1. Sinoć smo s tjeskobom i bolju u duši pratili Isusa na njegovom krvavom putu. I vidjeli smo kako nakon drame Velikoga Petka skupina Isusovih učenika proživljava tužne časove straha i razočaranja. To su osobito lijepo ispričala dvojica učenika na putu u Emaus kad su rekli, “a mi se nadasmo”. Naime, noć velikoga Petka i subotnji dan bili su turobni i bez perspektive. A Židovi osiguravaju grob sa stražom kako ne bi slučajno netko od njegovih došao i ukrao ga, pa onda kazao da je uskrsnuo. Učenici njegovi s druge strane zaključani u dvorani Posljednje večere kukaju, dvoume, ne shvaćaju i zdvajaju. Proživljava tužne časove straha i razočaranja.
Zbog toga se večeras spontano pitamo zašto je Crkva tako raspjevana u ovoj liturgiji bdijenja?! Čemu veselje nakon potresne dramu muke i razapinjanja našega Gospodina Isusa Krista?! Čitanja koja smo slušali žele nam u tomu pomoći i protumačiti značenje ove svete noći. Jer, ovo je noć, braćo i sestre, u kojoj se dogodilo nešto jedinstveno u povijesti ljudskog roda: Raspeti i pokopani Krist je uskrsnuo. Kristovo uskrsnuće zbiljski je povijesni događaj koji je postao kamenom temeljcem apostolskog naviještanja. On je njezino središte, njezin smisao i otkupljenje. Nema, uistinu, pod nebom drugog imena dana ljudima po kojem se možemo spasiti, osim imena Isusa Krista (Dj 4,12). Uskrsnuli je tako ponovno zadao muke i probleme svojim neprijateljima, a pobudio nadu svojim prijateljima, razveselio njihova srca. On je pokazao svoju božansku moć. Pod križem su mu dobacivali: “Ako si Sin Božji siđi pa ćemo ti vjerovati”. Isus je pokazao da je Sin Božji, a li ne na zahetjev Židova, već kad je sam htio. Upravo kad su se najmanje nadali, “u ranu zoru”, još za mraka..
2. Zbog toga je Uskrs najvažniji crkveni blagdan. Događajem Kristovog uskrsnuća i silaskom Duha Svetoga otpočelo je vrijeme Crkve koje još traje, a “Duh Božji divnom providnošću upravlja tijek vremena i obnavlja lice zemlje” (GS 26). Svjesna te činjenice Crkva u veličanstvenom hvalospjevu uskrsne noći svake godine pjeva: “Nek uskliknu službenici Božji; neka jekne trublja spasenja; nek se raduje zemlja tolikim obasjana bljeskom”. Po njemu, koji je kamen temeljac građevine Crkve, najavljen je i ostvaren Dan Milosti Boga našega. Jer, on je Emanuel, Spasitelj, Otkupitelj. Otac nebeski ga je poslao blagovjesnikom biti siromasima, proglasiti sužnjima oslobođenje, vratiti vid slijepima, na slobodu pustiti potlačene, liječiti srca slomljena, i proglasiti godinu milosti Gospodnje (Lk 4, 18 -19).
I dok nas božićna noć raduje zbog rođenje djeteta koje donosi radost i toplinu, uskrsna noć još nas više raduje, jer pokazuje kako Bog ne može izgubiti. Bog nikada ne gubi bitaka. Zbog toga u ovoj noći slavimo pobjedu svjetla nad tamom, pobjedu ljubavi nad zlobom, istine nad lažima i duha nad materijom. Ovo su trenuci u kojima se duša vjernika ispunja nadom i utjehom pa pjevamo zanosno i žarko: “Veseli se i raduje se, Božji narode jer je Gospodin uskrsnuo, aleluja!” Svima vama koji ste u ovo korizmeno vrijeme osjetili blagodati molitve i sakramentaslnog života, i koji ste aktivno i pobožno sudjelovali u obredima svetog Trodnevlja, želim blagoslov-ljene uskrsne blagdane s evanđeoskim pozdravom: Uskrsnuo je Gospodin doista, aleluja !
† Želimir Puljić, nadbiskup
Zadar-katedrala, 19. travnja 2014.