevanja“, kazao je kardinal Puljić citirajući Papine riječi iz zračne luke u Sarajevu dodavši da je poticao i da se izgrađuje uzajamno poštivanje, dijalog i dogovor.
„Mi možemo i trebamo izgrađivati ovu zemlju baš kroz poštivanje, dijalog i dogovor. Zato želimo moliti žarkim srcem: ‘Sv. Ivane Pavle II., volio si ovu zemlju i rekao si da je u srcu nosiš. Nosi je i u nebo da ova zemlja napokon doživi vedrinu i budućnost, da prestane svaka mržnja, da prestane svaka netolerancija, svaka isključivost, da se izgradi jednakopravnost, da se svi u ovoj kući koja se zove Bosna i Hercegovina, osjećamo kod kuće“, kazao je na kraju kardinal Puljić potičući okupljene da je srcem i dušom vole i izgrađuju.
Svečanost otkrivanja i blagoslov spomenika sv. Ivanu Pavlu II.
U srijedu, 30. travnja 2014. na trgu ispred katedrale Srca Isusova u Sarajevu upriličena je svečanost otkrivanja i blagoslova spomenika svetom Ivanu Pavlu II., koja je započela procesijom biskupa, svećenika i svih vjernika koji su sudjelovali na Misnom slavlju u znak zahvalnosti sv. Ivanu Pavlu II., a na završetku XX. Sabora svećenika Vrhbosanske nadbiskupije. Na svečanosti su bili nazočni nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić i svi biskupi Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine u zajedništvu s apostolskim nuncijem u BiH mons. Luigijem Pezzutom, predsjednikom Hrvatske biskupske konferencije mons. dr. Želimirom Puljićem, skopskim biskupom i apostolskim egzarhom u Makedoniji mons. Kirom Stojanovim te oko 200 svećenika, brojnih redovnika i redovnica kao i društveno-političkih, diplomatskih, kulturnih i drugih predstavnika te brojnih građana koji su ispunili trg Fra Grge Martića.
U ime Vrhbosanske nadbiskupije i Hrvatskog kulturnog društva Napredak, inicijatora postavljanja spomenika i nositelja projekta, sve okupljene, kao i televizijske gledatelje i radijske slušatelje, na početku je pozdravio voditelj programa Vanja Gavran koji je podsjetio da je svečanost upriličena na istom mjestu na kojem je papa Ivan Pavao II. 12. travnja 1997. godine pozdravljao i blagoslovio okupljeno mnoštvo.
U ime državnih institucija nazočnima su se obratili predsjedatelj Predsjedništva Bosne i Hercegovine gospodin Bakir Izetbegović i predsjedatelj Vijeća ministara Bosne i Hercegovine gospodin Vjekoslav Bevanda.
Nakon toga je na video-ekranu uslijedio insert iz Papinog oproštajnog govora iz sarajevske zračne luke 1997. godine.
Nuncij Pezzuto je u svom obraćanju kazao da se Sveta Stolica vrlo rado pridružuje gestu dubokog poštovanja prema sv. Ivanu Pavlu II. koji je, kako je rekao, Vrhbosanska nadbiskupija ostvarila podizanjem spomenika neposredno nakon njegove kanonizacije. „Ovim kipom, Sveti Papa će moći nastaviti Svoju misiju, ne samo kao Učitelj vjere, nego kao i Učitelj života“, kazao je nuncij Pezzuto izrazivši želju Svete Stolice da će se spomenik svim prolaznicima biti poticaj da se otvore i inspiriraju u osobnom i zajedničkom životu kroz poruku mira, solidarnosti, bratstva i tolerancije, tj. vrijednosti koje su, kako je kazao, bile ključne točke mjesta i plodnog pontifikata sv. Ivana Pavla II.
Autor spomenika akademik Hrvoje Urumović zahvalio se predstavnicima Napretka i Vrhbosanske nadbiskupije, a osobito kardinalu Puljiću te izrazio nadu će njegovo djelo u srcima svih Sarajlija i svih posjetitelja, pri pogledu na spomenik buditi „samo lijepa sjećanja i uspomene na posjet ovog velikog čovjeka i sada svetca“.
Nakon toga je uslijedila središnja ceremonija otkrivanja i blagoslova. Spomenik su otkrili kardinal Puljić i mons. Topić te predstavnici Napretkovih stipendista Kristina Knežević i Vedran Koturić kao i predstavnici Nadbiskupijskog centra za pastoral mladih „Ivan Pavao II.“ Ivana Klačar i Jerko Grubišić. Za vrijeme otkrivanja spomenika Puhački orkestra Hrvatskog kulturno-umjetničkog društva Seljačka sloga iz Trebižata kod Čapljine svirao je skladbu „Krist na žalu“ koju je skladao upravo Ivan Pavao II.
