Veliki četvrtak – obred Večere Gospodnje
1. Obredi Velikog Četvrtka podsjećaju nas na znakovite događaje koji su se zbili u Dvorani Posljednje večere, a to je ustanova svećeničkog reda i Presvete Euharistije, te ustanova civilizacije ljubavi. Svoju Posljednju večeru Isus je učinio u sklopu živdovske Pashe koja je označavala prijelaz iz egipatskog ropstva u slobodu. Pasha se slavila u zajedništvu obitelji kad su svi bili na okupu, a slavljenje imalo svoj uhodani obred i red. Predvodio ga je domaćin koji bi na početku blagoslovio čašu vina i pružio sustolnicima da piju po redu. A onda je slijedilo čitanje ulomaka biblijskih tekstova i tumačenje izlaska iz Egipta: “Taj dan neka vam bude spomendan. Slavite ga kao blagdan u čast Jahvi. Svetkujte ga po trajnoj uredbi od koljenja do koljena.. Toga sam naime dana izveo vaše čete iz zemlje egipatske (Izl 12, 14; 27). Nakon blagovanja janjeta, gorke trave i beskvasnog kruha pjevao se Hallel: “Silna nam djela učini Gospodin, opet smo radosni. Velika je prema nama ljubav njegova”.
U takvom ozračju slavio je Isus svoju Posljednju večeru te ustanovio Euharistiju, svećenički red i dao smjernice za izgradnju civilizacije ljubavi. Večeru je započeo osobnim očitovanjem radosti zbog tog trenutka: Svom sam dušom čeznuo blagovati s vama ovu Pashu. I mi večeras idemo duhom u Dvoranu Posljednje večere. Idemo zahvaliti srdačno i harno za dar Euharistije, za dar svetog svećeničkog reda, za zapovijed ljubavi koja je u temelju stvaranja civilizacije ljubavi. Posebice, pak, želimo zahvaliti Isusu što je pod znakovima kruha i vina ostavio samog sebe. “O sveta Tajno na kojoj se Krist blaguje, slavi se spomen muke njegove, duša se napunja milošću i daje nam se zalog buduće slave”.
2. Euharistija je produljenje Isusovog života na zemlji i milosno približavanje ljudima. Ona je zagrljaj i poljubac Božjeg Sina. On, koji je prošao zemljom čineći dobro, tu je. Među nama. Spreman je svakog trenutka prosvijetliti nas, ojačati, blagosloviti, posvetiti, utješiti i pomoći. «Dragost je moja biti sa sinovima ljudskim». «Ostanite u mojoj ljubavi» (Iv 15, 9). Kad je prvi put pričestio svoje apostole na Posljednjoj večeri izgovorio je riječi: «Uzmite i jedite, ovo je moje tijelo. Uzmite i pijte ovo je krv moja novoga zavjeta koja će se proliti za vas». I od toga svetog i svečanog trenutka obnavlja se isto pod svakom svetom Misom. Obnavlja se na nekrvni način milost križa i otkupljenja. Teče i struji novi Božji život koji nam je Krist zaslužio svojom mukom, smrću i uskrsnućem. On leži na oltaru kao «zaklano i žrtvovano», ali uvijek živo «Janje Božje koje oduzima grijehe svijeta» (Iv 1, 29).
Euharistija i svećenički red ustanovljeni su upravo te svete večeri. Stoga su ta dva sakramenta sudbinski povezana. Nema svećenika bez euharistije, kao što nema euharistije bez svećenika. Svećenik priprema euharistijski stol da ljudi blaguju Tijelo Kristovo. Sam se stavlja na raspolaganje Bogu da preko njega i njegove službe preobražava svijet i vjernike. I dok predvodi euharistijsko slavlje, događa se čudesna preobrazba čovjeka, povijesti i svemira. To je Božanska pretvorba koja nadilazi vremena i prostore. Stoga je Euharistijski Krist u središte kršćanske vjere i života. On je naša hrana i naša popudbina. Nama putnicima u ovom prolaznome svijetu potrebna je neprolazna hrana. Jer, prolazi svijet i njegova slava. Gospodin je blizu. Vjerujući da je svaka misna pretvorba predokus Božjeg Kraljevstva i navještaj njegovog konačnog dolaska «jednog dana», mi okupljeni u našoj prvostolnici jednoglasno molimo i pjevamo: Tvoju smrt, Gospodine, naviještamo. Tvoje uskrsnuće slavimo. Tvoj slavni dolazak iščekujemo! Dođi Gospodine Isuse!
† Želimir Puljić, nadbiskup
Zadar-katedrala, 17. travnja 2014.
